Na Bošnjačkom saboru iz 1993 . uvaženo muslimansko gospodstvo, (predvođeno skupinom bivših zatvorenika osuđenih za islamizam – Tito ih krajem 70-ih osudio za pokušaj udara na državu širenjem ideja džihada,) oni su sebe definirali , prema naputcima Tunje Filipovića, kao narod koji baštini naslijeđe Srednjovjekovne Bosne. U Hotel su ušli kao Muslimani izišli sa zahtjevom da su Bošnjaci. Taj zahtjev su potom uputili Hrvatima. Trebale su im naše ruke da se tako prozovu. Danas brišu ime hrvatsko iz BIH. A otimanje prava da Hrvatima nameću predstavnike reis, politički vođa Bošnjaka, naziva prijetnjom po opstanak države. Dakle BIH opstaje samo ako je BH Muslimanu dozvoljeno da nameće Srbinu, Hrvatu, Židovu i Romu Federacije BIH. Ako se to BH Muslimanu otme, ono što mu nije trebalo ni pripasti, reis poziva na oružje.
Na spomenutom saboru, na kojem se zapravo odbio još jedan mirovni plan, jedan od onih koji bi danas objeručke potpisali, kao i Cutilierov, praktički su se BH Muslimani proglasili temeljnim narodom BIH. Matičnim. Onim imenom koji im daje veće pravo na Bosnu nego drugim narodima.
Kasnije će, kako smo kazali i službeno tražiti od HDZ-a da to ime unese u Ustav FBIH. I HDZ će naivno pristati sporazumom u Washingtonu ali i rukama u parlamentu. Jedini koji je tada podigao glas protiv tog čina, kao čina otimačine naše zajedničke povijesti, koji je jasno ukazivao da ime Bošnjanin, kao i Humljanin jednako pripada i Hrvatu i Srbinu i BH Muslimanu, bio je uvaženi književnik i povjesničar Ivan Lovrenović. Malo tko ga je čitao.
Tuđman je bio odveć narcisoidan povjesničar da bi ga poslušao pa nije svitovao svoje franšize u BIH da se suprotstave prisvajanju opće BIH imenice u partikularne nacionalne svrhe jedne BH nacije.
No Lovrenović je, danas je to barem jasno, bio opako u pravu.
Kroz ime Bošnjak danas se svojata naše opće zajedničko naslijeđe u BIH i prisvaja ga vodeća stranka naroda, koji je kroz stoljeća najmanje mario za to naslijeđe, i najmanje platio cijenu 4 stoljetne okupacije. I neka su. Nije dobro da smo svi propatali. Neka je barem netko manje. No kroz ovu praksu SDA prisvajanja Bosne, u Bošnjake su prisvojeni Ivan Franjo Jukić, Hrvoje Vukčić Hrvatinić, sva povijest BiH , uključujući kraljeve nam, kraljice, dok se Hrvate i Srbe naziva bosanskim katolicima i pravoslavcima. Koji valjda s Hrvojem, Herceg Stjepanom od Svetog Save, Katarinom Vatikanskom i Kotromanićima, zapravo nemaju ničeg zajedničkog. Sve je to samo SDA-ovo.
“Svaki pravi patriota Bosne morao bi znati”
Naslijeđe Bosne kasnije se u praksi kod BH muslimana, i njihove kulture sjećanja baštinilo tako što su se s povelja naših kraljeva brisale riječi “U ime Oca, Sina i Duha svetoga”. (Primjer spomenika kralju Tvrtku u Tuzli).
Istovremeno se Osmansko ropstvo u medijima predstavljalo kao privilegij življenja.
Nebrojeno puta nazivano je “velikim dostignućem tolerancije tog vremena”. Na upit, dive li se toj toleranciji i Armenci i uče li i oni kako je bio privilegij živjeti u Osmanlija, dobili biste šutnju kao odgovor.
Isto tako, maleni musliman ili muslimanka u BIH ne uče gotovo ništa o procesima porobljavanja, načinima strahovlade, nabijanju na kolac, koju je u BIH donio El Fatih, a ponavljali je njegovi nasljednici. Ne uče ništa o surovosti Ferhat Paše Sokolovića i generalno o surovosti tog režima.
