Bošnjaštvo nije Jedno Jedinstveno Bošnjaštvo kao Takvo. Nije isto bošnjaštvo kapetana Gradaščevića, bošnjačkog bega i feudalca, koji potpisuje smrtnu kaznu bošnjačkom kmetu. Nema bošnjaštva koje je u stanju da pomiri bošnjačkog kmeta s bošnjačkim begom.
Bošnjaštvo ne znači par glupih kavana u našem gradu, ni par spomenika generalima, jednog imama i jednog brončanog reisa, nego bošnjaštvo znači onu masu bijednika koji tegle i argetuju mnogo više od osam sati dnevno, pod najtežim životnim uslovima, bez ičije pomoći, uvijek i neprekidno izrabljivani u svome naporu, potisnuti i nepriznati, pod batinama kuluka, prezreni i bezimeni.
Kad god sadašnji politički predstavnici bošnjačkog naroda govore o ujedinjenom i jedinstvenom bošnjaštvu, kao što je bilo nedavno na skupu SDA, treba se sjetiti ovih riječi Meše Selimovića. Ne postoji bošnjaštvo kao takvo, niti samo jedno bošnjaštvo, ni onda kad se sve bošnjačke političke stranke ujedine i svi bošnjački političari pokorno stave u službu Bakiru Izetbegoviću i njegovom ocu domovine Erdoganu.
To SDA-ovsko bošnjaštvo koje konstantno jadikuje nad svojom „ugroženošću i teškom sudbinom“ dok lagodno živi eksploatirajući interese vlastitog naroda i države BiH, nije bošnjaštvo mnogih u čije ime nastupa. Upravo zbog mnoštva razlika koje postoje među Bošnjacima u BiH i zbog činjenica da članovi Bošnjačke elite, i Bošnjačkih instituta štete nanose Bošnjacima, Bošnjačkie sećije oko SDA su nelegitimne i ne mogu predstavljati bošnjački narod.
Nije isto bošnjaštvo Bakira Izetbegovića koji na bošnjaštvu lešinari trideset godina, i bošnjaštvo ljudi koji su zbog svoga bošnjaštva u zadnjem ratu protjerani i pobijeni. Nije isto bošnjaštvo predstavnika drugih bošnjačkih stranaka koji se kameleonski prilagođavaju trenutnoj političkoj situaciji i poput stada slijede politiku Bakira Izetbegovića, nominalno se predstavljajući kao drugačiji, i bošnjaštvo ljudi koji su tim strankama dali svoj glas upravo zato što su nezadovoljni politikom SDA-a. Nije isto bošnjaštvo bogataša s Poljina, uhljebljenih u državnim, federalnim, kantonalnim, općinskim i drugim javnim službama, i bošnjaštvo ljudi koji zbog nezaposlenosti i siromaštva odlaze iz svojih zavičaja.
Nije isto bošnjaštvo imama i reisa koji podržavaju destruktivnu i pogubnu politiku SDA-a i bošnjaštvo njihovih vjernika kojima je ta politika u ratu nanijela zastrašujuće posljedice, a u poraću ih posve zanijekala kao što je slučaj u Republici Srpskoj. Nije isto bošnjaštvo bogatih Bošnjaka koji bezbrižno žive u svojim kućama i rezidencijama, i bošnjaštvo siromašnih Bošnjaka koji preživljavaju od socijalne pomoći i donacija iz humanitarnih organizacija , merhameta, Kruha Sv. Ante i Caritasa.
Nije isto bošnjaštvo Bakirovih dobro plaćenih političkih sponzoruša koje papagajski sriču ono što im vođa propiše, i bošnjaštvo mnogih žena i djevojaka koje svakodnevno rade po deset sati za minimalnu plaću, često bez osiguranja, bez toplog obroka, i bez osnovnih ljudskih i radničkih prava. Nije isto bošnjaštvo djece na kriminalnoj privatizaciji obogaćenih roditelja, i bošnjaštvo djece za koje nema mjesta u vrtićima, koji nemaju za školske sendviče, i kojima roditelji ponekad ne mogu priuštiti ni ono najosnovnije za život.
Nije isto bošnjaštvo nacionalistički zadojenih Stavovih i Saffovih novinara te opskurnih SDA-ovih portala koje SDA politika plaća da bi lajali na druge, širili mržnju i divinizirali vođu i njegovu stožernu stranku, i bošnjaštvo novinara i intelektualaca koji kritiziraju tu politiku i koje se zbog toga proglašava narodnim izdajnicima, i koji su svakodnevno izloženi difamacijama i prijetnjama.
Nije isto bošnjaštvo novopečenih tajkuna koji se oholo razbacuju svojim nezakonito stečenim imanjem, i bošnjaštvo ljudi koji kod istih tih tajkuna rade u teškim i neljudskim uvjetima. Nije isto bošnjaštvo djece i mladih koji nose skupu markiranu odjeću i mogu sebi sve priuštiti, i bošnjaštvo djevojčica i dječaka koji svoje djetinjstvo i mladost proživljavaju u socijalnoj bijedi i neimaštini.
Nije isto bošnjaštvo u jednobošnjačkim gradićima, i bošnjaštvo ljudi koji svakodnevno žive i rade s Hrvatima i Srbima i koji su sudbinski upućeni na dobre međunacionalne i međuvjerske odnose. Nije isto bošnjaštvo onih koji su se na nezakonit način i političkim putem uvalili u javna poduzeća u kojima su primanja dvostruko i trostruko veća od prosječnih, i bošnjaštvo ljudi čija je satnica dvije-tri marke.
