BANALNOST OHR ZLA: Schmidt pisao o “poštenim i demokratskim izborima u BIH” koji su pred nama…

Zamislimo jednu bizarnu sitaciju, poptuno izmišljenu, i recimo da je za situacija iz Njemačke, recimo iz godine 1943.

Tisuće Židova stoje u Aushwitzu pred ulazom u plinsku komoru. Tamo će im uskoro biti, putem zakona, koji je nametnuo Hitler, a potom ga usvojio njegov neustavni parlament, biti oduzet njihov, manje vrijedni židovski život.

I svi će oni potom morati uću u komoru. I sve po tadašnjem zakonu.

Prema potpuno zakonitim pravilnicima tadašnjeg Trećeg Reicha, njima će potom potpuno zakonski , u skladu s nametnutim zakonom, biti oduzeto pravo da dišu čisti bijeli njemački zrak.

Ali zakon je zakon, I zakon se mora poštovati. I svi će oni potom, za samo nekoliko sati, no posve u skladu sa tadašnjim rasnim zakonom Njemačke, biti mrtvi.

Jer nema te institucije, i nema tog naroda, nikog nema, tko je tada u stanju osporiti taj zakon.

Samo visoki predstavnik Adolf Hitler. A on to ne želi jer mrzi Židove.

Iako neke povelje i neki ustavi Njemačke i svih carstava prije tog Hitlerovog, jamče neprovedivost života svakome, džaba su sve te ustavne norme bijelog svijeta, sve te svjetske povelje o zaštiti čovjeka, džaba sve pred silom zakona koji je nametnuo Visoki Predstavnik Hitler i koji u tom trenutku tretira Židove i njihova prava. Oni su odlukom Visokog predstavnika u svojoj zemlji ostali ne samo bez prava građanstva nego i beza prava na život.

No za provođenje svakog zakona potreban je obični mali sluga režima koji zakon pročita, ili provodi pravilnik koji prati taj zakon.

Pred Židove izlazi nit manje nit više nego praujak našeg Christiana Schmidta.  G. Adolf Aihman.

Posve miran i normalan čovjek. Njemu je sistem namijenio da prije svakog novog židovskog turnusa i guranja Židova u komore, zainteresiranim korisnicima plinske komore pročita koja su njihova prava unutar komore, te kako se smiju ponašati u komori, koji im je dress code prije smrti.

Schmidtov ujak tada čita: 

Obraćam vam se u vezi s predstojećim Općim ulaskom u Komoru 1942. godine. Kako se bliži sam trenutak ulaska, nedjelja, 2. oktobar, sve nadležne institucije  pripremaju se za održavanje ulaska na plinarišta.

Slobodni i pošteni židovski ulasci u komoru, su naravno temelj naše demokratije. Svim građanima Njemačke mora biti omogućeno da ostvare svoja  ljudska prava na tom slobodnom, poštenom i demokratskim izboru vlastite plinske komore.

O njemu Christianovom djedu, Adolfu Aihmanu kasnije, puno godina kasnije, pisat će Hannah Arendt u svom , danas već nadvremenskom djelu u kojem će prvi put spomenuti frazu “banalnost zla”.

Teza o banalnosti zla nastala je pod dojmom suđenja Schmidtovom djedu u Jeruzalemu .

Arentovoj je bilo neshvatljivo to što taj obični i mirni čovjek Ajhman, za potrebe ove priče Christianov ujak,  zadužen za provođenje Holokausta, nije izgledao kao jedan od najvećih zločinaca svih vremena – nisu bile vidljive nikakve patološke sklonosti, nije bilo nikakvih znakova da je organizacija genocida bila izraz njegovog zvjerstva.

On se držao kao birokrat kojem je stalo samo da dobro obavi svoj posao – što je i bila njegova glavna obrana tijekom procesa – “Samo sam radio dodijeljeni mi posao” iako je taj posao bio teško ubojstvo nepojmljivog broja ljudi.

Pošto joj Ajhman nije izgledao kao oličenje zla, već potpuno obično, Arendtova si je postavila pitanje kako se ljudsko zlo uopće može prepoznati i odakle uopće dolazi. Na osnovu izveštaja sa suđenja ona je zaključila:

 „Krajnja zloba, patologija ili ideološko ubjeđenje nisu nužni kako bi pomogli pojedincu da počini beskrajno zlo.“

(Hannah Arendt)

Upravo je Ajhmanova “izvanredna normalnost” navela Arendtovu da imenuje zlo koje ne zahtjeva nikakvu posebnu zloću ni pokvarenost, već samo dubok nedostatak mišljenja i suđenja.^[1]

• To je pojedinac koji dobrovoljno sudjeluje u aktivnostima kriminalnog režima, a sebe smatra oslobođenim bilo kakve odgovornosti za svoje postupke, zbog hijerarhijskog ustrojstva i zbog važećih zakona.
• Putem takvog opravdavanja, pojedinac može izbegavati bilo kakvo suočavanje s pitanjem moralnosti svojih postupaka.