Malo, nažalost jako malo, naša subraća slavenska, Bošnjaci, braća u Tvrtku i Katarini, malo tog znaju o obrednim dekaptacijama, dancima u krvi, akindžijama, janjičarima i pravu prve bračne noći.
Ali zato znaju da je Ahdnama “pretečea povelje o ljudskim pravima”. Inače bio je to prosti ugovor porobljivača Turčina s fraturicama Slavenima, u kojem sultan toj tada odmetnutoj sekti nudi pravo na život ako svoj narod isporuče njima , Osmanlijama, i odgovore ga od ustanaka, nauče ga da bude pokoran. Da bude rob. Fraturice su pristale. I svoj narod doveli gotovo do istrebljenja. Opstao je samo tamo gdje nije bilo jakih fratrizanskih uporišta.
Danas je 2021. Većina ih, fratara, (Ne svi!) i dalje slavi taj izdajnički ugovor. A fraturici Zvizdoviću, ti pametni zvizdani digli su spomenik.
Tijekom rata niti jedna muslimanska brigada u BIH ne nosi nazivlje po nekakvoj srednjovjekovnoj nomenklaturi. Kršćanske vladare preziru, svoju borbu nazivaju džihadom.
S druge strane jedna od vojnih akcija Sedme Muslimanske zvala se “Tekbir”.
Imali su i jedinicu koja se zvala “Zulfikar” a nastala je od jedinice “Hanžar”. Zulfikar je naziv za Muhamedov mač. Handžar je nacistička postrojba iz doba Hitlera.
Imali su i vojnu jedinicu El Fatih. Ona je počinila nekažnjene zločine u Kaknju. Masovan progon grada Dejana Lovrena. Brojevi zločinačkog potpisa El Fatiha u Kaknju su zapanjujući. I lede krv u žilama. Ubojstvo sestre časne Danke Jurčević s osam uboda nožem je džihadistička poruka. Kao i ubojstvo fratara u Fojnici. Koje su fratri današnjice izgleda zaboravili. Sve rijeđe ih spominju a i važno se pokloniti Komšiću u tom istom samostanu. Na mjestu ubojstva.
Toliko su zapanjujući brojevi i nomenklatura tih zločina, potpis El Fatihov, i njegov duh u Armiji BIH, da instinktivno psuješ majku Haaškim sudcima, OHR-u koji ih štiti, jer kad shvatiš razmjer statistike zločina ABIH i minijaturnosti presuda toj vojsci, shvatiš da je džihad na tom sudu imao poseban tretman.
Kada je umro Alija, par dana nakon njegove smrti Turci su u Sarajevo donijeli prah s kabura (ljesa) upravo sultana El Fatiha. Čovjeka kojeg Srbi i Hrvati u BIH iskonski preziru. Koji nikada neće biti dio naše svijetle povijesti dok nas ima. Čovjeka kojeg muslimanska elita BH Muslimanima nameće kao pozitivno svjetlo s istoka.
Onog koji je odsjekao glavu Srednjovjekovnoj Bosni i kralju Bošnjana i Humljana.
Muslimanska elita (SDA) koja se diči državnošću BIH slavi čovjeka koji je dokinuo našu državnost. Nije li to malo creepy logika koja bode i oči i uši?
- Tajni obred el-fatihizacije mezarja vrhovnog zapovjednika El Mudžahida, Handžar divizije i HOS-a , ALije Izetbegovića, proveden je u zoru i daleko od kamera. Tek neke lokalne islamske novine objavile su tu vijest. Srećom. Inače ne bismo znali za taj skandalozno sramotan podatak. Dobri mrtvi Vođa predobrog naroda, naroda “nevjerojatnih bosanskih patriota”, obnovitelj bosanske države, posut je pepelom turskog agresora na BIH koji je toj državnosti odsjekao glavu i oderao kožu. Eto to je sve što trebate znati o SDA i obitelji Izetbegović. Državniku Bakiru agresorski pepeo bačen po ćaći uopće ne smeta. On je bolan ponosan na to.
