Čedo Jovanović ima aureol apsolutnog vlasnika morala. Liberalizma. Progresije. Zašto?
Zato što je on Čedo Jovanović. Čedo čedni. Drug iz teretane. Bez greške čovjek. S tatuima i pirsingom. Cool tip kojeg voli NGO. Voli ga Najdraža ambasada. Vole ga proračuni Srbije. Baš ga briga. Ima svoj film.
Jučer se ponovno javio s moraliziranjem. No nije plakao ovaj put. Naveo je kako je ponosan na Komšićev uspjeh kojem je pomogao na predizbornim mitinzima. Dodika je nazvao ocvalom Srbendom a Čovića je optužio za veličanje ustaštva i negiranje Alekse Šantića. Našeg velikog hercegovskog pjesnika kojeg inače HDZ vlasti u Mostaru masovno promoviraju kao razglednicu tog grada. Svi ga promoviraju. Jer je Aleksa odavno nadišao nacionalno.
Pri tim lažima, Čedo prešućuje svoju prvu mračnu tajnu iz kratke epizode bosanske čajanke:
Naime, na Komšićevim mitinzima u Bosni, na kojima je govorio i g. Jovanović, Komšićevi pobornici držali su plakate na kojima nit više nit manje nego pozivalo na nabijanje na kolac Dragana Čovića i silovanje RH predsjednice.(foto iznad)
!Strogo se pazi da ova informacija ne dođe u liberalne centre pa molimo da svako šerate ovu vijest ili fotografiju.
- Jesu li dakle ovo liberalne vrijednosti Čede Jovanovića koje nam želi predati?
- Ili je ovo što piše na plakatu ipak show program jednog ocvalog nacionalizma?
Čedomir se nikada nije ogradio od ove morbidne, fašističke retorike notornih Komšićevih fašista pred kojima je govorio. Nije napustio skup. Nije zaplakao, kako već teatralno, on diplomirani dramaturg, zna niti im je rekao : Bošnjaci Boga Vam , što radite, zar nije bilo dosta silovanja i kočeva?
Zadržimo se na retorici silovanja i pozivima na nabijanje na kolac. U tom narativu leži druga Čedina tajna iz tamnog vilajeta.
Silovanje Srpkinja u Dretelju kao vrijednosti koje cijeni i Željko Komšić
https://twitter.com/nikollayzhird/status/1071931663498784768
Da bi Čedo shvatio o čemu se radi neka zamisli na trenutak ovu fikciju koja mu je kulturološki bliža.
Zamislimo da “ugledna” Svetlana Broz snimi film o Srđanu Aleksiću. No u tom filmu , kao svjedok Aleksićeve neupitne ljudskosti pojavi se nit manje nit više nego građanin RS-a Ratko Mladić Srđanov dobar prijatelj.
Svetlana uzme njegovu izjavu. I objavi film praveći se da ne zna da je Ratko zločinac. Stanoviti i obični građanin Ratko, govori u filmu kako se sjeća Srđana kao dobrog momka i da to, što je Srđan učinio da spasi svog sugrađanina Bošnjaka od smrti, da je to takav primjer humanosti kakvog nema. Film obiđe sve svjetske festivale, i pokupi nagrade.
Nakon što Svetlana pokupi nagrade “precjednik” Komšić joj javno čestita javno na nagradi. Ne smeta mu što je u filmu ratni zločinac Ratko mladić.
Možemo li zamisliti takvu logičku i moralnu blasfemiju?
Upravo je to međutim Komšić, Čedin jaran,učinio ovih dana.
Komšić Željko čestitao je prije tri dana gospođi iz Mostara na nagradi za slobodu riječi, izrečenih u filmu koji je upravo režirala Svetlana Broz, a u kojem se upravo kao živi svjedok jednog humaniste, pojavljuje ratni zločinac Miroslav Hrstić. Nimalo običan čovjek. Radi se o nit manje nit više nego o Ratku Mladiću iz Ljubuškog. Vlasniku života i smrti u Dretelju za Srbe. Radi se o čovjeku koji je bio šef logora i konzument zločina u Dretelju 1992 kada su u njemu On dakle Hrstić, njegov šef Blaže Kraljević i njihovi Handžar Bošnjaci i ZaDomSpremni Hrvati ubijali i silovali Srbe.
Taj zločinac, Ratko od Ljubuškog koji je svojedobno u Ljubuškom tjerao Srbe da pasu travu je danas u bijegu i optužen je upravo za to. Jedna od Svetlaninih akterica spornog filma, kojoj je čestitao Čedin Komšić i danas o zločincu Blažu Kraljeviću govori sa sjetom i tugom a o tome tko je tjerao Srbe da pasu travu u Ljubuškom ona će reći HVO. No nije. Tjerao ih je Hrstić.I njegov HOS.
