Srbijanski novinar i redatelj filma “Dara iz Jasenovca” Predrag Antonijević u ponedjeljak su gostovali u programu beogradske Happy televizije kada je Marić, hvaleći film “Dara iz Jasenovca” ustvrdio da tijekom rata u BiH zapravo nije bilo srpskih koncentracijskih logora niti sustavnog zlostavljanja, već u te tvrdnje bile “propaganda”.
Marić je nadalje ocijenio da je zapravo zlonamjerna propaganda spriječila da “Dara iz Jasenovca” bude nominirana za nagradu Oskar veće je izabran “Quo vadis Aida” Jasmile Žbanić koji tematizira genocid u Srebrenici.
“Za vrijeme rata u Bosni i otkrivanjem logora kod Prijedora, cjelokupna svjetska propaganda htjela je da dokaže da su se pojavili nacisti novog doba i da su to Srbi. Iako je taj logor bio otvoren, oni su mogli otići kad hoće, oni su tu bili sklonjeni da ih netko ne ubije”, rekao je.
“Prikazivali su onog mršavog. Oni su njega poslije nahranili i odveli, prikazivali su ga po cirkusu u Europi”, izjavio je Marić.
Antonijević je to podržao konstatacijom da Marić govori o “onom s tuberkulozom koji je kao mršav”, aludirajući na čuvenu fotografiju snimljenu 1992. godine kada je skupina zapadnih novinara otkrila logore Keraterm, Omarska, Trnopolje i Manjača u koje su samozvane srpske vlasti internirale gotovo sve stanovništvo nesrpske nacionalnosti, poglavito s područja Prijedora.
Na tim fotografijama neki od zatočenika iza bodljikave žice toliko su mršavi da podsjećaju na prizore iz nacističkih koncentracijskih logora.
Tijekom suđenja pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) predstavljeni su brojni dokazi da su u tim logorima počinjena ubojstva, strašna zlostavljanja i silovanja.
Među zatočenicima srpskih logora koji su bili živi skeleti bio je i Jusuf Arifagić čiji su logoraški dani također dokumentirani na fotografijama iz 1992. godine.
Arifagić: Neka Marić dođe u Kozarac
Komentirajući izjave Marića i Antonijevića Arifagić je za portal “Dnevnog avaza” kazao da ne može razumjeti takav jezik mržnje.
“Ne trebam se pravdati niti dokazivati Milomiru Mariću da je logor Trnopolje bio logor i da su ondje ljudi ubijani, žene silovane. Nije valjda da su svi logoraši bolovali od tuberkuloze. Čovjek koji ima imalo savjesti ne može komentirati te snimke tako. To je isto kada bih ja tvrdio da slike iz Jasenovca nisu stvarnost i da je tamo bio tranzitni centar koji je osnovao Pavelić”, kazao je Arifagić koji danas živi i radi u rodnom Kozarcu kamo se vratio nakon rata i osnovao farmu krava od koje žive i njegova i deseci drugih obitelji.
“Ako je bio tranzitni centar neka Milomir Marić dođe u moj Kozarac pa ću mu pokazati spomen-obilježje s imenima mojih Kozarčana koja su pobijeni iako u Kozarcu nije bilo ratnih djelovanja. Pa će Marić moći vidjeti kako je ubijeno šestero braće jedne obitelji. Tu treba doći i učiti. Ako želi shvatiti stvarnu istinu neka stane na rub masovne grobnice Tomašica. Ta tišina govori sve”, kazao je Arifagić koji je bio zatočenikom tri srpska logora.
Mujagić: Marić je smeće
Jedan od preživjelih logoraša iz logora Omarska Satko Mujagić kazao je za Vijesti.ba kako je dužnost i novinara i jednog redatelja koji pravi film o logoru, da se pobrine da poznaje činjenice kad priča o ratnim zločinima.
“Laži ovakvog tipa dovode do razdora, podjela, mržnje i konflikata. Umjesto da nešto naučimo iz te prošlosti ona postaje povod za nova trvenja. I kako sad očekivati od bilo kog Bošnjaka ili Hrvata, a pogotovo logoraša da pogleda Daru iz Jasenovca kad redatelj tog filma ismijava najpoznatijeg logoraša u svijetu, Fikreta Alića? Jednom riječju: sramotno!”, kaže Mujagić.
On dodaje kako se Marić i Antonijević nisu udostojili svih ovih godina ni dsaznati ime “onog mršavog”, ali znaju da je “imao tuberkulozu i bio u sabirnom centru otvorenog tipa, i vodan poslije po cirkusima…”.
“Marić je hodajuće smeće od novinara, to se znalo, i tu nema puno pomoći, ali Antonijević ovim vrijeđa ne samo logoraše Trnopolja, Keraterma i Omarske, i obitelji ubijenih po tim logorima, nego i sve mrtve Jasenovca”, smatra naš sagovornik.
Mujagić ističe kako su izjave Marića i Antonijevića izrečene u emisiji za povratiti, a nakon desetine presuda za logore po Prijedoru 1992. godine, svih filmova, knjiga, od kojih i ona o tom “mršavom” Fikretu Aliću, Beograd kao da je glavni grad Sjeverne Koreje u koji vijesti izvana ne dopiru.
“Kad god pomisliš nema niže, negatori pokažu da ima. Nego, dr. Antonijević, Jesam li i ja imao tuberkulozu i vodan po cirkusima? Jel’ može i meni jedna dijagnoza, tako na daljinski, iz Beograda? Beograd je izgleda, malo po malo sam postao “dijagnoza”, zaključio je Satko Mujagić, nekadašnji logoraš iz Omarske./HMS/
wpDiscuz
