Bonska ovlaštenja ne postoje, ona su drzak, bezobrazan blef – ističe predsjednik nevladine organizacije “Povijesni projekt Srebrenica” Stefan Karganović, Pozivajći se na analizu britanskog politikologa i stručnjaka za istočnu Europu Johna Loklanda.
Kad god visoki predstavnik u BiH želi intervenirati u javnom životu i da nekog političara disciplinirati ili zastraši, “bonska ovlaštenja” figuriraju na središnjem mjestu, ali nigdje nema nikakvih preciznih objašnjenja šta ona zapravo sadrže.
Navodno, pravo nametnutog stranog guvernera u BiH da svrgava izabrane političke dužnosnike zato što ne slijede liniju samozvane “međunarodne zajednice”, koju on predstavlja, jedna je od osobenosti postdejtonske stvarnosti u toj zemlji, navodi Karganović u listu “Pečat”.
Ali, ta ovlaštenja nitko dosad nije vidio. To je lako ustanoviti pretragom na internet prezentaciji OHR-a, navodi Karganović.
Kada ukucamo izraz “bonska ovlaštenja”, dobivamo niz mjera i odluka koje se na njih pozivaju i oslanjaju. Međutim teksta tog enigmatičnog, ali istovremeno i vrlo utjecajnog dokumenta nigdje nema – pojašnjava on.
Ipak, misterija “bonskih ovlaštenja” je razjašnjena, navodi Karganović i dodaje da treba zahvaliti britanskom politikologa i stručnjaku za istočnu Europu doktoru Johnu Loklandu.
Rezultat njegove analize neke će frapirati, a neke razbjesniti, jer pokazuje da “bonska ovlaštenja” zapravo ne postoje.
Žrtve njegove bezobzirne primjene taj blef su po inerciji prihvatile i svojim propustom da ga pravodobno istražiti i na odgovarajući način problematiziraju nesvjesno i obezglavljeno doprinose vlastitom slabljenju i konačnom uništenju.
Analiza Johna Loklanda napisana je 2009. godine, kada se tadašnji visoki predstavnik pozvao na “bonska ovlaštenja” da poništi Zaključak Narodne Skupštine Republike Srpske gdje se prijenos nadležnosti s entitetske razine na Sarajevo odbacuje kao protuustavni čin kojim se krše odredbe Daytonskog mirovnog sporazuma.
Dr. Lokland je svojim prilježni istraživačkim trudom prvi uzviknuo: “Car je go!”, A svi srpski politički čimbenici i najšira javnost sada treba da mu se u tome pridruže – ističe Karganović.
Lokland u analizi ističe da se osvrće na “bonska ovlaštenja” da bi ilustrirao nezakonitu prirodu režima pod kojim BiH funkcionira od kada je potpisan Dejton ski sporazum.
“Visoki predstavnik se poziva na pasus XI.2 Zaključaka Vijeća za provedbu mira, održanog 9. i 10. prosinca 1997. u Bonnu. U tom pasusu piše:
“Vijeće pohvaljuje napore visokog predstavnika i njegovog osoblja za rad na implementaciji Mirovnog sporazuma. Vijeće ističe važnu ulogu visokog predstavnika u osiguranju stvaranja uvjeta za samoodrživi mir u BiH, kao i njegovu odgovornost u koordiniranju aktivnosti civilnih organizacija i agencija u BiH.
Vijeće ponavlja da će Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira omogućiti da visoki predstavnik dobije političke smjernice za implementiranje mira. Upravni odbor će i dalje nastaviti da se sastaje jednom mjesečno, pozivajući predstavnike relevantnih međunarodnih organizacija da prisustvuju, kao što to bude dogovoreno …
Vijeće pozdravlja namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlaštenja u regiji u vezi s interpretacijom Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog sporazuma s ciljem olakšanja razrješenja teškoća putem donošenja obvezujućih odluka, kad on smatra za neophodno, o sljedećim pitanjima:
– Vrijeme, mjesto i predsjedavanje sastancima zajedničkih institucija;
– privremene mjere koje stupaju na snagu kad strane nisu u mogućnosti da se dogovore i koje ostaju važeće dok Predsjedništvo ili Vijeće ministara ne usvoji odluku o tom pitanju u skladu sa Mirovnim sporazumom;
– Druge mjere pri osiguranju implementiranja Mirovnog sporazuma u cijeloj BiH i njenim entitetima, kao i neometanog rada zajedničkih institucija.
Takve mjere mogu uključivati aktivnosti protiv osoba koje obavljaju javnu službu ili dužnosnika koji izostaju sa sastanaka zbog neopravdanih razloga ili za koje visoki predstavnik smatra da narušavaju pravne obveze, uspostavljene Mirovnim sporazumom ili rokove za njihovo implementiranje “. Drugačije rečeno, kada se čita tekst, takozvana “bonska ovlaštenja” ne postoje. Vijeće za implementaciju mira nije dalo nikakva nova ovlasti visokom predstavniku: samo je “pohvalilo” i “pozdravilo” njegove korake i buduće “namjere”, uključujući “druge mjere” kao što su “mjere protiv ljudi koji su na javnim pozicijama “.
Nije precizirano na kakvu vrstu aktivnosti se to odnosi i nije naglašeno delegirati ovlasti na visokog predstavnika Vijeće za implementaciju mira.
Razlog zbog kojeg nema delegiranja jeste taj što – ne može biti nikakvog delegiranja. Vijeće za implementaciju mira jeste pravna izmišljotina koja nema / ili skoro nikako nema / uporišta ni u domaćem pravu niti u međunarodnom pravu – ističe Lokland u analazi i zaključuje:
“Vijeće za implementaciju mira je izmišljeno u tjednima koje su slijedile poslije proglašenja već potpisanog Daytonskog sporazuma i zato se uopće ne spominje u` Općom okvirnom sporazumu ”
frontal