Blagdan nevine dječice odnosi se na dan kada je kralj Herod dao ubiti dvije tisuće djece u dobi do dvije godine tražeći Isusa. Taj se dan u našem narodu zove još i dan drobne dječice, herodeševo, šibarjevo.
Ovaj posljednji naziv povezan je uz neobičan običaj kada se svi, a posebice djeca, simbolično udaraju šibama ili bičem, s uvjerenjem da će zdravlje, snaga i spretnost prijeći na onog koga se tuče. Zločestija djeca tada “izvuku” malo više šibanja, a usput im se spominju i njihovi grijesi. U božićnom su vremenu i blagdan Svete Obitelji nedjeljom ili 30. prosinca te blagdan Bogorodice Marije na prvi dan nove građanske godine. U starim kalendarima obilježavan je nakon Nove godine i događaj Isusova Obrezanja u jeruzalemskom hramu.
Potom slijedi drugi važan blagdan božićnoga vremena, a to je svetkovina Bogojavljenja ili starogrčki nazvana Epifanija, na 6. siječnja. Ovaj blagdan prvi su početkom 3. stoljeća počeli slaviti kršćani u Egiptu da bi u svojoj sredini suzbili pogansko čašćenje božanstva Eona.
Sadržaj blagdan prvobitno se odnosio na događaj Kristova rođenja, a kasnije se proširio kršćanskim Istokom s tim da je naglasak te svetkovine pomjeren na događaj Isusova krštenja u rijeci Jordanu i Isusova prvog čuda u Kani. Kršćanski zapad prihvatio je ovaj blagdan u 4. stoljeću s događajem poklonstva sveta Tri kralja ili mudraca koji su slijedili zvijezdu repaticu do mjesta gdje se rodio Isus. Samo slavljenje događaja Isusova krštenja u Jordanu prenijelo se na narednu nedjelju iza Bogojavljenja kao poseban blagdan.
Postoje još dva blagdana koji su jedan do dva mjeseca vremenski udaljeni od božićnog vremena, ali po svom sadržaju imaju izravne veze s Kristovim rođenjem te su vezani uz nezaobilazni lik BD Marije. Prvi je Gospodinovo prikazanje u hramu (2. veljače ili Marina), 40 dana nakon rođenja. Istočne crkve ovaj blagdan nazivaju Susretom (Sretenje) Gospodnjim jer je Marija s djetetom Isusom susrela starca Šimuna i proročicu Anu, koji su ga prisutnim predstavili nazvavši ga «svjetlo koje će prosvijetliti sve narode» na zemlji.
Otuda običaj da vjernici koji sudjeluju u liturgiji blagoslove i upale svijeće te u procesiji ulaze u crkvu. Stoga je drugi naziv Svijećnica. Ovaj se blagdan na Zapadu slavi od 5. stoljeća. Drugi blagdan je Navještenje Gospodinovo ili Blagovijest kada je anđeo Gabrijel navijestio Mariji da će roditi Isusa. Dakle, njime se slavi događaj utjelovljenja Sina Božjega u Marijinoj utrobi. Pritom je uočljiva vremenska dosljednost i podudarnost (25. ožujka) kada ovaj blagdan kalendarski pada devet mjeseci prije Marijina poroda odnosno Božića. Ovaj blagdan se na Istoku prvi put spominje u 6., a na Zapadu u 7. stoljeću.