Trebinjci, a pogotovo mještani Ivanice, mjesta na samoj granici BiH i Hrvatske, svjedoci su svakodnevne ekonomske migracije stanovništva najjužnijeg grada Srpske, a nije rijetka slika da u jutarnjim satima kolona automobila sa trebinjske strane doslovno spoji dvije državne granice.
Kako Glas Srpske doznaje, taj broj dostiže zapanjujuće razmjere, i da je trenutno 2.100 Trebinjaca prijavljeno i sa urednom radnom dozvolom zaposleno u Dubrovniku. To je potvrdio i hrvatski carinik koji nije htio da se predstavi i dodao da se taj broj svakim danom povećava. Zadržavanja na granici su, prema njegovim riječima, minimalna, gotovo da ih i nema.
U Trebinju sam radio kod privatnika, kao majstor na građevini za platu od 600 KM, dok u Dubrovniku imam 1.000 eura. Putujem svakodnevno, ali vjerujte da nijednog trenutka nisam zažalio, rekao je jedan trebinjski građevinac zatečen u koloni.
Mještani Ivanjice kažu da trebinjske gazde više nijednom radniku ne govore: Idi slobodno, ima tko će raditi.
Neka idu ljudi i neka zarađuju. Lijepo ih je vidjeti sretne i zadovoljne, kaže mještanin Ivanjice Rade M.
Još od davnina Hercegovci su gravitirali Dubrovniku. U Dubrovniku traže, a iz Trebinja idu da rade mesari, vozači, zidari, čak i visokoobrazovani stručnjaci, informatičari, prevoditelji. Ništa neobično, kažu u Regionalnom sindikatu istočne Hercegovine, s obzirom na cijene rada.
Predsjednik tog sindikata Dragan Simović ističe da je došlo vrijeme da ljudi iz Trebinja odlaze za boljim plaćama.
Pošto su Trebinjci poznati kao vrijedni ljudi i kao znalci, bilo na građevini, u trgovini ili ugostiteljstvu, oni najčešće odlaze u Dubrovnik. Ranije je bila privlačna i Crna Gora, ali u posljednje vrijeme jug Hrvatske se pojavljuje kao primamljivo tržište rada, gdje se rad plaća dobro i naši ljudi su našli mogućnost da zarade i popune kućni proračun, kaže Simović.
Većina poslodavaca u Dubrovniku osigurava i smještaj i druge pogodnosti, iako je Trebinje udaljeno svega 30 kilometara.
Može se spavati ovdje, a raditi u Dubrovniku, a kažu da u posljednje vrijeme poslodavci u Dubrovniku relativno lako osiguravaju radne i boravišne dozvole, kaže Simović.
Kada se u obzir uzme čista ekonomska računica, Dubrovnik je veliki investitor u Trebinje jer 2.100 radnika koji su tamo zaposleni dobiju u prosjeku 1.500 KM plaću, što je mjesečno 3,1 milijun KM čistog novca u Trebinju. Na godišnjoj razini taj iznos je skoro 38 milijuna KM.
Osim keša koji Dubrovčani ostavljaju svakodnevno u Trebinju, a odnosi se na trgovačke centre, restorane, jeftinije zdravstvene usluge, sada stiže i ovaj koji Trebinjci zarade u Dubrovniku.
U prilog svemu govori činjenica da je najamnina za dvosoban stan u naselju Ivanica, desetak kilometara udaljenog od centra Dubrovnika, od 600 do 800 maraka.
Nema kadra
Odlazak radnika u Trebinju je nametnuo novi problem, nedostatak konobara, kuhara, spremačica i građevinskih radnika.
U jednoj građevinskoj tvrtki u Trebinju jedan vozač, i to kako kažu umirovljenik, “duži” tri kamiona. Svi vozači su već u Hrvatskoj. Ni odluka pojedinih ugostitelja da, čak i za 30 posto, povećaju plaće ništa nije promijenila. Konobara, kuhara, pic-majstora jednostavno nema.
wpDiscuz