Cvitan Spužević (oko 1885. – ?) bio je hrvatskipravnik, političar i humanitarac. Kao bosanskohercegovački Hrvat , tijekom Drugog svjetskog rata bio je član ZAVNOBiH- a , a kasnije je imenovan ministrom u prvoj vladi Narodne Republike Bosne i Hercegovine od 1945. do 1946. godine.
Spužević je rođen u obitelji humskih Hrvata koja je bila počašćena i slavljena stihovima hrvatskog pjesnika SS Kranjčevića iz 19. stoljeća . [3] [4] [5] Spužević je maturirao na mostarskoj Realnoj gimnaziji 1901/2. [6] Nakon završenog studija prava bavio se odvjetništvom u Mostaru. [7] Bio je blizak Katoličkoj crkvi , a njegova ordinacija također je bila zaposlena kao pravni zastupnik hercegovačkih franjevaca u Kraljevini Jugoslaviji. [8] Spužević je bio aktivan u politici i javnom životu općenito između dva svjetska rata. Od 1910. godine bio je član mostarske podružnice Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” , dok je 1929. godine izabran za njegova potpredsjednika. [9] Na izborima 1927. usprotivio se politici Hrvatske seljačke stranke (HSS) i kao oporbu osnovao Hrvatsku narodnu zajednicu (HNZ). [2] Godine 1928. Spužević je bio i član utemeljitelj Podružnice Ribarskog društva Bosne i Hercegovine u Mostaru. [10] Godine 1935. bio je član uprave Zemaljske banke Bosne i Hercegovine . [11]
Drugi svjetski rat [ uredi ]
Tijekom njemačke i talijanske invazije na Jugoslaviju u travnju 1941. Spužević i njegov prijatelj fra Leo Petrović organizirali su pregovore između jugoslavenske vojske koja se predala i invazijskih snaga Osovine, koje su se još uvijek borile na području Mostara. [12] Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije formirana je marionetska država Osovine Nezavisna Država Hrvatska pod ustaškim režimom, koja je obuhvaćala Bosnu i Hercegovinu. Ubrzo je ustaška kampanja etničkog čišćenja usmjerena protiv srpskog, židovskog i romskog stanovništva (kao i svih hrvatskih protivnika i disidenata) stigla i do Mostara. U srpnju 1942. godine, prema njegovom dnevniku, Spužević je pokušao intervenirati kod ustaškog ministra unutarnjih poslova Artukovića da spasi neke mostarske obitelji, uključujući i srpske, od internacije ili strijeljanja. Također je zatražio hitno puštanje Srba iz ustaških zatvora te zaustavljanje i preokret rasističke i diskriminatorske ustaške politike (otpuštanja, protjerivanja i sl.), kao i sankcioniranje onih koji su počinili zločine nad srpskim stanovništvom istočne Hercegovina u ljeto 1941 . [13]
Od 1942. do sredine 1943. Spužević, vikar fra Leo Petrović, fra Bonicije Rupčić i mostarski Srbi Milivoj Jelačić i Đorđe Obradović formirali su Odbor za stradalnike, prikupljajući sredstva i hranu za prognano, prognano i uopće ugroženo stanovništvo. Najviše sredstava odlazilo je siromašnim Srbima tog kraja, koji su bili diskriminirani i općenito nepoželjni od ustaške vlasti. [14]
Godine 1943. i 1944. ustaške su vlasti u mostarskom kraju uhitile, zatvorile i pogubile mnoge svoje protivnike, a posebno komuniste i sve koji su bili povezani s jugoslavenskim partizanima . Na meti su bili i istaknuti prijeratni članovi ustaški zabranjene Hrvatske seljačke stranke, primjerice dr. Ivica Milaković i Blaž Slišković (ubijeni u koncentracijskom logoru Jasenovac ). Spužević je spašen intervencijom fra Lea Petrovića, uglednog franjevca uglednog u pučanstvu i kao takvog priznatog od ustaških vlasti. [15] Nakon ovog slamanja, u kolovozu 1944. gerilski jugoslavenski partizani uspjeli su evakuirati Spuževića iz ustaškog Mostara i dovesti ga na teritorij koji su kontrolirali, nakon što je predsjednik Komunističke partije Hercegovine Vaso Miškin “Crni” organizirao akciju zajedno s fra Petrovićem, koji je odlučio ostati u Mostaru i brinuti o Spuževićevoj obitelji. Obično bi ustaše uhitile i zatvorile ili internirale obitelj nekoga tko je otišao u partizane, ali je Spuževićeva obitelj – zahvaljujući fra Petroviću – bila izuzetak u Mostaru. [15] Sva tri Spuževićeva sina na kraju su također otišla u partizane. Spuževićev bratić, sudac dr. Đuro Spužević, s druge strane, bio je dožupan Vrhbosanske županije [16] i kasnije župan (hrvatski: veliki župan ) mostarske županije Hum u ustaškom režimu (1942-5). [3] [17] [18]
Dr. Spužević je 1944. godine izabran za člana Državnog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine [19] .
