Nakon priopćenja ureda za odnose s javnošću mostarskog Aluminija, u kojem se tvrdi da je bivši generalni direktor Aluminija Mijo Brajković ostavio iza sebe “gubitak od cca 65 milijuna KM i 64 ugašene ćelije u Elektrolizi, i ništa osim toga”, reagirao je i prozvani Mijo Brajković.
-Aluminij na dan 30. travnja 2009. godine nije imao nikakvih dospjelih, a neizmirenih obveza, kategoričan je Brajković.
Dugovi koji se navode su dugoročni krediti na pet godina za modernizaciju Aluminija, s kamatnom stopom od 1-2% za koje je garanciju dala osiguravajuća kuća Euler Hermes, kao jedinoj tvrtci u BiH.
Ti krediti su u znatnoj mjeri i otplaćeni. S druge strane zalihe glinice, petrolkoksa, predlegure, smole i rezervnih dijelova svojom vrijednošću pokrivaju i premašuju vrijednost stvorenih obveza (kredita).
Akumulirana dobit na kraju 2008.godine je bila 55 milijuna KM, a godina je završena s 14,5 milijuna KM neto dobiti.
Stanje žiro- računa je bilo 13,9 milijuna KM, od čega na računu WLB 11 milijuna maraka, kao osiguranje za dugoročne kredite.
Potraživanja od PDV su bila 7,5 milijuna maraka, a na oročenim računima kod raznih banaka bilo je oko 40 milijuna dolara, oko 10 milijuna dolara potraživanja i 3,5 milijuna dolara zaliha gotovih proizvoda, odnosno 53 milijuna dolara gotovine.
Pored toga ostali su kompletno modernizirani pogoni Elektrolize, Ljevaonice i Anoda, sanirana ratna šteta od 140 milijuna dolara, što znači da je ukupno uloženo 270 milijuna eura u sanaciju i modernizaciju Aluminija.
Pored toga ostavljena su dva temeljna dugoročna ugovora:
– Ugovor sa HEP-om za opskrbu 100 MWsati električne energije do 2011.godine po cijeni od 28% cijene aluminija na burzi
– Dugoročni ugovor do 2011.godine za opskrbu glinicom, po cijeni 15,1% od cijene aluminija na burzi
Prosječan osobni dohodak 30. travnja 2009. godine je bio 1820 KM neto.
Ovo su dijelovi izvješća o poslovanju, usvojenog od strane Nadzornog odbora na sjednici održanoj 30.travnja 2009. godine i podijeljeno članovima Uprave, gospodi Lasiću, Galiću, Bradvici i gospodinu Borasu kao predsjedniku Nadzornog odbora, te me čudi da to izvješće nisu predočili radnicima i javnosti.
Usput napominjem da je prosječna cijena aluminija na Londonskoj burzi bila za prva četiri mjeseca 2009. godine 1374$, što je znatno niže od današnje prosječne cijene od 2.077$ po toni aluminija. Prema tome čini se da loše stanje na tržištu aluminija nije jedini uzrok lošeg poslovanja Aluminija.
Što se tiče isključivanja 64 ćelije, svima je dobro poznato da je to rezultat cijene električne energije koju smo plaćali po 81 eur za megavat sat za količinu od 40 MW da bismo spasili tvrtku, ali nismo otpustili niti jednog radnika.
Na sve drugo što se događalo u Aluminiju nakon 30.travnja 2009.nisam imao nikakav utjecaj niti odgovornost.
Žao mi je da moram reagirati na ovakav način, jer ni jednim svojim postupkom nisam naštetio ni ugledu tvrtke, kao ni djelatnicima Aluminija, navodi Brajković.
Podsjetimo, Ured za odnose s javnošću jučer je objavio kako se javnosti “zlonamjerno plasira priče u povjerenju o tomu kako je bivši direktor Mijo Brajković ostavio iza sebe znatna sredstva (iznos u pričama doseže čak i 100 milijuna KM), te su, kako se navodi “osjetili potrebu i o tomu istinito izvijestiti cjelokupnu javnost”.
U priopćenju Ureda za odnose s javnošću dalje se navodi kako prema službenim knjigovodstvenim zabilješkama, kreditne obveze Aluminija na dan 30. travnja 2009. godine, kada je gosp. Brajković umirovljen, iznosile su 82.441.274,01 KM, a obveze prema dobavljačima 38.752.584,17 KM, što ukupno iznosi 121.193.858,08 KM. U isto vrijeme, raspoloživa novčana sredstva na računu Društva iznosila su 55.475.120,00 KM, iz čega jasno i nedvojbeno proizlazi kako su obveze odnosno dugovanja Društva na dan 30. travnja 2009. godine iznosila 65.718.738,08 KM.
Iz navedenoga je razvidno kako je bivši direktor Brajković, odlazeći u mirovinu, iza sebe ostavio gubitak u iznosu od 65.718.738,08 KM, zajedno s čak 64 ugašene elektrolitičke ćelije odnosno 25% ukupnih proizvodnih kapaciteta, u vrijeme kada mu je prosječna cijena električne energije bila 34 €/MWh (cijena struje iz Hrvatske iznosila je 27 €/MWh, a iz Elektroprivrede HZ HB 45 €/MWh).
Stoga, jedinom i stvarnom ostavštinom spomenutoga direktora u Aluminiju na dan 30. travnja 2009. godine jest gubitak od cca 65 milijuna KM i 64 ugašene ćelije u Elektrolizi, i ništa osim toga, zaključuje se u priopćenju ureda za odnose s javnošću Aluminija.
Psihologija je davno objasnila da osobe koje se ne mogu suočiti sa svojim neuspjesima i prihvatiti odgovornost pripisuju ih drugim ljudima i događajima, komentirao je Brajković.
U arhivi Aluminija postoje svi dokumenti o cjelokupnom poslovanju Aluminija, usvojeni na nadležnim organima i zainteresirani ih mogu pogledati, te s moje strane prestaje bilo kakva polemika putem medija, navodi se u priopćenju koje potpisuje Mijo-Kruno Brajković bivši direktor tvrtke Aluminij d.d. Mostar.( R. I. / Dnevnik.ba)
wpDiscuz