Ime El Fatiha se ugradilo u državotvornost Bosne. U njeno nadzemlje i njeno SDA podzemlje. Ime upravo onog koji je dokinuo svu slavnu povijest Srednjovjekovne Bosne. Kraljevine koja se uzdigla na prkosu. Na onom “Ne” da kao zapadni dijelovi Zvonimirovog carstva, i istočne banovine stanu pod Kolomana.
- Svojedobno je Cerić kazao “Mi smo Turci, naša majka je Turska” i dobio je 60.000 glasova na izborima. Nitko ga nije tužio za negiranje bošnjačkog prava na ime Bošnjak. Nije bilo masovne reakcije na tu tvrdnju. A šutnja je kažu slaganje.
- Kavazović javno tvrdi da su oni potomci Osmanlija, a ne žrtve Osmanlija. Nitko ga nije tužio za kazneno djelo oduzimanja prava Bošnjacima da se Bošnjacima zovu niti zbog uvrede časti iliti povezivanje njihovog nacionalnog imena s agresorskom osmanskom državom i identitetom. Štoviše on i dalje jučer, ponavlja da Bošnjak najbliže veze, ima s Turcima, kulturološke , identitetske. Vođa IZ u BIH ne shvaća da Bošnjaci ne govore turskim jezikom nego jezikom kojim govore Srbi i Hrvati, i da Bošnjaku bližih od nas nema. Šef IZ nada se potpunoj reosmanizaciji Bosne. Ne pati on za izvornom kulturom Bošnjaka nego turske elemente u bošnjačkoj svakodnevnici, one koji su tu nametnuti mačem i okupacijim, prisvaja i cijeni kao izvorno Bošnjačke. Zamisli da netko kaže kako nema bliskijih naroda od Egipćana i Židova, s obzirom na isprepletenost kulture i tolike godine ropstva pod Egiptom? Ili da nema bliskijih od Armenaca i Turaka s obzirom na toliku prisutnost osmanskih zakona u porobljenim armenskim životima?
- Erdogan tvrdi da mu je Alija na samrti kazao da je Bakir El Fatihov sin. I da je Bosna zemlja El Fatihovih sinova. Nakon objave te vijesti nismo vidjeli masovne proteste kod Bošnjaka s transparentima “Jebo te El Fatihov sin, fuj stoko okupatorska, mi smo patrioti BIH budalo!”. S druge strane, vrijeđa ih ako im sve ovo , što im javno govoraše Cerić. Alija, Reis, kaže neki kjafir. Kjafiru nije dozvoljeno reći “Vi ste Turci”. Reisu, Ceriću, Aliji jeste. Oni ih normalno nazivaju sinovima El Fatiha, potomcima Osmanlija, Turcima.
Uz sve to neki dan smo vidjeli predivnu muslimansku novotravničku dječicu, kako plešu, pred hodžama u Novom Travniku, na priredbi vrtića koji se zove upravo sultan Mehmed El Fatih.
Onogatiboga! Vrtiću dalo ime po robovlasniku djece. Što je iduće? Vrtić u Kalesiji koji će nositi ime po zlostavljaču Nataše Kampush?
Nakon svega ovog postavlja se pitanje: Jesu li se BH Muslimani, poštovatelji El Fatiha, narod koji je imao jedinicu El Fatih , čija je vojska borila se za džihad a ne za Bosnu, narod čiji lideri ga nazivaju Turcima, jesu li se dakle zajebavali kad su se 1993 godine prozvali zajedničkom imenicom kojom se nazivao stanovnik Bosne kroz stoljeća?
I kako bi se danas osjećali Dalmatinci da se muslimani Dalmacije, prestanu zvati Bošnjacima i nazovu se Dalmošima? Bi li Dalmatinci branili to ime ili bi im ga dopustili onako kako su Srbi i Hrvati, (Srbi i Hrvati Bošnjani , Bosanci i Srbi i Hrvati Hercegovci) dopustili to ime, koje je i njihovo ime, i ne pripada samo BH Muslimanima. Najbolji primjer za to je Ivan Franjo Jukić. Bošnjaninom se smatrao, nikad musliman nije bio. I danas bi vjerojatno protestirao protiv islaizacije ovog imena, i njegove privatizacije u korist samo jedne vjerske skupine, od ukupno njih 3, 4, ili 5 koje su ga baštinile.
