Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa je utvrdilo kako je odnos u slučaju Buškog jezera reguliran kroz dva dokumenta: Ugovorom između Hrvatske republike Herceg-Bosne iz 1996. i vodnom dozvolom koja je izdana u odgovarajućoj instituciji u Mostaru. Potvrdio je to ministar Mirko Šarović u odgovoru zastupniku Mirsadu Đugumu (SBB BiH), koji je i prije 23 mjeseca, uputio isto pitanje ovom ministarstvu jer smatra da je BiH oštećena u slučaju korištenja ove vodne akumulacije od Hrvatske elektroprivrede.
”Ono što smo mi mogli vidjeti jeste da ne postoji nikakav međunarodni ugovor koji bi regulirao ovo pitanje. Stoga smo za sljedeću zajedničku sjednicu Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Hrvatske kandidirali pitanje reguliranja korištenja Buškog jezera kroz međunarodni ugovor”, kazao je Šarović.
Naknada za korištenje hidroakumulacije Buško jezero, koje je najveće umjetno jezero u Europi, još uvijek je neriješeno pitanje, a Općina Tomislavgrad je prošle godine angažirala odvjetnički tim za pregovore o realnijoj naknadi. No, budući da pregovori Općine Tomislavgrad s hrvatskom stranom nisu uspjeli ostala je samo mogućnost podnošenja tužbe protih hrvatske Elektroprivrede što je tamošnji načelnik i najavljivao.
Bosna i Hercegovina godišnje na račun Buškog jezera izgubi desetke milijuna KM, a dužnosnici iz Hercegbosanske županije, na čijem prostoru je jezero, navode kako hrvatska Elektroprivreda kod plaćanja ionako mizernih naknada provodi samovolju.
Tako je bivši HSP-ovac Josip Perić, izaslanik u Domu naroda Parlamenta FBiH, još prošle godine upozoravao da je za rujan 2011. godine općinama Livno i Tomislavgrad uplaćeno tek nekoliko tisuća maraka uz obrazloženje da je Hidroelektrana Orlovac na remontu te da nije korištena voda.
Naknada ko ju HEP plaća navedenim općinama na čijem prostoru je jezero je 0,010 maraka po kilovat-satu proizvedene energije, dok je do 2009. godine cijena bila upola manja. Inače, neke procjene govore kako HEP na osnovi korištenja vode iz Buškog jezera na godišnjoj razini zaradi oko 70 milijuna KM, dok Bosni i Hercegovini daje mizeriju.
Ugovor iz 1996.
Naime, takva sudbina naknade Buškog jezera zapečaćena je 1996. godine, kada je hrvatska Elektroprivreda odlukom nekadašnjeg Ministarstva prostornog uređenje Hrvatske repubike Herceg-Bosne dobila uporabnu dozvolu nad Buškim jezerom. Nakon toga hrvatska Elektroprivreda jezero je uknjižila kao svoje vlasništvo, a sve se, zanimljivo, odigralo samo dan uoči gašenja Hrvatske repubike Herceg-Bosne.
Dok se za sve ostale hidroakumulacije u Federaciji BiH primjenjuju odredbe federalnog zakona, Buško jezero je jedini izuzetak. Tomislavgrad i Livno na godišnjoj razini gube 15-ak milijuna maraka, a za korištenje hidroakumulacije Buško jezero, čija je površina 55,8 četvornih kilometara, a energetski potencijal čak za 60 megavata veći od potencijala atomske centrale Krško u Sloveniji, HEP godišnje ovim općinama uplati tek oko tri milijuna KM.
Buško jezero umjetna je akumulacija nastala 70-tih godina prošlog stoljeća kao zajednički projekt BiH i Hrvatske. Jezero ima površinu od 55,8 km², a ukupna zapremina je 782 milijuna m³. Jedna trećina površine jezera nalazi se u općini Livno, a dvije trećine u općini Tomislavgrad iako ga mnogi nazivaju hrvatskim jezerom u BiH jer se osim pokretanja turbina četiriju hidrocentrala na Cetini iz ovdašnjeg vodocrpilišta vodom opskrbljuju stanovnici Zagore iz vodovoda Josip Jović.
Potencijal koji miruje
Inicijativu o reviziji ugovora s Hrvatskom elektroprivredom o korištenju vode iz Buškog jezera pokrenuli su zastuonici SDP-a BiH i SBB-a u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH još 2011. godine. No, do danas stvar se nije pomakla s mrtve točke.
Općine Tomislavgrad i Livno, koje su bile primorane raseliti svoje stanovništvo radi gradnje jezera, s pravom očekuju više naknade. Tim više jer su ove dvije općine u najsiromašnoj županiji Federacije BiH i jer je razvoj ovog područja kako lokalnoj tako i vlastima na višim razinama na posljednjem mjestu.
Buško jezero pokušava se trgnuti i u turističkom smislu. No, za sada su sve to pojedinačni pokušaji jer vlast za sada nema sluha ni novca za razvojne projekte. Možda bi, ukoliko se napokon riješi pitanje naknade za korištenje jezera, novac mogao biti uložen u turistički razvoj ovoga područja. Sami položaj jezera je idealan jer se na samo stotinjak kilometara nalazi od Splita, a u blizini mu je turistički zanimljiv Kupres.
Za sada, osim karmela Svetog Ilije i Eco-sela Grabovica te plivačkog maratona, jezero miruje. Bogato ribom, mjesto je za ribare, a jedriličarske regate i drugi vodeni sportovi sačekat će bolja vremena. Do tada jezero će biti kamen spoticanja i besplatno darovana voda.
Dnevno.ba
wpDiscuz