Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je odluku da se srijeda, 29. april, proglasi Danom žalosti. Odluka o Danu žalosti donijeta je u povodu napada na policijsku stanicu u Zvorniku u kojem je ubijen policajac Dragan Đurića, a dvojica njegovih kolega su povrijeđena.
Ovakva odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine iznenadila je mnoge građane. Svi oni se pitaju zašto Federacija BiH nikada nije odredila dan žalosti zbog ubistva bošnjačkih povratnika u Republici Srpskoj piše Bošnjaci Agency
Ime rahmetli Melihe Durić je postalo opće mjesto podsjećanja na obespravljenost Bošnjaka u Karadžićevom entitetu, jer se u njenoj životnoj tragediji sažima sva bestijalnost zločinačkog naslijeđa u biću onoga što danas zovu Republika Srpska.
Na godišnjicu genocida u Srebrenici, 11. jula 2001. godine ubijena je povratnica u Vlasenicu, tada šesnaestogodišnja djevojčica – snajeperom, u vlastitoj kući, preciznim pogotkom u vrat. U danima poslije sve je bilo normalno za vlasti okupiranog dijela RBiH, ali i u Federaciji. Puštala se muzika po medijima, zastave su bile na vrh koplja.
Sjetimo se ubistva Murata Badića na polaganju kamena temeljca za obnovu džamije Ferhadija 7. maja 2001. godine u Banjoj Luci. U oba slučaja nije bilo dana žalosti čak ni u entitetu gdje se desio zločin. Zašto? Zato što su žrtve Bošnjaci, a napadači Srbi. Međutim, kada je situacija drugačija, kada se obrnu uloge, čak i kada je ubijeni učesnik u srebreničkom genocidu, a napadač šehidsko dijete, eto dana žalosti, čak i u entitetu gdje se nije desio zločin!
Zato, sa rezignacijom zaključujemo da u Federaciji BiH sutra ne bi bilo dana žalosti da je ubijen bošnjački povratnik u Zvorniku.
Ubojstvo rahmetli Murata Badića
Murat Badić je ubijen 7. maja 2001. godine prilikom ceremonije polaganja kamena temeljca za izgradnju Ferhad pašine džamije, koja je do temelja srušena 7. maja 1993. godine.
U eskalaciji etničkog nasilja nezabilježenog od okončanja rata u BiH 7. maja 2001. godine više stotina srpskih ekstremista spriječilo je postavljanje kamena temeljca za obnovu Ferhadije u Banja Luci. Zbog neadekvatnog ponašanja policije i nespremnosti da spriječe nasilje, na desetine okupljenih vjernika zadobili su fizičke povrede. Zahvaljujući isključivo intervenciji pripadnika SFOR-a, živu glavu su jedva izvukli brojni domaći i međunarodni zvaničnici, među kojima i zamjenik šefa Ureda visokog predstavnika Jacques Paul Klein.
Esktremisti su tom prilikom kamenovali i vjernike, i zgradu Medžlisa, skinuli i spalili zastavu Islamske zajednice, zapalili više autobusa, a od povreda zadobijenih tokom napada preminuo je i Murat Badić.
Za izazivanje nemira i nanošenje fizičkih povreda, te pričinjavanje štete na imovini lica nesrpske nacionalnosti i IZ Banjaluka, pravosudni organi su počiniocima izrekli tek nekoliko simboličnih kazni, a ni do danas nisu pronađene i kažnjene ubice Murata Badića.