Stoga, gde je režim zločinački, demonski karakter je nepotreban – potrebni su samo poslušnost i pokoravanje zakonu.

Iz toga nastaje paradoks banalnog izvršitelja čija djela pokazuju ekstremno zlo.

Hannah Arendt tvrdi da se političko zlo 20. stoljeća nije moglo ostvariti bez regrutiranja milijuna “normalnih” osoba i institucionalne suradnje koja je raširila sučesništvo na čitavo društvo.^[2]

Godina je 2022. U BiH. I ovaj dio nije izmišljen. Mirni i dobri, banalno dobri Christian Schmidt poručuje Hrvatima u BIH, kako je važno da iziđu na slobodne, poštene i demokratske izbore i ostvare svoja zakonom zajamčena prava.

Prava da im drugi protuustavno nameću ono što je po ustavu njihovo. A sve po volji kriminalnog režima iz Austrije koji je taj nacistički zakon nametnuo suprotno međunarodnom pravu  i suprotno Ustavu BIH, a što je “osobno” potvrdio i Ustavni sud BIH.

Banalni Schmidt, mrtav hladan napisao  jučer  BH  Tužiteljima između ostalog i ovu rečenicu:

Slobodni i pošteni izbori su naravno temelj demokratije. Svim građanima Bosne i Hercegovine mora biti omogućeno da ostvare svoja demokratska prava na tim slobodnim, poštenim i demokratskim izborima, pa shodno tome takvo aktivno biračko pravo građana mora biti i zaštićeno.

Rečenica jako slična rečenici koju je izjavio njegov “ujak” iz ove priče.

1. Pošteni izbori u zemlji tri naroda morali bi biti ustavni. Oni su protuustavni.
2. Slobodni izbori u zemlji tri naroda morali bi omogućiti najmalobrojnijem narodu slobodu pluralizma, umjesto da ga zbijaju oko jedne stranke. Oni to za Hrvate nisu jer im je OHR oduzeo pravo na pluralizam i komoditet političkih ideja.

Dakle Schmidt zna da postoji jedan narod kojem niti jedni izbori od nametanja Izbornog zakona, kojeg je OHR protuustavno nametnuo nisu niti pošteni niti su slobodni.

Ali su po zakonu. Po neustavnom OHR zakonu kojeg se OHR očito neće da odrekne.

No baš kako su njemački Židovi mirno morali slušati Schmidtovog “ujaka” prije ulaska u komore tako i Hrvati moraju slušati Schmidta prije izlaska na izbore.

Tjera ih da iziđu na izbore i tako potvrde legalnost izbora. Bojkot bi naime mogao Schmidta stajati karijere a i Hrvate u BIH konstitutivnosti.

Oni mogu birati, odigrati još jednom ulogu vlastitog samoponiženja i izići na izbore te otežati posao kriminalnom režimu koji je i postavio Schmidta, otežati im dovršetak genocida nad Hrvatima u BIH.

Dobro ste pročitali zadnju rečenicu.

Mi tvrdimo da su Austrijanci koji su došli na čelo OHR-a pomno birani ljudi i da nimalo nije slučajno da su svi nameti koje su nametali išli u prilog brisanja Hrvata iz BIH kao naroda. Ne radi se ni o kakvim isluženim i neupućenim političarima nego se radi o međunarodnoj zavjeri i prevari , u kojoj je sudjelovao i Mate Granić a prema kojoj 51% BIH treba pripasti Bošnjacima. Schmidt je tu poslan da dovrši posao.

Tako da dragi Hrvati, vi možete kazati da ste ljuti, i da nećete izići na izbore. No ako pitate nas, nemate izbora. Neizlaskom ćete odigrati potez za OHR. Izlaskom ćemo dobiti na vremenu, da se saberemo, da preokrenemo igru. Naprosto nemate izbora. Dva naroda u BIH izlaze na izboe, Bošnjaci su narajcani na to da vas nema. Vi izlazite po pravo na vlastito postojanje u BIH.

Teško je, gadno je, ponižavajuće je, ali Hrvati u BIH niti ijedan naš lider nije nas doveo do ovog. Jedini koji se pobunio prognan je kao zadnje pseto. Prije naše konačne pobune iziđite, morate izići, zbog sebe, zbog svih onih koji su pod zemljom i dali su živote za vas. Koliko god da vam se gadilo, izići morate.

Banalnost Schmidtovog zla nadvijena je nad vašim glavama. Komora koja se zove Izbori u BIH je pred vama. Možete ostati ispred nje, time ništa nećete postići, vaša apstinencija bit će proglašena kao pobjeda džihada. A možete ući u nju, u komoru, i džihadu , ovom sarajevskom i onom bečkom dati do znanja da sta unutra. Da ne idete nikud, i da slobodno mogu pustiti taj plin na vas.

Žao nam je što vam ovo uopće pišemo. Ovo biste morali znati i sami.