Zaključimo sljedeće:
Za kompletnu muslimansku elitu, za kompletan muslimanski narod u BIH, bez iznimke, izgleda, ime sultana El Ftiha nešto je jako pozitivno. To je potpuno neosporna činjenica.
Logično se postavlja pitanje tko su onda muslimani Bosne?
Muslimanska elita uči čak i od najranijih dana svoju djecu da je čovjek koji je odrezao glavu kralju Bosne Stjepanu Tomaševiću Kotromaniću, potom mu dao oderti kožu, jedna pozitivna bošnjačka vrijednost.
Kako će ta djeca sutra biti psihički stabilna ako ih se jedan dan uči da je agresor na BIH dobar lik ako je musliman, Turčin, a sutra ih se uči da agresor na BIH nije dobar lik ako je kršćanin bilo koje nacije? Šta ako netko od njih postavi pitanje “Nije li agresor agresor”?
Nije nam poznato do danas da je ikada reagirao iti jedan musliman u BIH protiv prakse veličanja turskog okupatora, masovnog zločinca El Fatiha u BIH.
Ako im je smetalo ime Ratka Mladića ili Radovana Karadžića na javnim objektima, zašto im ne smeta ime El Fatiha koji je poubijao , zatvorio i odveo u ropstvo na tisuće više Bošnjana nego što ih Ratko Mladić i Karadžić mogli zamisliti za pet života.
Ili su za naše muslimane, ti Bošnjani kršćani nešto što je bilo dopustivo maltretirati?
Priznaju li oni ovom šutnjom zapravo tko su bili istinski Bošnjaci?
Izgleda da priznaju.
Bili su kršćani, nastradali su od turskog mača, i kao takvi “više nisu naši”. Kao i kultura koja je s njima otišla u smrt, ta kultura više nije Kavazovića. On ima svoju kulturu. Smatra je bliskom. I naziva je turskom kulturom.
Ako pak postoji takav BH Bošnjak, musliman koji vodi borbu protiv veličanja turskih zločinaca u našoj zemlji, mi mu se unaprijed duboko ispričavamo i smatramo ga svojim bratom.
No mi takvog u javnom prostoru nit čuli nit vidjeli.
Posve je logično stoga zaključiti da oni muslimani koji slave sultane, pogotovo sultana koji je dokrajčio Bosnu i iskorijenio bosansku kraljevsku lozu, nisu patrioti BIH, nego su njeni neprijatelji.
Vojska koja je imala jedinicu El Fatih, (ABIH) agresorska je vojska na BIH. I ta se vojska tu nije branila. Čistila je BH gradove od kršćana i provodila je džihad. Imaju i snimke.
Njeni vojnici, vojnici divizije El Fatih nisu i ne mogu biti Bošnjaci.
Bošnjani, Bošnjaci, Humljani, bili su borci protiv osmanske okupacije.
Sam kralj Tomašević u pismu Papi u 15. stoljeću pred konačan osmanski upad, spominje kako će on i njegovi Bošnjani moći neko vrijeme odupirati se Turcima ali da dugo sami neće, te ga moli na pomoć.
Kao što se francuskim patriotom ne može smatrati netko tko veliča Hitlera, Armencem netko tko veliča posljednje sultane Turske, Hrvatom i hrvatskim patriotom netko tko opravdava njemačko ubijanje Hrvata na Sutjesci ili u Duvnu, komunističku odmazdu na Bleiburgu, netko za kog je Jasenovac bio “radni logor” a utamničenje Vladka Mačeka, nužan potez, tako se sigurno Bošnjakom i patriotom Bosne ne može smatrati netko tko veliča Mehmeda El Fatiha.
Veličanje El Fatiha je potpuna negacija bošnjaštva i Bosne. I to ne treba posebno argumentirati. Oni koji to čine nemaju ništa s Bosnom niti bošnjaštvom. Oni su neprijatelji ove zemlje. I oni se polako sami prokazuju, prijeteći ovoj zemlji, i našim narodima, ratom. Nama , koji smo stvarni baštinici kulture i loze Kotromanića. Nama koji smo Osmanlije potjerali iz ove zemlje. Nama Srbima i nama Hrvatima. Patriotskoj i političkoj većini u BIH.
