Ništa oko Željka Komšića nije slučajno. Od ulaska u politiku, svaki potez mu je predvidiv i neznalicama. Čovjek je jednostavno takav. I kao ljudsko i kao političko biće, programiran do u zarez. Nije to čudno, rodio se u gradu, državi i okruženju gdje je sa samo takvom programiranošću moguće prosperirati. Ta lekcija se nauči ili u ranoj mladosti ili nikada. U njega nema dvojbe od kada je.
Osnovna odlika takvog ponašanja je nedostatak svakog stida i osjećanja historijske i političke odgovornosti prema društvu i državi u kojoj živi. Najsigurnije pokriven dekicom prikladne ideologije za mase, u životu postaje najvažnije naći prikladnog sponzora za sve dalje aktivnosti i njemu prepustiti svu teškoću razmišljanja svojom glavom. Tu i jeste ona magična spona izmedju prostitucije i politike.
________piše: Goran Raguž / poskok.info
U slučaju g. Komšića i stranke mu tada, kao makro se pojavljuje jedna ne samo maloumna već prije svega zlobna politika već druge američke administracije za redom. Naime drugih stvarnih uticaja nema osim djelomično Rusije, jer spoljna politika EU kao neka zajednička, jednostavno ne postoji. Godinama prijateljujem sa Amerikancima raznih političkih uvjerenja, privatnicima, javnim radnicima i sa nekoliko političara, no svi nose jednu zajedničku crtu, ne neznanje o nama, Balkanu i Europi uopće, znaju oni mnogo i prije svega su odlično obaviješteni, već jednostavno, potpuno nerazumijevanje političkih procesa. I “moji” Republikanci i Demokrati, bez izlike osim samo G.H.W.Busha. On je točno znao o čemu se radi. Clintonu koji ga je naslijedio, trebale su 2 godine da se okrene oko sebe i procijeni kako dalje, te osobito kako ugasiti taj monstruozni požar. Samo ugasiti, jer niko nije imao predstave što dalje sa tom razorenom i višestruko opljačkanom zemljom.
Liberalna demokracija poput USA, upravljao njom Clinton ili nešto razumniji Bush jr. UVIJEK misli da je lijek za ovakve zemlje njihov “melting pot” koji u konačnici treba prozvesti JEDNU naciju po njenoj engleskoj definiciji. Tada, sa tako zadanim ciljem i njegovom “lakoizvodljivom” definicijom, samo treba potražiti kvalitetne izvodjače radova i napraviti raj na zemlji. Tu se i vraćamo na uzrok svih jada koji danas vladaju državom i uskraćuju joj pravo na ikakvu budućnost. Naime, zauzet Afganistanom pa Irakom, GW posve pravilno procijenjuje da se u kvalitetno razoružanoj BiH ne može napraviti bolja svadba, a kamoli novi i višegodišnji rat. Kompletnu politiku time i prepušta State departmentu, što nastavlja i Obama, potpuno prepuštajući posao Pikovoj dami američke politike.
Nije sporno da su se tzv. “nacionalni” političari pokazali uglavnom nesposobni osim rijetkih izuzetaka, da se bave svojim poslom. Nešto zbog navika bolesno ukorijenjenih iz komunizma i njegovog modela vladanja voljom pojedinca, nešto zbog užasnog rata i i za balkansku tradiciju gadnih posljedica, te nešto i zbog osobnog nepoštenja i korumpiranosti. “Sponzorima” je to jasno od potpisivanja Daytona. Već od tada traže neku “gradjansku” opciju koja treba preko “melting pota” stvoriti jednu gradjansku i državotvornu naciju, te automatski donijeti njenim gradjanima i ekonomsko blagostanje. “Logičan” izbor pada na ljevicu, tj. “ljevicu” tj. socijaldemokrate. A i višenacionalni su, točno onoliko koliko Sponzoru treba. Naslonjeni na svoje šezdesetosmaške šablone, g. Lagumdžija i adlatus mu g. Komšić im izgledaju kao Milostivim dat par koji treba kao lokomotiva povući cijelu državu u bolja vremena. Svakako, hvalevrijedna namjera i vjerojatno 2. najgora procijena – ne treba dirati ISIS – koju su Obama&co. napravili otkako ih je tu.
Neosporno, za višegodišnju paralizu države, dno na koje je pala, svu nemoć i frustracije običnog gradjanina, snose redom: 1. Veleposlasntvo USA u Sarajevu osobito za veleumnog veleposlanika Nj. E. Patricka Moona, unaprijedjenog u čitača novina u zapovijedništvu US vojske u Sttuttgartu, 2. Jugoistočnoeuropski desk u SD dok mu je na čelu bio Nj.E. Johnatan Moore, sada unaprijedjenog u veleposlanika pri OSCEu, te last but not least, 3. SDPa sa legendarnim dvojcem Lagumdžija – Komšić. Ne treba na njih dvojicu ipak tovariti baš sve. Opet, EU i Rusiju ne pominjem radi potpune beznačajnosti. Knjige bi se dale pisati o svoj šteti za koju snose odgovornost, knjige debljine Britanice. Nedovoljan je ovaj tekst. A da je makar projekat uspio…
Ponekad u povijesti “cilj” zaista opravdava “sredstva”. Samo sredstva nikada ne opravdavaju “dobre namjere”. Projekat 1 država, 1 narod/nacija, 1 Lagumdžija je propao neslavno i već su se počeli javljati i moćniji zlobnici koji su osobito u Senatskom odboru za spoljne poslove počeli postavljati neugodna pitanja o svemu i svačemu. Osobito o promašajima Pikove dame i nasljednika joj! Pored svih mega promašaja, BiH je tu bila parminutni pomen. Hitno je trebalo naći neku suvislost cijele priče i “pravilno” je procijenjeno da je tu Hrvat g. Komšić, najjači kec u rukavu. Da je napušten od Sponzora, g. Lagumdžija nije razumio sve do odlaska g. Reufa Bajrovića iz stranke. Poslije mu se sve samo kazalo. G. Komšić, kojem to NIJE sugerirano, slijedi. Dva propala pokušaja državnog udara, za gazde postaju golem teret, osobito kako im Senat blokira imenovanje gdje. Cormack sve do završetka zadnjih izbora, pravilno procijenjujući da bi formiranje vlasti sa njom prisutnom može biti i komplicirano.
Počinje novi uspon g. Komšića, koji dobrim prolaskom na izborima, dobija i političku legitimnost proizašlu iz stranke, a ne iz inata jednog od zavadjenih naroda. No tu paradoksalno počinje i njegov kraj. Desilo mu se ono iz stare kletve, dabogda sve imao, pa ti Bog sve uzeo.
Sve će mu uzeti njegovi najbliži, osobito oni skoro mu prebjegli od g. Lagumdžije. G. Nikšić je tu nevažan. Adjutanti mu, osobito dvojac sa Sponzorom kormilarom, Bajrović i Suljagić, neće još dugo pristati da bude u sjeni, osobito svjestan po ljevicu otriježnjujućih rezultata proteklih izbora. Znaju, ispravno, da neće više biti prilike za novu ublehu i neko novo učestvovanje u vlastima od općina do federacije. Znaju i klasično balkansko, da što god sada “jame” da su to samo “jamili”. Država je tu takodjer nebitna. Ne vjerujem da g. Komšić nije toga svjestan, zna on i svoju moralnost i moralnost svog okruženja. Nakazne do Boga. Ono što očevidno ne zna je, da je žut u licu, stolački rečeno, žut k’o limun.
wpDiscuz