Published On: Sub, kol 25th, 2012

Bahtijar, mali od Šagolja, izradio Vijeće za tisak…

Na prijavu Amera Bahtijara, nekad SDA-ovca, danas univerzalnog bošnjačkog nacionalsocijaliste koji je svojedeobno “pošteno novinarski” onako baš šagoljevski napisao kako je “skupina poludjelih fašista brutalno prebila Šteficu G. i dok su je tukli jedna druga grupa njih čitala joj je citate s Poskoka”. Taj pasus Vijeće za tisak nije vijećalo niti je Ameru opalilo ni antifašističku niti etičku čvoku. Činjenica je međutim da Šteficu G. nije napala grupica poludjelih fašista nego gospođa slabije fizičke konstitucije od same Štefice. Zbog same te činjenice, i nije moglo doći do “brutalnog premlaćivanja” nego do čepušanja dviju dama u srednjoj i starijoj životnoj dobi.  Vijećalo je Vijeće za tisak dakle, na Bahtijarov panični tefter  o tekstu “Neđo daleko od Ljubuškog”.  Vijeće je donijelo i odluku koju prenosimo u cijelosti: 

 

Žalbena komisija Vijeća za tisak u BiH, na sjednici održanoj 26.07.2012. godine,  donijela je Odluku da se žalba prihvaća. Žalbena komisija  konstatira da su u pojedinim dijelovima teksta prekršene odredbe Kodeksa za tisak  i online medije BiH.Prekršen je Članak 3 – Huškanje, Kodeksa za tisak i online medije BiH, u dijelovima teksta:
„.. Neđo se i tada zalagao za Jugoslaviju silno mrzeći Hrvatsku i hrvatstvo.
„.. Kako se sila jugoslovenske vojske pokazala nedovoljna pokoriti Hrvate Neđu je sve više obuzimao strah koji je potiskivao mržnju“.Prekršen je Članak 9 – Privatnost, budući da se u pojedinim navodima spornog teksta, autor upliće u privatni život obitelji Galić, bez da se to može opravdati interesom javnosti. Primjeri takvih navoda su izbor nadimka, mjesto pokopa, datum vjenčanja.Žalbena komisija Vijeća za tisak u BiH posebno ukazuje da se u gore navedenom kontekstu piše o čovjeku koji je mrtav i samim tim se ne može braniti od takvih kvalifikacija, stoji u priopćenju Žalbene komsije Vijeća za tisak BiH.
Etička komisija Poskoka vijećala je na zaključak ovog vijeća te je donijela sljedeću odluku:

Odbija se zaključak Vijeća za tisak u BIH u cijelosti, kao neosnovan, površan, neprofesionalan, nedemokratski  i cenzorski uz sljedeću argumentaciju:

  • Tekst koji je objavljen je autorski tekst, kolumna, pravo na stav o javnim događajima u javnom prostoru , pravo na slobodu mišljenja koje je zajamčeno  Ustavom BIH te deklaracijom  o ljudskim pravima.
  • Odbija se zaključak vijeća za tisak glede prigovora o kršenju privatnosti . Pristankom na snimanje filma “Neđo od Ljubuškog” gospođa Štefica Galić je svojevoljno i svjesno  od pokojnog Neđe načinila javnu osobu, te njegov  život i djela gurnula pod lupu javnosti.
  • Daljnjom politizacijom slučaja Neđo od Ljubuškog, te izjavama iznesenim u filmu, otvoreno je gurnula život pokojnog muža, sada kao javne, makar umrle osobe, na kritičko prosuđivanje onih koji su ga poznavali.
  • Odbija se prigovor vijeća za tisak u pogledu navodnog huškanja. U tekstu je iznesen čitav niz faktografskih činjenica, kao doprinos bližem sagledavanju lika i djela pokojnog Neđe, među njima i dokumentirana činjenica koja dokazuje da je veliki borac za ljudska prava devedesetih Neđo od Ljubuškog, prije istih tih 90-ih bio veliki borac za potiranje ljudskih prava i sloboda. Poskok nije odgovoran što je Neđo imao život i prije devedesetih. Na nečiju žalost imao je i živio ga je.
  • Dokument koji je objavljen naravno ne umanjuje njegove ljudske i altruističke vrline u ratu, ma kolike i kakve one bile, no popunjava kompletan dojam i kolorit njegove svakako kompleksne osobe.
  • Odluka vijeća za tisak stoga je besmislena i Etičko vijeće Poskoka jednoglasno ju odbacuje. Zabranjivati danas u 21 stoljeću iznositi podatke o javnim osobama  naprosto je glupo kao što bi bilo glupo npr. kritizirati nekog tko je u međuvremenu npr. otkrio da je veliki heroj Šindler, privatno bio pedofil.