Komunistička Jugoslavija
Nakon što su Mostar u veljači 1945. partizani oslobodili, Spužević je obnašao dužnost potpredsjednika Kotarskog oslobodilačkog odbora, privremene uprave za područje Mostara. Kao blizak prijatelj nekih istaknutih mostarskih fratara, nastojao je kod drugih partizanskih vlasti intervenirati da se fratrima omogući ekshumacija i ponovni pokop fratara koje su partizani strijeljali na Širokom Brijegu . Spužević je prosvjedovao i protiv ubojstava tamošnjih fratara , tvrdeći da su neki od njih bili stari i iznemogli te da sasvim sigurno nisu nosili oružje niti su se odupirali partizanima. Njegov najbolji prijatelj, franjevački provincijal Leo Petrović također je strijeljan u Mostaru prije ulaska Spuževića u oslobođeni grad [20] , dok je još bio u Čitluku . [21] Spužević je to otvoreno žalio novoj vlasti. Ipak, on je na javnom skupu izrazio zahvalnost osloboditeljima Mostara. [22] Pred dalmatinskim i hercegovačkim partizanskim postrojbama koje su paradirale Mostarom, osudio je one koji se još uvijek nisu pridružili Narodnooslobodilačkoj vojsci u njihovoj borbi protiv Osovine, već su umjesto toga odlučili čekati zajedno s frakcijom predratne Hrvatske seljačke stranke i njezinim predsjednikom Vladko Maček . [23]
Nakon što su partizani oslobodili Sarajevo, a kraj rata se činio neminovnim, ZAVNOBiH je krajem aprila 1945. godine u Sarajevu održao svoje treće zasjedanje, proglasivši se u Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine i imenujući prvu zemaljsku vladu . Dana 27. travnja formirana je Vlada na čelu s premijerom Rodoljubom Čolakovićem . Dr. Spužević imenovan je ministrom graditeljstva. Ostali bosanski Hrvati u vladi bili su Jakov Grgurić (potpredsjednik vlade), Ante Babić (prosvjeta) i Ante Martinović (šumarstvo). [24] [25] Spuževićevo ministarstvo bilo je odgovorno za organizaciju opsežne obnove ratom razorene zemlje. [26] U listopadu 1945. izabran je u Upravni odbor novoosnovanog Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ u Sarajevu. [27]
Izbori 1946.
Za prve poslijeratne bosanskohercegovačke izbore u listopadu 1946. godine, Jedinstvena narodnooslobodilačka fronta odlučila je Spuževića staviti na svoju listu za izborni kotar Posušje-Široki Brijeg, kandidirajući se za mjesto zastupnika u Ustavotvornoj skupštini Bosne i Hercegovine. Kako je Komunistička partija u Posušju i Zapadnoj Hercegovini htjela još jednog odvjetnika, dugogodišnjeg komunistu rodom iz Posušja dr. sc. Umjesto Ante (Tune) Ramljaka A , našlo se kompromisno rješenje te su se u izbornoj jedinici suprotstavili Ramljak i Spužević, obojica kao kandidati Narodne fronte. [8] Spužević je odbio da mu na listi za protukandidata bude Marko Šoljić, dugogodišnji komunist i veteran Španjolskog građanskog rata , kako je predložila Komunistička partija. [28] Posuški komunisti u svojim internim izvješćima opisuju Spuževića kao povezanog s fratrima i klerikalnim elementima, neprijateljski raspoloženog prema komunistima i dr. Ramljaku. [29] Spužević je aktivno vodio kampanju i predizao izbornu jedinicu, uz podršku Katoličke crkve, ali je na kraju uvjerljivo izgubio od Ramljaka. [30] Nakon što je čuo rezultate, Spužević je napustio Mostar. [28]
Naslijeđe
Spužević je uglavnom zaboravljen u historiografiji i javnosti općenito. S druge strane, nakon raspada socijalističke Jugoslavije, jedna ulica u zapadnom dijelu Mostara nazvana je po njegovom rođaku Đuri (Đuki) Spuževiću, kojemu je ustaški režim tijekom rata povjerio mjesto humskog župana . [31] [32]
