Vukovar je više od simbola. Vukovar je svaka suza, svaki kamen, svaka rana i svaka priča koja se ispisala krvlju i otporom. Trideset tri godine nakon najžešće bitke Domovinskog rata, grad koji je pao, ali se nikada nije predao, ostaje vječna opomena i ponos.
Na svečanosti povodom obljetnice, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, Branko Borković, podsjetio nas je na početke. Na 5. kolovoz 1990., kada su se okupljali prvi hrvatski policajci. “Tada je krenula borba za našu slobodu, a protiv nacističkog režima Slobodana Miloševića,” kazao je Borković, podsjećajući na zlokobne aveti prošlosti koje i danas, kroz veličanje zločinaca, pokušavaju narušiti mir.
No, Vukovar je više od borbe. To je priča o neodustajanju, o snazi naroda i ljubavi prema domovini. “Naši branitelji nisu ginuli samo za grad,” rekao je ministar branitelja Tomo Medved, “borili su se za demokratsku, slobodnu Hrvatsku u kojoj će svaki Hrvat dostojanstveno živjeti.” Vukovar nije samo simbol otpora, već i simbol pobjede i nade.
Danas, nakon 33 godine, Vukovar i dalje nosi rane, ali one nisu prepreka njegovom napretku. Grad se razvija, obnavlja, ali nikad ne zaboravlja. Infrastruktura se gradi, projekti cvjetaju, ali svaki kamen podsjeća na cijenu plaćene slobode. Dok god Vukovar stoji, sjećanje na žrtvu branitelja nikada neće izblijedjeti.
No, ono što i dalje boli je sudbina 1792 nestalih osoba. Svaka neriješena sudbina ostaje otvorena rana koja neće zacijeliti dok ne bude otkrivena istina o svakom nestalom branitelju i civilu.
Vukovar je bio pod opsadom 87 dana. Grad koji su agresori planirali osvojiti za tjedan dana, izdržao je gotovo tri mjeseca. Borba za Vukovar nije bila samo borba za grad – to je bila borba za dušu Hrvatske.