„Uspjelo nam je dokazati da je socijalizam za dvadeset i prvo stoljeće ne samo moguć, nego i bitan što se tiče odgovora na pitanje kako organizirati društvo“, uvjeren je Gal Kirin, jedan od osnivača Inicijative za demokratski socijalizam, dijela koalicije „Ujedinjena lijevica“, koju sačinjavaju redom mladi ljudi i koja je na nedjeljnim izborima u Sloveniji ostvarila, za mnoge, neočekivani uspjeh. Prvi je to put nakon dvadesetak godina da je u parlament jedne od republika bivše Jugoslavije ušla neka istinska socijalistička stranka. S ovim istaknutim filozofom i publicistom Lupiga je razgovarala o tom povijesnom rezultatu, ali i o perspektivi politike koju bi mogao voditi pobjednik izbora – Miro Cerar.
Šest posto, odnosno 51.000 tisuća glasova, koliko je na nedjeljnim izborima u Sloveniji dobila koalicija“Ujedinjena ljevica” – koju sačinjava i Inicijativa za demokratski socijalizam – povijesni je rezultat. Prvi put nakon dvadesetak godina u parlament jedne od republika bivše Jugoslavije ušla je istinska socijalistička stranka, čiji članovi smatraju da treba učiti iz iskustava bivše federacije. Za Lupigu o uspjehu koalicije, pobjedi Mira Cerara te neuspjehu dosadašnje premijerke Alenke Bratišek govori Gal Kirn, filozof, publicist, postdoktorant na programu za povijest i medije zaklade Alexander von Humboldt, član ljubljanskog Radničko-pankerskog univerziteta te jedan od osnivača Inicijative za demokratski socijalizam.
Gal Kirn – “Ljevicom u Sloveniji posljednjih dvadeset godina dominiraju socijaldemokrati, koji su se polagano, ali intenzivno okretali neoliberalizmu” (FOTO: hu-berlin.de)
Inicijativa za demokratski socijalizam te koalicija Ujedinjena ljevica osnovane su pred nekoliko mjeseci. Što za Sloveniju znači ulazak IDS-a u parlament?
Prije svega to pokazuje da je s dobrim alternativnim programu i dobrom organizacijom moguće uspjeti i pridobiti ljude – i to u nemogućim uvjetima, u kojima vam mediji ne daju ni vremena ni prostora za iznošenje kritičkih stavova te s minimalnim financijskim sredstvima. Kampanja je, naime, financirana putem „crowdfundinga“. Riječ je o signalu svim lijevim političkim snagama da je uspjeh moguć, nasuprot ideologiji cinizma – koja je na ljevici prilično prisutna – u smislu „Nemamo novca, nemamo medije, ne možemo ništa napraviti“. Šest posto možda nije mnogo, dakle ne mislim da se radi o velikoj kvantitativnoj promjeni jer nismo neka snažna sila, ali svakako o kvalitativnoj. Ljevicom u Sloveniji posljednjih dvadeset godina dominiraju socijaldemokrati, koji su se polagano, ali intenzivno okretali neoliberalizmu. Upravo kao što je to radio Tony Blair, tako je i Igor Lukšič, šef slovenskih socijaldemokrata, slijedio „Treći put“ te još prije sedam-osam godina odustao od socijaldemokratske misije, odnosno politike obrane socijalne države.
Ovo je također prvi puta na prostoru čitave bivše Jugoslavije da je jedna istinska socijalistička stranka uspjela ući u parlament neke od bivših republika, a pri tom je riječ o mladim ljudima i novim snagama.
Mislim da nakon dvadeset i pet godina možemo govoriti o reaproprijaciji i reaktivaciji socijalističke politike. Socijalizam nije više ni nostalgija za prošlošću, što je uvijek iznošeno kao protuargument, niti se više vezuje za priču o totalitarizmu. Uspjelo nam je dokazati da je socijalizam za dvadeset i prvo stoljeće ne samo moguć, nego i bitan što se tiče odgovora na pitanje kako organizirati društvo. Taj uspjeh je bio nužan i kao gesta kojom su prevladani spomenuti nemogući uvjeti, što je važno i za sve ostale zemlje bivše Jugoslavije i Balkana. Nadamo se da će ovaj rezultat potaknuti i naše drugarske organizacije u susjedstvu te priželjkujemo dobru suradnju. Radi se o ljudima koji imaju između 25 i 30godina, dakle o mladima, pri čemu to nikako nije specifično samo za Sloveniju.