Ovo su sve posve logične konkluzije iz samo jednog javnog događaja.
Iz činjenice da muslimani u BIH posve javno i ponosno skakuću od sreće na pomen čovjeka koji je dokrajčio državu , kraljevinu Bosnu, a našeg kralja ponizio do razine da mu je ,i nakon dan riječi, oderao kožu, i sasjekao mu glavu, potom mu glavu pokopao s druge strane brda iznad Pive, kako ne bi mogao gledati kraljevsko Jajce.
Ti i takvi, sigurno neće držati drugima lekcije o ljubavi prema BIH. Oni su svoju ljubav prema svemu što Bosna jest, pokazali patološkim obožavanjem ubojice Bosne.
Srednovjekovno bošnjaštvo Bosne vs hotelsko bošnjaštvo Stranke proterorističke akcije
U slučaju da BH Muslimani kolektivno i bez iznimke ostaju pri pravu da dječije vrtiće nazivaju po Sultanu El Fatihu, onda je posve logično zaključiti kako je suvremeno bošnjaštvo, bošnjaštvo iz hotela, ono bošnjaštvo koje zapravo ne misli imati udjela u baštini Srednjovjekovne Kraljevine Bosne. Niti je ikada mislilo.
Ono je potpuno raskrstilo sve veze i aspiracije na srednjovjekovno nasllijeđe kršćanske, katoličke, pravoslavne i manihejske Bosne.
Doista, bez srdžbe, pakosti i mržnje ovo pišemo i ponavljamo u nadi da će ovaj tekst probuditi interes građanskog dijela Bošnjaka, koji sami moraju povesti borbu protiv ratobornog reisa, ako našoj zemlji žele dobro a našim narodima mir, prosperitet i suživot.
Ako nazivi i slave El Fatiha kod “Bošnjaka” ostaju imperativom SDA, reisa i kuće Izetbegović, ako je i njihovoj dječici taj svjetski krvnik Fatih, čovjek bez premca, simbol slobode i svjetla, predak i uzor, ako nema pokreta u BH muslimana, čak niti pojedinca koji se protiv njegovog vraćanja u BIH kao simbola slobode, buni, moramo na žalost konstatirati da je ime Bošnjak , zloupotrebljeno od muslimanske zajednice u BIH.
Ono se u ovom obliku “Bošnjak” kao ime javlja tek u drugoj polovici 19 stoljeća a u uporabu ga je stavio zapravo Hercegovac, Humljanin, čovjek koji se u Maticu Hrvatsku Ljubuški upisao pod rednim brojem 25. Zvao se Mehmed beg Ljubušak. Bio je sin Sulejmana bega Kapetanovića, za kojeg Ljubušani i Imoćani tvrde da je rođenjem bio iz kuće Cvitković Zdilar, i rođen je kao kršćanin.
On je otac moderne bošnjačke nacije. Dakle po rođenju Hrvat, veći dio života Hrvat, na poziv Austrije , da će se plemićkom titulom nagraditi onaj tko bude širio ideju bošnjaštva koja ima zaustaviti srpsko i hrvatsko pravo na svoje zemlje u BIH, prelazi u taj kalup. Brat mu Idriz za to vrijeme vlada Mostarom, i osniva HKUD Hrvoje. Do dana današnjeg Bošnjaci se Imoćanima, ni na koji način nisu odužili za stvaranje nacije. Čak tvrde i da Hasanaginica nema veze s Imotskim.
LAkovjerno je bilo, od HDZ-a i Hrvata načiniti zastavu BIH a potom je prepustiti Ceriću i panislamističmom pokretu SDA. Tada smo morali naučiti.
Neodgovorno je potom bilo pristati na to, o čemu je prvi pisao Ivan Lovrenović, da jedna od tri nacije u BIH, čije pravo na nacionalnu zasebnost uopće ne poričemo, prisvoji za sebe opću, zajedničku imenicu srednjovjekovnog stanovnika Bosne. Imenicu koju svi skupa baštinimo. (Ne i Huma, Humljane putopisci nikada nisu nazivali Bošnjanima).
