Bakir Izetbegović vjesnik bošnjačkog proljeća?

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Bliži se, evo, veljača, pa, dakle, i obljetnica bosanskog, a zapravo bošnjačkog proljeća – tzv. građanskog bunta početkom drugoga mjeseca 2014., naročito izraženoga u Mostaru i Sarajevu, gdje umalo nije izgorjela – čak! – i mitska Alijina fotelja skupa s Predsjedništvom BiH. Dok, eto, Arhivu BiH nije bilo spasa. Gori papir, to je čudo jedno.

Zar i na Kállaya?!

Relativno je “dobar posao” tom prigodom uradio Sarajlija Salem Hatibović koji je bio zadužen za logistiku te je oko sarajevske Titine 16 svim zainteresiranima dijelio „molotovljeve koktele“ koje su kasnije brojni, nikad inače identificirani diverzanti, ubacivali kroz službeni ulaz zgrade koju je projektirao glasoviti Josip Vancaš, a za gradnju sve papire osigurao, Hrvatima i Srbima zloglasni, ondašnji „visoki predstavnik“ i neformalni izumitelj bosanstva, Benjámin Kállay, za kojim neki i danas u Sarajevu puste suzu. Tešku mušku. Istovremeno, pojačanje iz Konjica, Nihad Trnka imao je zadatak napasti svečani ulaz. I zadatak je izvršio. Gorjelo je s obje strane.

Nakon što su uhićeni, sud je bio strog i pravedan. Prvi je palikuća dobio dvije, a drugi godinu zatvora. Jer, ipak, nije (baš) sve izgorjelo!

Nekoliko godina kasnije, međutim, povremeni ministar sigurnosti, koji je i sam stanovito vrijeme u nekoliko navrata odležao o državnom trošku, Fahrudin Radončić na vrlo je znakovit način osvijetlio (…) te dane koji su potresli brdoviti Balkan. Štoviše, i ondašnjeg su hrvatskog premijera Zorana Milanovića ponukali da žurno doleti u Mostar, gdje je također gorjelo na sve strane: Gradska vijećnica, gradska Uprava, Vlada i Skupština HNŽ-a te, dakako, središnjice HDZ-a i, da se Vlasi ne dosjete, SDA. Ipak, ne koliko podno Trebevića. Jer – Predsjedništvo je simbol države! Ma kakva ona bila…

Radončić je, ilustrirajući zapravo bit cijeloga ovoga cirkusa, kazao kako je on imao informacije da će Bakirov(c)i napasti Avaz, a da je istovremeno Izetbegović II. i doznao kako nije sigurno njegovo (i dr. Sekino) obiteljsko gnijezdo na Poljinama, slijedom čega su obojica angažirali privatno osiguranje. A Predsjedništvu – i Alijinom takoreći prijestolju – kako bude. Toliko o događanju naroda, uz opasku kako nikad nije (ni sudski) utvrđeno tko je tandemu Hatibović & Trnka osigurao benzin i ostalu logistiku.

Mada, Radončić je sa svojom teorijom bio vrlo sugestivan.

Nema (više) labavo!

I cijeli bi se taj slučaj danas doimao kao lanjski snijeg da nije Izetbegović mlađi navijestio kako će SDA u „ovim povijesnim okolnostima“ grčevito braniti zemlju. Jer ih je, veli, naroda zadužio. A nelagodu stvara i to što je cijena benzina posljednjih dana u stalnom padu, pa, evo, prijeti dostignuti onu iz veljače 2014., malo više od 2 (naše) marke. Istina, donedavno prvi u Bošnjaka priseže kako Temeljna nikada neće uraditi ništa protuzakonito. Osim… „… Ako nastave (biva Osmorka, op.a.) s ovako servilnim odnosom, ako se nagovijesti da će uraditi nešto poput zakona o prebivalištu što će stvar pokvariti vječno, SDA će zaustaviti to“, nema kod Alijina jedinca (više) labavo!

Zapravo, sve je ovo izgovorio nakon što je novinarski poguran komentirati istrčavanje mlađahnog stranačkoga dopredsjednika Edina Ramića, koji nema dvojbe nikakve da će SDA stati na čelo kolone, predvodeći narodni bunt, ukoliko se dogodi značajnija izdaja interesa države. Pokazalo se, eto, kako su oba stranačka prvaka na istoj liniji. Slijedom čega, međutim, zbunjuje ovotjedna izjava (još jednog) stranačkog doprvaka Safeta Softića, koji, kao neformalni glasnogovornik druge političke struje u SDA, najavljivanje (novog) bošnjačkog proljeća drži neozbiljnim.