U noći 19. veljače 2018. studentski aktivisti bosanski Hrvati , koji studiraju povijest na Sveučilištu u Mostaru , uklonili su natpise u jednoj mostarskoj ulici nazvanoj po Miletu Budaku , ustaškom ideologu, ministru u Vladi NDH i autoru rasnog zakonodavstva u Drugom svjetskom ratu (pokušao i strijeljan 1945. kao ratni zločinac), zamijenivši ih pločama “Ulica Cvitana Spuževića”. [33] Vršitelj dužnosti gradonačelnika Mostara Ljubo Bešlić pozdravio je akciju i komentirao kako je dr. Spužević zaslužuje da ima ulicu u Mostaru. [34] Nacionalni i regionalni mediji također su pozdravili ideju. Svećenik Srpske pravoslavne crkve u Mostaru Radivoje Krulj izjavio je da je “oduševljen” što je saznao za akciju i da ga Spuževićevo ime podsjeća na suosjećanje i zahvalnost. [35]
Obitelj
Spuževićev bratić Đuro (Đuka) Spužević (1900–81) 1945. emigrirao je u Italiju, a potom u Južnu Afriku , postavši kulturni i politički vođa tamošnje hrvatske zajednice. [36] [3]
Spužević je pradjed po majci bosansko-srpskog akademika i povjesničara Vuka Bačanovića. [22]
Bilješke
- ^A dr. Antun (Tuna) Ramljak bio je pravnik rodom iz Ričina,Posušje. Ramljak je pohađao školu u Mostaru. Kao pristaša Komunističkepartije, umeđuratnoj Jugoslavijibranio je pred sudom mnoge progonjene hrvatske komuniste, ponajprijeMarka Oreškovića. Između 1936. i 1941. Ramljak je bio predsjednik »Hrvatske naklade«, neslužbeneizdavačke kućekoja je izdavalaIzraz. [37] Pridruživši seNarodnooslobodilačkoj frontiu 2. svjetskom ratu, postao je sudski tajnik zaSlavonijuvlasti PLF-a. Od listopada 1944. radio je kao državni činovnik u Ministarstvu unutarnjih poslova novonastaleVlade Hrvatske. Nakon rata, 1945., bio je član savjetodavnog odbora zacenzuru knjigau Ministarstvu prosvjeteHrvatske. [38]
Reference
- ^ Đurović, Draženko (23. siječnja 2018.). “Sedam decenija od rezolucije inofrmbiroa: Tito je bio PREPLAŠEN podrškom Staljinu u Bosni” . Blic . Preuzeto 26. veljače 2018 .
- ^Skoči do:a b Glibušić, Ivica (2019). “Utjecaj koaliranja Hrvatske seljačke stranke sa srpskim radikalima na izborne rezultate 1927. u Bosni i Hercegovini”. Hercegovina: Časopis za kulturno i povijesno naslijeđe(in Croatian) (5): 209–240. doi: 10.47960/2712-1844.2019.5.209 . ISSN2566-3429. S2CID243584324.
- ^Skoči do:a b c Tomas, D. (2015). “Pogled na život i djelo don Ivana Tomasa kroz hrvatsku reviju”. Časopis za suvremenu povijest,47(1), 39-59., p 51 f96
- ↑ Jelčić, Dubravko (2016). “Kranjčević u Bosni i Hercegovini” . Hrvatska revija . XVI (1).
- ↑ Ivan Tomas, “SS Kranjčević slavi Spuževićevu obitelj”, Hrvatska revija (München; Barcelona) 32 (1982), br. 3: 577-578.
- ^ Maja Miljković: “Nacionalni identitet Srba i Hrvata u Mostaru u međuratnom periodu” , u: Dijalog povjesničara – istoričara. knj. 3 , Pečuj, 12.-14. maja 2000. / ur. by Hans-Georg Fleck, Igor Graovac
- ^ Muselimović, Josip (24. siječnja 2016.). “Tri tenora svoga vremena” . Večernji list (BiH) .
- ^Skoči do:a b Papić, str.199
- ^ Nikić, dr. fra Andrija. “Kratka povijest” . www.hkd-napredak-mostar.ba (na hrvatskom). Arhivirano iz izvornika dana 2018-02-28 . Preuzeto 2018-02-28 .
- ^ “Da sačuvamo od zaborava – OSNIVANJE PODRUŽNICE U MOSTARU” . www.bistrobih.ba, Portal o ribolovu i zaštiti okoline u Bosni i Hercegovini (na bosanskom) . Preuzeto 2018-02-28 .
- ^ Dodatak “Narodnom blagostanju” br. 25, Beograd, 2. godina III. Zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo
- ^ Mandić, str.712
- ^ Gudelj, J (20. veljače 2018.). “Tko je bio Cvitan Spužević i zašto zaslužuje ulicu u Mostaru” . dnevnik.ba .
- ^ Mandić, Hrvoje. “Hercegovački franjevci i spašavanje žrtava ustaških progona u Mostaru 1941.–1943.” Časopis za suvremenu povijest 48.3 (2016): 709-726., str.715
- ^Skoči do:a b Mandić, str.722
- ^ br. 244 Izvještaj Velike župe Vrhbosna od 28 juna 1943 god. o situaciji na području istočne Bosne i zdravstvenom stanju u Sarajevu , Ustaško-domobranski dokumenti III, str. 537-9.
