Novoimenovani federalni ministar energetike, rudarstva i industrije , samoprecijenjeni karijerist, nacionalist zarobljen u tijelu humanista, Reuf Bajrović boravio je po dužnosti u Mostaru, u Elektroprivredi HZHB gdje se sastao sa generalnim direktorom, uvaženim Nikolom Krešićem. Bajrovića nije iznenadilo Krešićevo stolovanje u zgradi Uprave koja se nalazi u ulici ustaškog ministra i nezapamćeno netalentiranog književnika, Mile Budaka. Njihov susret ovjekovječen je sa tek nekoliko fotografija koje prikazuju Reufa i ekipu u prostranoj dvorani za sastanke.
Nažalost, ne postoji video snimka sastanka, ali ideološki šok je gledati kako nekad neoustaški Krešić ugodno čavrlja sa Bosancem višestrukog identiteta. Njihov susret, točnije, pozdrav na kraju sastanka, dobronamjerne i svesrdne Bajrovićeve hvalospjeve i čestitke na godinama uspješnog samooupravljanja Elektroprivrednom, dok niz dugi hodnik zgrade odlaze u mrak bošnjačkog fašizma, podsjeća na zadnju scenu Casablance kada Bogart kao Rick Blaine policajcu Louisu Renaultu govori: “ Louse, mislim da će ovo biti početak jednog divnog prijateljstva”.
Reuf Bajrović, bivši je jastreb i blizak suradnik Zlatka Lagumdžije, koji je SDP šutirao jer nije postao predsjedavajući Vijeća ministara. Prije toga je bio vanjskopolitički suradnik SDP-a te iz te faze potječe definiranje Bajrovića kao političkog analitičara. Pisao je tako kolumne za Oslobođenje i druge Zlajine medije. Bavio se ratom u Siriji, katkad i problemima BiH – i ostao zapamćen po izjavi kako je Hrvata 10 posto i kako imaju previše prava. Kako je Bajrović kao politolog i stručnjak za ljudska prava , uspio u znanstveni ali i dnevnopolitički diskurs progurati oksimoronsku tezu “ Hrvati i previše prava”, ostaje još uvijek nepoznato.
Bajrović po sarajevskim prćijama lamentira sa drugim socijaldemokratima, liberalima i drugim pripadnicima sarajevskog fašizma o stvaranju nove, bosanske i hercegovačke nacije, nadnacije. Pokušao je tako snimiti dokumentarac o Benjaminu Kallayu, putovao po Mađarskoj sve s ciljem da “ privede” Mađaricu i po tko zna koji put dokaže kako ni ljubav ne zna za nacionalnost, a kamoli napaćeni, gladni narod BiH. Nakon takvih avanturističkih izleta, ideološko-političke naravi, skrasio se u SAD-u, kao pravi Bosanac i po potrebi Hercegovac, dovlačio silne novce za svoje nevladine udruge, doduše više udruge nego nevladine. Potom je shvatio kako ga Zlaja baš i ne vidi kao budućeg visokog dužnosnika nego pukog operativca te brže nego je izišao iz SDP-a, osigurao svoju političku egzistenciju u Demokratskoj fronti Željka Komšića. Komšić svoje poklonike nagrađuje, ispunjava obećanja osobito Reufu koji je bio kolovođa jesenske kampanje. I eto nam Reufa u Mostaru, u svojstvu federalnog ministra energetike i rudarstva. Čudan je put uspjeha Bosanca iz Sarajeva koji je ovog puta bio Bošnjak jer to Izborni zakon nalaže. Inače, on ne bi to bio da nije zakona.
I tako je Reuf posjetio svoju ekipu u Hercegovini, nema ih vele ali se drže zajedno. Možda se Bajrovića doživljava kao plahoh, zbunjenog, nesigurnog ministarčića, po pomalo i nesposobnog. No, Nick Krešić dokazao je suprotno. Prije njegova dolaska u dvorani za sastanke skinuli su obilježja hrvatskog naroda u BiH jer kako Nick kaže: “ Nek je mir u kući, samo bez svađa, dvorana bez obilježja i gvozdena sarajevska vrata otvara”. Svi oni koji u Bajroviću nisu vidjeli autoritet prevarili su se kao i oni koji su mislili da Krešić ima muda.
Krešić koji je mijenjao nekoliko ustaških dresova, znojna čela od skidanja grbova po zgradi Elektroprivreda i Bajrović vidno iscrpljen od putovanja do Mostara, razgovaraju kao građani, civilizirani Bosanac i Hercegovac ne misleći na niske nacionalističke strasti, ideološka razmimoilaženja nego se raduju bubrežnjaku kod Gojka u Jablanici i nadaju kako će stići bacit’ krug po Muzeju.
p.s. Nikoli Krešiću želim da reklamnu majicu Karlovačkog piva na kojoj su crveno-bijele kockice opere na 90 celzijevih stupnjeva, ali po “skupoj” struji.
poskok.info
wpDiscuz