Nije isto bošnjaštvo onih koji su u ratu protjerivali pripadnike drugih naroda, koji su otvarali logore i mučili i ubijali ljude, i bošnjaštvo onih koji su spašavali ljude druge nacije i vjere ili su i sami prošli užase logora. Nije isto samodopadno, nadmeno i „bezgrešno“ bošnjaštvo, i bošnjaštvo ljudi koji su spremni na autorefleksiju i na suočavanje sa zabludama iz prošlosti. Nije isto bošnjaštvo koje slavi handžar divizije, busuladžiće, ustaštvo, ne priznaje zločine zločine iz zadnjeg rata, i bošnjaštvo koje je svjesno političkih zabluda, zločina pojedinaca iz vlastitog kolektiva i koje se s pijetetom odnosi prema žrtvama nacionalističkog bošnjaštva. Nije isto političko, stranačko i komesarsko bošnjaštvo koje je spremno na svako zlo, i bošnjaštvo ljudi koji nastoje živjeti odgovorno, moralno i časno…
Ako položaj Bošnjaka u BiH promatramo u kontekstu njihovog socijalnog, društvenog i političkog statusa, onda je više razlika među samim Bošnjacima nego u odnosu na druga dva naroda, a i nejednakosti je najviše upravo ondje gdje vladaju legalni i legitimni bošnjački političari. Svaki pokušaj da se o Bošnjacima govori kao o jednom kompaktnom političkom, kulturnom i socijalnom korpusu jest zapravo uvijek manipulacija tim ljudima i pravima koja im pripadaju.
Zato su i deklaracije Bošnjačkih instituta i Republike Turske još jedan perfidan način da se manipulira vlastitim narodom, da ga se i dalje drži u političkoj infantilnosti kako bi ga se moglo eksploatirati. Laž je da je političarima okupljenim oko Bošnjačke sećije stalo do Bošnjaka, kao što je i laž da su političke stranke koje su se u međuvremenu pridružile Sećiji učinile to radi interesa naroda. I to je sva istina o Bošnjačkoj sećiji i njihovim deklaracijama, koje su prepuna fraza, manipulacija, podvala i laži i koja odbijanjem da prihvati presude međunarodnog suda, u slučaju Delić i Kubura, te presude od preko 70 godina na BH sudovima, koje također nose akronim UZP, ostaje na pozicijama ratne tekbir politike.
Bošnjački institut postoji zbog toga da bi mala grupa Bošnjaka mogla izrabljivati cijeli narod. A to je najlakše postići ako stalno manipulirate narodom, ako ga uvjerite da su drugi krivi za njegov loš položaj, ako u narodu širite vjersku i nacionalnu mržnju, ako ga držite u kulturnoj i obrazovnoj zapuštenosti i političkoj nezrelosti. SDA-ov Bošnjački institut zastupa plemensko, nedemokratsko i sektaški nastrojeno bošnjaštvo, politički jalovo, kulturno zapušteno, moralno srozano, parazitsko bošnjaštvo, zaljubljeno u samo sebe i lišeno svake samokritičnosti. Ta parapolitička svebošnjačka organizacija je najveća prepreka političkom sazrijevanju bošnjačkog naroda, njegovoj unutarnjoj demokratizaciji, njegovom suočavanju sa vlastitim zabludama i iluzijama, i u tom smislu je Bošnjački institut najveća štetočina bošnjačkog naroda.
Drago Bojić nije napisao ovaj tekst. Ali ga molimo da ga potpiše. Jer divan je čovjek širokog, građanskog duha, kojem je mrzak svaki nacionalizam. Bilo bi lijepo da ga potpiše i tako dokaže svoj univerzalizam. Te odbije sve napade na sebe da je nečiji poslušnik.
Ili da više nikada ne piše o Hrvatima. Takva šutnja bi se onda mogla smatrati kukavičlukom prostog kukavice koji na krilima najbrojnijeg nacionalizma udara po najmalobrojnijim grešnicima ove grešne zemlje.
Što ne bi bilo niti malo frajerski, a još manje fratarski, budući da je misionarska agenda navještavanje istine.
Ne ljuti se Drago al mi ti ovo više ne pušimo. Naprosto nam je više dojadilo živjeti u uvjerenju da naš narod ima najkoruptivnije vodstvo na BH dunjaluku. Dosadila su nam tvoja uvjeravanja, prema kojima vođe drugog naroda, onog najbrojnijeg, žele da nas ima tu, žele da nam je super, i mrska im je korupcija. I nemaju baš niti malo krivnje što nas u bismilah dijelu Bosne nedostaje 170.000.
To više ne vjeruju ni “neovisni” novinari Zurnal.info-a niti CIN.ba. Takorekuć volonteri istine. Koje tu i tamo, Soroš pomogne s koje milijunče. Slično kao i “nezavisne” ogranke mostarskih istinaša koji te prenose. Osvrni se malo tko koga plaća. Tko je koga ćerao. I ko je kada i koga veličao. I potpiši ovaj tekst.
Napomena: Tekst je parafraza Bojićevog teksta Hrvatstvo po mjeri Hrvatskog narodnog sabora kojeg također možete pročlitati tu:
Tek su u ovoj intervenciji zamijenjena imena lidera i pridjevi naroda. Pitamo vas, što je od gore navedenog krivo?
I zašto Drago nikada ne piše o Sećiji s Poljina? Ta slobodan je čovjek. Takorekuć intelektualac.
Ujedno molimo ako netko zna, da nam se spreme Dragini obračuni sa politikama Sarajeva, osude veličanja Rasima Delića, analiza djelovanja El Mudžahida, šutnja o činjenici da su Ex vojnici ABIH sudjelovali u napadu na WTC itd. Čekamo.
wpDiscuz