- ^ fra Andrija Nikić. “Pad Širokog Brijega – Svjedočenje fra Zlatka Sivrića” , Stopama pobijenih IV., 2 (7), Široki Brijeg, 2011., str. 42.
- ^ “Djuro Spužević @ Acta Croatica” . actacroatica.com (na hrvatskom) . Preuzeto 26. februara 2018 .
- ^ Danilo Komnenović, Muharem Kreso: 29. HERCEGOVAČKA DIVIZIJA
- ^ fra Gaudencije Ivančić: “Kako je ubijeno sedam fratara u Mostaru 14. veljače 1945.” , vecernji.ba, 13.02.2016
- ↑ Jolić, Robert (2013). “Fra Martin Sopta (1891. – 1945.)” (PDF) . Stopama Pobijenih . 2 (11): 45–59.
- ^Skoči do:a b Bačanović, Vuk (25. studenog 2016.). “Moj dida i ja”. Vijesti.ba. Preuzeto 20. veljače 2018.
- ^ Matović, Ivo, Milan Grahovac, Stevan Petković i Svetolik Stefanović. Mostarska Operacija: Učesnici Govore: Okrugli Sto 13. Februar 1985 . Beograd: Vojnoizdavački zavod, 1986
dr. Cvitan Spužević, poznati rodoljub i ugledni Hrvat Hercegovine, duboko ganut rijetkim slavljem koje je Mostar doživio, u svome govoru naročito je podvukao zahvalnost koju narodi Hercegovine duguju oslobodiocima Mostara, a zatim oštro napao i osudio protivnarodni rad hrvatskih reakcionara koji se kupe oko izdajnika. Mačeka.
- ↑ Pejanović, Mirko (2013). “Bosna i Hercegovina od ZAVNOBiH-a do Daytonskog sporazuma – kontinuitet izgradnje državnosti u xx stoljeću” (PDF) . Historijska Traganja . 12 : 27–48. Arhivirano iz izvornika (PDF) dana 2018-02-24 . Preuzeto 2018-02-23 .
- ↑ Vukadinović, Gojko (listopad 2012). “Odluke ZAVNOBiH-a su neunističke, jer se prošlost ne može mijenjati”. Korak . X (29).
- ^ Adnan Velagić, “Obnova i društveni razvoj Hercegovine od 1945. do 1952. godine”, Prilozi, 36, Sarajevo, 2007, str. 97-118 (prikaz, ostalo).
- ↑ Zdravko, Matić (2004-12-22). “Osnivanje i rad “Napretkovih” organizacija na području Hrvatskog primorja i Gorskog kotara (1928. – 1950.)” . Časopis za Suvremenu Povijest (in Croatian). 36 (3). ISSN 0590-9597 . , str. 1201
- ^Skoči do:a b Papić, str.200
- ^ Lučić, Ivo. “Što je (bila) Bosna i Hercegovina i tko smo (bili) mi.” STATUS Magazin za Političku Kulturu i Društvena Pitanja 14 (2010) : 107-136., str. 116
- ↑ Papić, R. (1985). Hercegovina u revoluciji: sjećanja, analize, dokumenti . NIŠRO “Oslobođenje”. str.200
- ↑ Abaz, Minel (5. veljače 2018.). “Busuladžić u Hercegovini” . www.prometej.ba . Preuzeto 2018-02-25 .
- ^ “Opčina jugozapad – Mostar” . free-zg.t-com.hr . Preuzeto 26. februara 2018 .
- ^ “Mostar: Umjesto ul. M. Budaka “osvanula” ulica C. Spuževića” . N1 info . 19. veljače 2018. godine . Preuzeto 19. veljače 2018 .
- ^ “Bešlić: Spužević zaslužio ulicu, nisam imao ništa protiv” . N1 . 20. veljače 2018. godine . Preuzeto 20. veljače 2018 .
- ^ A, A (19. veljače 2018.). “Paroh Radivoje Krulj: Ime Cvitana Spuževića asocira na humanost i hrabrost” . pogled.ba .
- ^ Tržić, H. (2012). Povijest hrvatskog iseljeništva u Južnoj Africi (Doktorska disertacija, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Filozofski fakultet.).
- ^ Strčić, Petar; Janjatović, Bosiljka (1970-12-20). “Tri sudska procesa članovima i pomagačima KPH u Sušaku 1940” . Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu (in Croatian). 15 (1970): 209–275. ISSN 0351-0891 .
- ↑ Šarić, Tatjana (2010-12-15). “Djelovanje Agitpropa prema književnom radu i izdavaštvu u NRH, 1945-1952” . Radovi: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (in Croatian). 42 (1): 387–423. ISSN 0353-295X .