Kako objasniti ogroman uspjeh profesora Pravnog fakulteta Mira Cerara, koji je vlastitu stranku osnovao pred svega mjesec i pol dana? Mnogi tvrde da to pokazuje razočarenje građana i njihovo okretanje leđa postojećim strankama, s obzirom da ne nude suvislo rješenje za izlazak iz krize?
To jest točno, Miro Cerar jest fenomen, ali ako stvari sagledavamo dugoročnije, ne treba ispustiti iz vida da je on još tijekom velikih slovenskih prosvjeda 2012. i 2013. godine u medijima dobio ulogu jednog od glavnih interpretatora „glasa ljudi“, odnosno tumačio njihovo protivljenje političkim elitama. Tako je već tada gradio simbolički kapital, govorio o civilnom društvu, mudroj i moralnoj Sloveniji koja je protiv postojeće politike i tako dalje. Bilo je jasno da on i njegovi sljedbenici, naime, okupljao je stručnjake, namjeravaju ući u politiku te su čekali pravi trenutak. Osim toga, izlaznost je prilično niska – još 2008. godine je iznosila preko 70 posto, 2011. pada na 63 posto, a sada je na izbore izašlo jedva 51 posto birača, što pokazuje da sve manje ljudi vjeruje u demokratske institucije i moguće promjene. Cerar se tako predstavljao kao legalist, moralist, kao figura koja stoji s onu stranu postojećih političkih igrača. Sa svojim parolama o borbi protiv korupcije zapravo je preuzeo neke od glavnih prosvjednih slogana. Zauzeo je prostor na političkom centru te kupio glasove i lijevo i desno. Naime, postoji na desnoj strani homogenizacija oko Janeza Janše, koji na svim izborima dobiva dvadesetak posto glasova. Njegovi birači su disciplinirani kao vojska. No druge desne stranke su posve fragmentirane, čak ni konzervativna SLS nije ušla u parlament, tako je uništio dosta tih stranaka. U isto vrijeme Cerar nema nikakvog čvrstog programa što se tiče ekonomskih pitanja kao što je privatizacija. Ljudima se sviđaju njegove tvrdnje o poštivanju zakona, o boljoj Sloveniji i boljoj tranziciji. Radi se o naivnoj vjeri u napredak, u smislu – ako smo bolji ljudi, automatski dolazi i napredak. Međutim, znamo da problem nije u ljudima. Naravno da korupcija u birokratskom aparatu postoji, ali kriza je pokazala da su problemi sistemske naravi.
Na osnivanju stranke bio je i Alexis Tsipras, čelnik Syrize (FOTO: ZrduženaLevica/FB)
Dakle, Miro Cerar ne predstavlja nikakvu istinsku alternativnu postojećim strankama? Što se može očekivati od njegove vlade – najavio je razgovore s gotovo svim strankama osim Janšinog SDS-a?
On jest alternativa ako ste protiv postojećih političkih snaga, ali ne predstavlja nikakvu novu politiku. Radi se o promjeni u smislu – nismo više za Janšu, nego za nekog drugog. Umjesto nove politike, to što on nudi je više stare politike i bolju staru politiku, koja Sloveniju i jest dovela u krizu. Istina je da Cerar može s pravom reći da on s time nije imao ništa, ali mi do sada od njega nismo čuli niti nekoliko konkretnih ideja. Par konkretnih odgovora koje jest dao čak izazivaju strah, naime, izjasnio se protiv prava LGBT osoba, protiv istospolnih brakova, čak je problematizirao žensko pravo na pobačaj. Dakle, on je po svjetonazorskim pitanja na konzervativnoj strani, a po ekonomskim je na lijevo-liberalnoj – nije za politiku štednje, ali jest za „štednju s ljudskim licem“.
Kako objašnjavate skroman uspjeh dosadašnje premijerke Alenke Bratušek? Njena stranka jest prešla prag, ali imat će manje zastupnika i od Ujedinjene ljevice. Bratušek si, pak, u vlastite uspjehe pripisuje činjenicu da je Slovenija izbjegla dolazak „Trojke“, da je započeo pad nezaposlenosti i rast BDP-a, vraćeno povjerenje tržišta te manje kamate za zaduživanje, dakle da je uspješno započela izlazak iz krize, odnosno spasila zemlju od najcrnjeg scenarija?
