Patrijarh Srpske Pravoslavne Crkve Porfirije ustoličio je novog mitropolita Joanikija u Sabornom hramu Hristova Vaskrsenja na Cetinju zbog čega su izbili prosvjedi dijela Crnogoraca. Tražili su da se taj obred premjesti negdje drugdje, jer ustoličenje u crnogorskoj povijesnoj i vjerskoj prijestolnici Cetinje vide kao čin provokacije i omalovažavanja Crnogoraca.
U žestokim sukobima s prosvjednicima policija je okupljene na središnjem trgu crnogorske prijestolnice rastjerivala suzavcem i šok bombama. Prosvjednici su uzvratili kamenjem i bocama, a bačen je i molotovljev koktel. Ozlijeđeno je više ljudi s obje strane sukoba, a uhićeno je 14 osoba, uključujući i savjetnika crnogorskog predsjednika Mile Đukanovića, koji je kasnije poručio da se dogodilo “nasilno” ustoličenje mitropolita crnogorsko-primorskog i “neprimjerena upotreba sile protiv mirno okupljenih građana”.
Zbog prosvjeda su mitropolit Joanikije i patrijarh Porfirije do Cetinje došli helikopterom, a u Cetinjski manastir su uvedeni pod pratnjom naoružanih policajaca.
Glasno pjevali o povratku vojske na Kosovo
Dok se čekalo na njihov dolazak, svećenici SPC-a su zapjevali pjesmu “Ječam žela” čiji stihovi glase “Kad se vojska na Kosovo vrati” i “Vrani konji slavne srpske vojske”, javljaju srpske Večernje novosti ističući da je to omiljena pjesma nekadašnjeg mitropolita Amfilohija.
Kako navode, svećenici su najglasniji bili upravo na stihovima “kad se vojska na Kosovo vrati”, a nakon toga su tri puta uzviknuli “Dostojan”, tako glasno da je odjekivalo gradom, prenosi Telegram.hr.
Inače, pokojni mitropolit Amfilohije Radović nije se odrekao srpskog nacionalizma i podržavanja Radovana Karadžića i vjeruje se da je pokrenuvši litije, masovne prosvjedne povorke Srpske pravoslavne crkve, presudno utjecao na promjenu vlasti. Sve do donošenja zakona o vjerskim zajednicama koji je nacionalizirao crkvenu imovinu stariju od 1918., radio je što je htio.
Za one koji manje poznaju povijest u velikoj povijesnoj bitci protiv Osmanlija pobjedu su uz braću Srbe ostvarili hercegovski i dalmatinski vojnici. Oni su se nakon prve faze bitke vratili kao pobjednici. Zvona Crkve Notre Damme zvonila su u čast pobjede. U drugoj fazi Osmanlije upadaju na prepad i tako gine srpsko plemstvo. Doista velika bitka , prekretnica i tragedija ne samo za Srbe nego za sve naše narode. Nakon ove bitke više ništa na Balkanu neće biti isto. Po tragediji joj se približavaju bitka na Krbavskom polju, kada gine hrvatsko plemstvo te bitka na Mohačkom polju kada gine i hrvatsko i mađarsko plemstvo. Ne znamo za borbe Bošnjaka protiv Omanlija. Kako je njihova povijest u fazi pregovora sa samima sobom evo čekamo da nam jave gdje su bili kad se kraljevina Bosna branila.
wpDiscuz