Igre prijestolja

„Sve su to personalne čarke između pojedinaca. U svakom slučaju, što se tiče službene politike SDA ne postoji problem da se formira vlast bez SDA u skladu s Ustavom BiH“, kaže taj stranački dopredsjednik, inače (i) predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH, pa je njegov stav (možda) očekivano nešto mekši. Ali, ne treba zaboraviti ni vrijeme kada je Bakir pozivao na (bošnjačko) prebrojavanje, a reis Husein ef. Kavazović, na njegove zgrožene oponente zagalamio: “Nego šta, nego ćemo se prebrojavati!”

Uostalom, i neposredna je povijest pokazala kako je i u IZ vrlo živahna probakirovska struja. Baš kao što je u posljednje vrijeme bjelodano suglasje Temeljne i IZ glede skepse prema „starim bošnjačkim prijateljima“ sa Zapada, koji su navodno vrlo aktivno sudjelovali u uspostavi pakta „probosanaca“ iz Osmorke s „nacionalistima“ iz HDZ-a i SNSD-a.

Ili, kako su to u IZ-i, polemizirajući priopćenjima s podtajnikom State Departmenta za Zapadni Balkan Gabrielom Escobarom u studenome prošle godine, upozorili međunarodnu zajednicu da je sve više onih, i ne samo u BiH, koji imaju dojam kako se u jeku krize uzrokovane ruskom agresijom na Ukrajinu, pokušavaju napraviti ustupci prema ruskim saveznicima na ovim prostorima na račun BiH i Bošnjaka. Dok je, evo, ovotjedna aktualna Izetbegovićeva spekulacija kako se neki veleposlanici ponašaju kao slobodni strijelci, bez potrebne konzultacije sa svojim vladama… Tako da je povremeno sveprisutna teza o europskoj islamofobiji (makar) trenutačno, ipak, utišana. No, ispod toga pepela (uvijek) ima žara koji može planuti.

A, možda se, u cijeloj toj priči o potencijalnom „narodnom ustanku“, krije igra prijestolja, o kojoj se ionako šuška još kako je povijesni listopad pokazao da je Šefik Džaferović uzaludno Alijinu jedincu čuvao onu mitsku (babinu) fotelju te kako u Bosnu ima života i poslije – Temeljne (u Bošnjaka).

Tri točke, ipak

Uostalom, zastupnik SDA u Zastupničkom domu Parlamenta BiH Šemsudin Mehmedović sredinom je tjedna (baš!) u Avazu vrlo oštro svjedočio o stanju u stranci, tvrdeći kako SDA nema snage kritički se iznutra postaviti prema porukama koje je dobila od naroda. Uza (sve) to, tvrdi kako je očigledno kako ne postoji pozitivan ambijent u kojemu bi se moglo na demokratski i adekvatan način raspravljati u vezi s tim porukama. Pritom, taj parlamentarac, koji je uistinu volšebno pregurao neke ranije stranačke čistke, nema nikakve dvojbe zašto je tomu tako i koji je način da se problem(i) riješe – predsjednik stranke uvijek je najodgovorniji.

Što se pak tiče Ramićeva poziva na bunt, Mehmedović prilično nonšalantno poručuje: „Ja bih volio vidjeti koji bi to narod izašao iza Edina Ramića. Točka!“

Radije bih, ipak, stavio tri točke. Jer, tko se dima nadimio u veljači 2014. puše i na hladno. Opreza radi stoga valja voditi računa raste li prodaja (sve jeftinijeg!) benzina po sarajevskim benzinskim crpkama te obvezno povremeno u pravilnim razmacima baciti oko na Poljine. Čuva li ih, naime, itko? Što se Avaza tiče, on je zbog političkoga kraha njegova Utemeljitelja trenutačno siguran. Relativno… A Predsjedništvo – sad kada tamo ne stoluje (više) niti jedan „legitimni“ Bošnjak?!

Ma, dobro – pripaziti i na Titinu 16! Ipak je to nama Kállay omogućio./HMS/