Bratušek misli da je mnogo toga spasila, ali upravo u njenom mandatu su prodavane velike tvrtke kao što su Helios ili Mercator. Naravno, nije samo njena krivnja da je dobila tako malo glasova. Njena bivša stranka, Pozitivna Slovenija, koja je u prethodnu kampanju ušla s agendom borbe protiv Janše, sada se raspala. Naime, ako neka stranka nema izgrađen program i lokalnu bazu, onda nema budućnosti. Kroz nekoliko godina to bi se moglo dogoditi i Ceraru. Moguće je da je sudbina Alenke Bratušek i njegova budućnost.
Lupiga.Com
Gal Kirn – “Ljevicom u Sloveniji posljednjih dvadeset godina dominiraju socijaldemokrati, koji su se polagano, ali intenzivno okretali neoliberalizmu” (FOTO: hu-berlin.de)
Inicijativa za demokratski socijalizam te koalicija Ujedinjena ljevica osnovane su pred nekoliko mjeseci. Što za Sloveniju znači ulazak IDS-a u parlament?
Prije svega to pokazuje da je s dobrim alternativnim programu i dobrom organizacijom moguće uspjeti i pridobiti ljude – i to u nemogućim uvjetima, u kojima vam mediji ne daju ni vremena ni prostora za iznošenje kritičkih stavova te s minimalnim financijskim sredstvima. Kampanja je, naime, financirana putem „crowdfundinga“. Riječ je o signalu svim lijevim političkim snagama da je uspjeh moguć, nasuprot ideologiji cinizma – koja je na ljevici prilično prisutna – u smislu „Nemamo novca, nemamo medije, ne možemo ništa napraviti“. Šest posto možda nije mnogo, dakle ne mislim da se radi o velikoj kvantitativnoj promjeni jer nismo neka snažna sila, ali svakako o kvalitativnoj. Ljevicom u Sloveniji posljednjih dvadeset godina dominiraju socijaldemokrati, koji su se polagano, ali intenzivno okretali neoliberalizmu. Upravo kao što je to radio Tony Blair, tako je i Igor Lukšič, šef slovenskih socijaldemokrata, slijedio „Treći put“ te još prije sedam-osam godina odustao od socijaldemokratske misije, odnosno politike obrane socijalne države.
Ovo je također prvi puta na prostoru čitave bivše Jugoslavije da je jedna istinska socijalistička stranka uspjela ući u parlament neke od bivših republika, a pri tom je riječ o mladim ljudima i novim snagama.
Mislim da nakon dvadeset i pet godina možemo govoriti o reaproprijaciji i reaktivaciji socijalističke politike. Socijalizam nije više ni nostalgija za prošlošću, što je uvijek iznošeno kao protuargument, niti se više vezuje za priču o totalitarizmu. Uspjelo nam je dokazati da je socijalizam za dvadeset i prvo stoljeće ne samo moguć, nego i bitan što se tiče odgovora na pitanje kako organizirati društvo. Taj uspjeh je bio nužan i kao gesta kojom su prevladani spomenuti nemogući uvjeti, što je važno i za sve ostale zemlje bivše Jugoslavije i Balkana. Nadamo se da će ovaj rezultat potaknuti i naše drugarske organizacije u susjedstvu te priželjkujemo dobru suradnju. Radi se o ljudima koji imaju između 25 i 30godina, dakle o mladima, pri čemu to nikako nije specifično samo za Sloveniju.
Kako objasniti ogroman uspjeh profesora Pravnog fakulteta Mira Cerara, koji je vlastitu stranku osnovao pred svega mjesec i pol dana? Mnogi tvrde da to pokazuje razočarenje građana i njihovo okretanje leđa postojećim strankama, s obzirom da ne nude suvislo rješenje za izlazak iz krize?