Podsjećamo vijeće za tisak da je Poskok Online oštro kritizirao one koji su pokušavali zabraniti prikazivanje filma, prvi medij u Hercegovini koji je ismijao huškanje i pokušaj zabrane filma, osudio fizički napad na Šteficu Galić, jasno napisao da u djelima Neđe Galića u ratnim godinama nema ničega čega bi se Ljubuški trebao stidjeti, dapače treba se s njime ponositi kao i mnoštvom drugih razumnih ljudi tih godina, ali ne način kako to zamišlja gospođa Broz, stidom od samih sebe, nego s ponosom na obraz koji je Ljubuški u ratu sačuvao, za razliku od drugih sredina u BIH.

No ne može se od Poskoka tražiti da onima koji ne misle isto kao gospođa Broz, uskrati pravo na iznošenje vlastitog stava, o danas, javnoj osobi, pokojnom Neđi Galiću.

Vijeće za tisak BIH trebalo bi znati da u novinarstvu također vrijedi pravilo da nije isto slagati i ne reći istinu. U filmu Neđo od Ljubuškog rečeno je svašta no prešućeno je mnoštvo istine bez koje je film, ako se promatra kao faktografsko i javno umjetničko djelo, a ne privatni obiteljski hommage, naprosto bezvrijedan pamflet.

Zaključak je kako Vijeće za tisak BIH, ne može biti objektivno tjelo ako će odgovarati samo na podnesene prigovore , na određenim temama, pogotovo ovako osjetljivim i politiziranim temama, bez da u cijelosti sagleda stvar. Nama je naime, poniženje prijavljivati Amera Bahtijara jer se ne bavimo muhama. Ako se pak Vijeće za tisak uplelo u cijelu priču, onda je trebalo pogledati huškačke tekstove Amerovog i Štefičinog portala, te niz kolumni koje su nakon toga objavljene a u kojima je iznesen čitav niz činjeničnih pogrešaka. U tu svrhu dovoljno je bilo pogledati Bahtijarov interview s Brozovom, u kojem se prije svih događaja u Ljubuškom, cijeli grad, ljude, udruge, naziva “ideolozima zla”. Tko ? Upravo taj Bahtijar koji vam je poslao prigovor.

Kada bi argumentacija koju navodi Vijeće za tisak bila univerzalna onda bi danas bila zabranjena polemika o privatnim fetišima bilo koje javne osobe, bila ona mrtva ili živa. Onda se prema istoj toj logici ne bi smjelo pisati o privatnoj vili Dragana Č. ili kovanoj ogradi Ante J. kao ni o činjenici da Zvonko Jurišić u svojoj privatnoj radnji izrabljuje neprijavljene stomatologe zbog čega Vijeće za Tisak Poskoku nikad nije uputilo prigovor.

Tekst koji je objavio Poskok, naravno ne odgovara onima koji su kroz projekt dionizacije pokojnog Neđe nastojali sotonizirati cijeli Ljubuški, potom i Hercegovinu i to kroz unaprijed pripremljene pamflete koji su u javnost pušteni prije samih događaja u Ljubuškom, podsjećamo komisiju da novinar Amer Bahtijar u interviewu s gospođom Broz gdje se udruge i pojedince u Ljubuškom naziva “ideolozima zla”.

Uz potporu daljnjem radu Vijeća za tisak u BIH , koji ovu žlibinu znanu i kao BIH nastoji pretvoriti u normalan prostor za normalan dijalog Etičko povjerenstvo Poskoka srdačno Vas pozdravlja.

Ugodan Vam dan.

 

14.7K Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare