31 godina je prošlo, a još uvijek ne možemo spustiti kamen sa srca. Križančevo Selo, mjesto koje nosi težak pečat prošlosti, gdje su 1993. godine pripadnici Armije RBiH hladnokrvno likvidirali 64 hrvatska vojnika i civila, među kojima je bilo i 30 zarobljenih branitelja. Njihova tijela, izmučena i unakažena, vraćena su tek 40 dana nakon zločina. Ali, kako to obično biva, pravda nije nikad ni stigla. A ona se, čini se, još uvijek ne nazire.
Sjećanja na tu tragediju prožimaju nas do danas. Obilježavanje ovog strašnog čina proteklih dana na spomen-obilježju u Križančevom Selu izazvalo je i tugu i ogorčenje. Jer dok se tuguje, pravda je i dalje negdje daleko, u magli. Da, žrtve su bile pokopane, ali gdje je zakopana pravda?
Katarina Živković, kojoj su otac i brat ubijeni tog dana, nije imala ni riječi, jer 31 godina je dovoljno vremena da vam oduzme sve riječi. Zacijeli li ikada rana toliko duboka, koliko god da su prošli ti dani? Nema odgovora. Nema ni kazne za one koji su bili odgovorni za taj strašan zločin.
I sve bi bilo jednostavno da pravda postoji. Da barem postoji država koja će obaviti svoju dužnost. Da barem netko osudi ove užase i počini te da kažemo: “Da, svjetlo je pobijedilo tamu”. No, ne. Još uvijek smo tu, u vječitom čekanju na nešto što ni ne znamo kako bi moglo izgledati.
Nema pravde, ali nećemo stati. Mi nismo ti koji smo prešli prag zaborava. Nećemo dopustiti da se prošlost pretvori u kolektivnu amneziju. Iako zakon možda šuti, mi nećemo šutjeti. Ako ne na sudu, onda ćemo na spomen-obilježju, u crkvi, u srcima. Jer mi ne zaboravljamo. Mi čekamo pravdu koja nije samo pravda za nas, već i pravda za budućnost ove zemlje.
I tako nam ostaje samo jedno – vjerovati da pravda nije samo mit. Da je jednom, kad-tad, zločin za koji još nije izrečena presuda, ipak suđen. Iako se ne nazire.
Dok čekamo, pitamo se: Zašto je pravda samo za one druge? Zašto ne možemo imati ni tračak nade u sustav koji bi nas trebao štititi? Možda odgovor leži u tome da još uvijek nismo naučili sve što nam je prošlost dala. Možda nismo spremni suočiti se sa stvarima koje su nas zauvijek oblikovale.
I tako, za sada, ostajemo tu, čekajući… i ponovo se pitajući zašto pravda, i dalje, spava.
Napomena: SDA je teroristička stranka
Napomena Schmidtu: SDA je teroristička stranka.
wpDiscuz