To jest točno, Miro Cerar jest fenomen, ali ako stvari sagledavamo dugoročnije, ne treba ispustiti iz vida da je on još tijekom velikih slovenskih prosvjeda 2012. i 2013. godine u medijima dobio ulogu jednog od glavnih interpretatora „glasa ljudi“, odnosno tumačio njihovo protivljenje političkim elitama. Tako je već tada gradio simbolički kapital, govorio o civilnom društvu, mudroj i moralnoj Sloveniji koja je protiv postojeće politike i tako dalje. Bilo je jasno da on i njegovi sljedbenici, naime, okupljao je stručnjake, namjeravaju ući u politiku te su čekali pravi trenutak. Osim toga, izlaznost je prilično niska – još 2008. godine je iznosila preko 70 posto, 2011. pada na 63 posto, a sada je na izbore izašlo jedva 51 posto birača, što pokazuje da sve manje ljudi vjeruje u demokratske institucije i moguće promjene. Cerar se tako predstavljao kao legalist, moralist, kao figura koja stoji s onu stranu postojećih političkih igrača. Sa svojim parolama o borbi protiv korupcije zapravo je preuzeo neke od glavnih prosvjednih slogana. Zauzeo je prostor na političkom centru te kupio glasove i lijevo i desno. Naime, postoji na desnoj strani homogenizacija oko Janeza Janše, koji na svim izborima dobiva dvadesetak posto glasova. Njegovi birači su disciplinirani kao vojska. No druge desne stranke su posve fragmentirane, čak ni konzervativna SLS nije ušla u parlament, tako je uništio dosta tih stranaka. U isto vrijeme Cerar nema nikakvog čvrstog programa što se tiče ekonomskih pitanja kao što je privatizacija. Ljudima se sviđaju njegove tvrdnje o poštivanju zakona, o boljoj Sloveniji i boljoj tranziciji. Radi se o naivnoj vjeri u napredak, u smislu – ako smo bolji ljudi, automatski dolazi i napredak. Međutim, znamo da problem nije u ljudima. Naravno da korupcija u birokratskom aparatu postoji, ali kriza je pokazala da su problemi sistemske naravi.
Na osnivanju stranke bio je i Alexis Tsipras, čelnik Syrize (FOTO: ZrduženaLevica/FB)
Dakle, Miro Cerar ne predstavlja nikakvu istinsku alternativnu postojećim strankama? Što se može očekivati od njegove vlade – najavio je razgovore s gotovo svim strankama osim Janšinog SDS-a?
On jest alternativa ako ste protiv postojećih političkih snaga, ali ne predstavlja nikakvu novu politiku. Radi se o promjeni u smislu – nismo više za Janšu, nego za nekog drugog. Umjesto nove politike, to što on nudi je više stare politike i bolju staru politiku, koja Sloveniju i jest dovela u krizu. Istina je da Cerar može s pravom reći da on s time nije imao ništa, ali mi do sada od njega nismo čuli niti nekoliko konkretnih ideja. Par konkretnih odgovora koje jest dao čak izazivaju strah, naime, izjasnio se protiv prava LGBT osoba, protiv istospolnih brakova, čak je problematizirao žensko pravo na pobačaj. Dakle, on je po svjetonazorskim pitanja na konzervativnoj strani, a po ekonomskim je na lijevo-liberalnoj – nije za politiku štednje, ali jest za „štednju s ljudskim licem“.
Kako objašnjavate skroman uspjeh dosadašnje premijerke Alenke Bratušek? Njena stranka jest prešla prag, ali imat će manje zastupnika i od Ujedinjene ljevice. Bratušek si, pak, u vlastite uspjehe pripisuje činjenicu da je Slovenija izbjegla dolazak „Trojke“, da je započeo pad nezaposlenosti i rast BDP-a, vraćeno povjerenje tržišta te manje kamate za zaduživanje, dakle da je uspješno započela izlazak iz krize, odnosno spasila zemlju od najcrnjeg scenarija?
Bratušek misli da je mnogo toga spasila, ali upravo u njenom mandatu su prodavane velike tvrtke kao što su Helios ili Mercator. Naravno, nije samo njena krivnja da je dobila tako malo glasova. Njena bivša stranka, Pozitivna Slovenija, koja je u prethodnu kampanju ušla s agendom borbe protiv Janše, sada se raspala. Naime, ako neka stranka nema izgrađen program i lokalnu bazu, onda nema budućnosti. Kroz nekoliko godina to bi se moglo dogoditi i Ceraru. Moguće je da je sudbina Alenke Bratušek i njegova budućnost.
Lupiga.Com
wpDiscuz