U Berlinu, glavnom gradu slobode i tolerancije, stvari su, kako bi rekli naši stari, malo zanimljive. Načelnica policije Barbara Slowik, koja očito ima talent za balansiranje između političke korektnosti i neizgovorivih istina, savjetovala je Židovima i pripadnicima LGBTQ zajednice da budu oprezni prilikom šetnje nekim dijelovima grada. Koji su to dijelovi? E pa, ne može nam reći, da ne “okleveta određene skupine”. Ali eto, ima veze s arapskim stanovništvom. Nema veze što svi već znaju gdje su te ulice. Ne želimo etiketirati. Mi samo kažemo: “Pazite se.”
Pazite se, ali samo ako nosite kippu ili dugu kosu na krivoj strani glave
Statistika je jasna: antisemitizam, homofobija, vandalizam. Naravno, većina slučajeva nije nasilna. Dakle, sve dok vam samo urlaju prijetnje ili šaraju svastike po sinagogama, nema razloga za paniku. Ipak, za svaki slučaj, kippa u džep, a dugine zastave ostavite kod kuće. Jer znate kako je to, bolje biti siguran nego se žaliti načelnici koja ionako ne može ništa osim savjetovati oprez.
A žene? Ma nisu bitne
Dok načelnica drži moralnu lekciju o tome tko se treba paziti i zašto, postavlja se pitanje: a što je s njemačkim djevojkama? Znate, onima koje nisu birale da ih drugi gledaju kao lovinu. Prema svim dosadašnjim statistikama, te “određene skupine” koje načelnica ne želi imenovati već su obilježile svoje teritorije, ali žene – čini se – ne ulaze u njene savjete o oprezu. Jer to je očito njihova svakodnevica.
Ako ste žena i planirate proći kroz određene dijelove Berlina, ne brinite. Nije da vam trebaju savjeti, zar ne? Naučile ste već same. Godine slobode, ravnopravnosti i tolerancije sigurno su vas opremile za sve izazove, uključujući ignoriranje zviždanja, dobacivanja i “nesporazuma” koji završavaju na lokalnim policijskim stanicama.
A Arapi? Ma oni su u redu
Dok se Židovi i LGBTQ zajednica oprezno kreću gradom, postavlja se pitanje: trebaju li se Arapi nekoga paziti? Sudeći prema statistikama, ne. Oni su zauzeti organiziranjem propalestinskih prosvjeda i prebrojavanjem koliko još njemačkih zakona mogu iskoristiti prije nego što netko predloži zabranu.
Načelnica tvrdi da bi zabrane prosvjeda bile protudemokratske jer, kako kaže, sloboda okupljanja je sveta. Naravno, dok se ne sjetimo koliko je ta sloboda ugodna ljudima koji nose kippu ili ljube partnere istog spola. Ali tko smo mi da propitujemo pravo na slobodu? Očito, bolje je živjeti u opasnosti nego bez prava na paradiranje mržnje.
Zaključak: Pazite se, ali tko vas pita?
Berlin ostaje grad paradoksa, gdje je oprez privilegija manjina koje statistika jasno pokazuje kao najugroženije. Ali evo što je zanimljivo: dok neki razmišljaju o svojoj sigurnosti, drugi koriste slobodu da se te iste sigurnosti rugaju. A žene? E, one će, čini se, i dalje same nositi svoj križ.
Berlin, grad slobode, ali ne za sve.
wpDiscuz
