Gdje su svi oni veliki zagovornici ZAVNOBiH-a? Gdje su potomci onih koji su protjerali Švabe, Austrougare, Talijane i sve ostale okupatore iz ovih krajeva? Gdje su heroji koji su nekad pjevali “Bolje grob nego rob”, dok danas u miru nose okove kolonijalne uprave i klimaju glavama pred Bonskim ovlastima – modernim nazivom za ono što bi u neka druga vremena bilo prepoznato kao čisti, nepatvoreni fašizam.
Bosna i Hercegovina je prošla kroz sve moguće oblike okupacije, ali nikad nije vidjela nešto ovako perfidno: okupaciju koja se prodaje kao humanizam.
Zapadni kolonijalizam ovdje je dobio svoj finalni, najsofisticiraniji oblik – birokratsku diktaturu u kojoj stranci kroje sudbine ljudi, a oni koji bi trebali biti narod revolucije, sada su narod birokratske hipnoze.
Umjesto “Smrt fašizmu”, pred zgradom OHR-a vlada muk. Jer su im rekli da je ovaj fašizam iz Bona, zapravo – demokracija.
U čemu je razlika između Bonskih ovlasti i nekadašnje Hitlerove teorije o “Lebensraumu”? U formalnostima i riječima, ali ne i u suštini. Ideja je ista – postoji civilizacijski superiorna sila (u ovom slučaju Bruxelles, Berlin i Washington), koja tvrdi da “nazadnim” narodima treba tutorstvo. I baš kao što je Treći Reich uvjeravao svoje satelitske režime da sve rade “za njihovo dobro”, tako i današnji europski “čelnici” poručuju da je OHR nužan za stabilnost i razvoj.
Ali nema stabilnosti u ropstvu. I nema razvoja u tutorstvu. BiH ne može rasti jer joj nije dopušteno da sama padne i nauči hodati. Jer ju Bonski ustav veže jače od bilo koje okupacijske vojske u prošlosti.
ZAVNOBiH je bio zamišljen kao politička pobjeda naroda, kao odgovor na strane okupatore. No, danas su ti isti narodi postali taoci vlastite nesposobnosti da prepoznaju okupaciju kada dolazi s uglađenim frazama i diplomatskim dekretima. Nekad su Bosanci i Hercegovci dizali ustanke, a danas se dizu jedino čaše na prijemima u ambasadama, dok se s osmijehom slušaju naredbe iz OHR-a.
Koliko dugo će trebati narodu ove zemlje da shvati da je Bonski kolonijalizam jednako poguban kao i svaki okupatorski režim prije njega? Hoće li ikada biti dovoljno hrabri da pred OHR-om izvikuju parole dostojne svojih djedova? Ili će i dalje vjerovati u bajku o “dobronamjernom tutorstvu”, dok im Visoki predstavnik, u stilu pravog europskog gospodara, piše zakone, smjenjuje političare i kroji njihovu sudbinu?
Bonske ovlasti nisu ništa drugo nego moderan kolonijalni fašizam u odijelu europske birokracije. I dok ljudi to ne shvate, njihova šutnja će i dalje biti glasnija od svih parola koje su ikad mogle biti izvikane pred zgradom OHR-a.
Emina Zanki l poskok.info
wpDiscuz
