Austrijski ministar vanjskih poslova Alexander Schallenberg odbacio je danas mogućnost ulaska Austrije u NATO, rekavši da službeni Beč “nema želju za pridruživanjem” Savezu.
“Mislim da je potpuno pogrešno pretvarati se da postoji samo NATO, a da su svi ostali iluzionisti i da ne vide stvarnost”, rekao je Schallenberg, dodavši da austrijska neutralnost ima “vrijednost”.
Naveo je da je Austrija uvijek bila vojno neutralna, ali je istaknuo da je uvijek imala svoj stav.
Komentirajući raspravu o slanju kopnenih trupa u Ukrajinu koju je pokrenuo francuski predsjednik Emmanuel Macron, Schallenberg je rekao da je to “suvišno i nepotrebno”.
“Nećemo dopustiti da budemo uvučeni u to. Ovo nije sukob između NATO-a i Rusije”, rekao je Shallenberg, prenosi Tanjug.
Govoreći o ratu u Gazi i sve glasnijim kritikama na račun Izraela, Schallenberg je rekao da “Izrael ima pravo na samoobranu”.
“To, naravno, nije bjanko ček. Crvena linija je međunarodno pravo”, rekao je austrijski ministar.
Da podsjetimo! Austrija se je međunarodnim ugovorom iz 1955. godine obvezala na svoju neutralnost. To je bio jedini način da se Austrija nakon Drugog svjetskog rata oslobodi od okupacije četiri sila pobjednica, Rusije, SAD-a, Velike Britanije i Francuske. Tada sklopljeni austrijski Državni ugovor isključuje svako vojno miješanje Austrije u sukobe drugih zemalja, stalno stacioniranje stranih trupa na tlu Austrije, kao i pristupanje ove alpske zemlje vojnom savezu.
Dakle neutralnost Austrije je još uvijek aktualna i od velike većine Austrijanaca tražena. To je potvrdio i austrijski kancelar Nehammer svojom izjavom vezano uz humanitarnu pomoć i solidariziranje Austrije s ruskim ratom zahvaćenom Ukrajinom: „Austrija je vojno neutralna. Ali ne i politički ako se krše međunarodna prava“. Prema svemu iznesenom pitanje odustajanja Austrije od neutralnosti se u principu među narodom i ogromnom većinom domaćih političara uopće ne postavlja, tvrde austrijski mediji.
No , bez obzira što je vojno neutralna njena invazivnost i postkolonijalna politika u zemljama koje smatra svojim “prirodnim pravom na izrabljivanje i politički utjecaj u njima” poput Slovenije , Hrvatske, BIH, nikada nije prestala.
Samo pogledajte ministar koje države EU je jedini komentirao najavljeno zeleno svjetlo za BIH koje je pustila Europska Komisija. Bio je to isti ovaj austrijski ministar.
Njegov komentar bio je pokroviteljski i tutorski. I on je pušten iz dva razloga: Da se BIH građane navikava gdje im je centar političke moći – u Beču i da se ostalim zemljama EU poruči da miču prste dalje od austrijske kolonije BIH. Na koju Austrija od prvog dana OHR tiranije nad našim životima polaže “sveto pravo”.Jedino Turskoj ne smeta da se miješa u unutarnja pitanja BIH u mjeru u kojoj se ona miješa. Ukratko i dalje nas tretiraju kao debile. Kao da se Gavrilo Princip nikada među nama nije rodio. I kao da im nije bio dovoljan jedan.
U svakom slučaju primjetite i poseban status Austrije u očima Amerikanaca. Na USA crne liste ne idu austrijski političari koji se protive NATO-u dok u BIH to nije slučaj. Svaki prominentniji Srbin koji je ikada riječ rekao protiv NATO-a već je na USA crnoj listi.
Austrijska vojna neutralnost, osim što se poziva na mirovni ugovor iz 1955 ujedno je i njena višestoljetna tradicija koja je imala jasan cilj: Širenje.
Za one koji neznaju dugo stoljeća geslo Habsburške monarhije bilo je: “Neka drugi ratuju, a ti mila Austrijo ženi”. Sistemom neratovanja i ženidbe prestolonasljednica, Austrija je jednom skoro zavladala Španjolskom a BIH su planirali uzeti putem ženidbe s lozom Kotromanića.
wpDiscuz