Ubojstva, silovanja i mučenja Srba događala su se pod upravom tog čovjeka. Detalj koji nije toliko nevažan jeste taj da je logor za Srbe zatvorio nit manje nit više nego mrski nam i omraženi ratni zločinac Praljak. Pod prijetnjom metaka Hrstićevih HOS-ovaca.
Komšić, Čedin jaran, čestitao je dakle tako posredno i silovatelju Srpkine Olge Draško iz Čapljine. Na uspješnom širenju slobode riječi. Umjesto da “hrvatski član” Predsjedništva osudi infiltraciju zločinaca nad Srbima u humanističke projekte, on takvima, koji takve infiltiraju i aboliraju, uvodeći ih u humanističke priče, čestita.
Umjesto da postavi pitanje, kako netko može biti humanist i aktivist , širitelj slobode riječi ako šuruje sa silovateljem iz Dretelja, Komšić, “naš precjednik” čestita. A Čedo šuti. I štoviše hvali se Komšićem.
Mediji u BIH prešutjeli su tu nagradu jer znaju pozadinu priče no samo portal Safe Oručevića i Željko Komšić nisu. Jer je ta raja okupljena oko tog filma u kojem nastupa ratni zločinac, dio je brojne i razgranate Safine mreže prave raje. U toj mreži je i mali Bahtijar i mali Nihad koji je pisao pismo čestitke.
Ovoj ekipi sa slike ne smeta kada njihovi laureati šuruju sa silovateljem iz Dretelja koji je u bijegu u Hrvatskoj. Ne traže da RH izruči Hrstića. Zašto? Jer je dio filma kojeg su iz petnih žila promovirali. Lažući narod da je Hrstić dobar čovjek. Krijući njegov zločin. No smeta im recimo skime sjedi Falatar. Onda mu Amer, Emir i Nihad, medijski odsijeku glavu. I načine put Komšiću.
Uostalom svi Komšićevi savjetnici Ssfini su ljudi s portala Vijesti.ba.
Učeći prve premise komšićizma, ili čedizma, shvatili smo dakle da je silovanje Srba, nabijanje istih na kolac, i rušenje Sabornih crkava, nešto što je prihvatljivo.
Kako znamo da je prihvatljivo? Pa zaboga plakati sa pozivima na silovanja, i nabijanja na kolac javno su uprizoreni pred Čedom Jovanovićem u Tuzli. Za potrebe Komšićeve pobjede.
G. Jovanović hvali se Komšićem. Ne ograđuje se od tih poruka. PotomKomšić u uredu drži sliku Ustaše Kraljevića. Kraljević je nadređen Ustaši Hrstiću ratnom zločincu. Čija je handžar-ZDS vojska u Dretelju zaklala i srpski bračni par Kuzman.
Ako se g. Jovanović hvali Komšićem, to znači da mu se sviđa i Kraljević u Komšićevom uredu. To znači da poštuje i Kraljevićevu borbu. To znači da mu je u redu kad Komšić čestita na filmu u kojem se promovira silovatelj Srba u Dretelju.
Jer Jovanović se hvali. Ne ograđuje se.
To je dakle Čedo s početka naše priče. Moralizator. Začetnik čedizma. Političke teorije ultimativne političke čednosti.
Koja ti dopušta aposliutno sve.
Pa i to da dok plačeš za Albancima u Srbiji, u BIH podržavaš bosanskog Sejdu Bajramovića.
Napomena: Zašto smo u tekstu spomenuli Sabornu Ckrvu koju je u ratu srušio isti taj multietnički Handžar-ZDS HOS?
Čović je tih godina, koje mu pakuje Jovanović, kad su se u Mostaru nasilno u vihoru rata nadijevale ulice nečasnih imena, bio u posve drugim vodama. Bliži Markovićevim umjerenjacima, kao i Dodik uostalom.
Prliću je tada bliži bio Safet HVO Oručević nego Dragan Čović. Safet se pohvalio kako je i nakon rata s njim obnavljao Stari Most. Borba u Mostaru prvih raznih godina bila je naime borba protiv Srba. To je bilo plodno tlo za HOS. U taj vakat srušena je i srpska Saborna Crkva.
Za sve informacije o tome tko ju je srušio, kada, i kako, apeliramo na g. Jovanovića da upita Safeta. Safa zna baš svaki detalj o tome. On je inače specijalizirao nekretnine u tom dijelu grada. Od stanova do mostova. Čovjek je ugodan, nasmijan i vjerujemo, vrlo će mu rado odgovoriti.
Spoznaja je važna stvar u životu. Tko radi taj i griješi. Bilo bi dobro, da Čedomir, prije nego drugi put odluči da moralizira, prvo nešto upita, što se zapravo događalo i događa u BiH. U poeziji. U Mostaru.