Upravo preko tog imena, jedan politički pokret (SDA), po svemu odbošnjačen, obmanuo vlastiti narod , uči ga da ne gaji empatiju za tragikom Srednjovjekovne Bosne, dapače, uči ga da skače po ranama tragičnog kraja našeg srednjovjekovnog plemstva, uče ga da slavi ubojice bošnjanskog i bosanskog plemstva, dok u isto vrijeme ta proteroristička SDA klika sebe nazivaju “nastavljačima kontinuiteta, patriotama” a nama Hrvatima i Srbima, narodima koji smo njihove uzore, agresore na BIH, otjerali iz BIH, uz nemjerljive ljudske žrtve, i uz protivljenje turske suležnice Austrije, drže moralne lekcije o patriotizmu.
Ovo je, naglašavamo dobronamjeran tekst koji upućujemo iskrenim Bošnjacima. Onima kojima je dosta proturske tiranije koju nad njima i nama provodi SDA.
Ako žele suživot i progres ove zemlje, maknut će El Fatiha i veličanje Osmanlija iz političkog života BIH. Maknut će SDA iz političke stvarnosti BIH. To su doduše već do sada trebali učiniti. Pobrojati kakvo im je svo zlo ta partija donijela i eliminirati ju.
U vjerskoj sferi, naravno da Bošnjaci imaju potpuno pravo veličati Fatiha, kao izuzetno važnog čovjeka u povijesti Islama, na vojnim učilištima logično je čak izučavati njegove nesumnjivo vješte vojne tehnike, diplomaciju, vještine špijunaže. No u smislu građenja identiteta naše zemlje el Fatih ne smije biti ništa drugo nego upisan kao naš neprijatelj i agresor na našu zemlju.
Nadamo se dok ovo pišemo da “patriote BIH” ne vrijeđamo.
Ili to nekome treba crtati?
Sreća je da Srbi nisu sudjelovali u izglasavanu unošenja imena Bošnjak kao zamjene za Musliman.
Nastave li Bošnjaci s praksom veličanja masovnih ubojica naših zajedničkih predaka, upravo bi se preko parlamenta Republike Srpske mogla pokrenuti revizija tog ustavnog imena.
Ako to ne prođe, u Parlamentu BIH morala bi se uputiti hrvatskosrpska Deklaracija o tome kako Bošnjaci današnjice ne podrazumijevaju opće Bošnjake BIH Srednjeg Vijeka nego samo jedan njihov dio, dok ime Bošnjanin i Humljanin jednako pripadaju svima. I to potom uputiti u UN.
Ti Bošnjaci , prastari stanovnici Bosne, uglavnom su zginuli od turskog mača boreći se protiv njega.
A njihova islamizirana elita, ona koja će 4 stoljeća gledati iživljavanje Osmanlija nad sve malobrojnijom kršćanskom zajednicom u BIH, u konačnici doživjela je i sama brutalan elitocid stoljećima kasnije, nakon što je sultan Murat, naredio Omer Paši Latasu da ju kompletnu pokolje sredinom 19 stoljeća . Jer se pobunila protiv naredbe Porte da se kršćanima u Bosni i na Humu imaju vratiti ljudska prava. I da ih ne možeš ubijati kao zvijeri , spavati im sa suprugama, i otimati im djecu “iz dječijih vrtića”. Zakonom koji se zvao “danak u krvi”.
Pa eto apeliramo na muslimansku svijest i javni moral muslimana u BIH, ako već nemaju empatiju prema bosanskim i hercegovskim kršćanskim žrtvama pod osmanskim mačem, da pokušaju razviti empatiju prema vlastitom muslimanskim žrtvama palima pod osmanskim mačem.
U pokolju koji se zvao “sječa Gradaščevićevih begova”.
Ellhamdulilliah svizin koji će ovaj tekst shvatiti ne kako likovanje, nego kao vapaj za malo razuma.
Napomena: Dok ovo pišemo, mlade Bošnjakinje masovno skidaju titlove, za serijal Osmanlije, i vjeruju u tu propagandu, o superseksi osvajačima s Istoka. Čak ih i plaćaju. Titlove.