ARMIJA DŽIHADA SAMO SE BRANILA: Prije 30 godina 7 hrvatskih civila pokušali su pobjeći iz bugojanskog pakla, svi su ubijeni

Bugojanski Hrvati u ponedjeljak, 30. listopada, obilježili su godišnjicu zločina nad sedam civila. Ubijeni su pri pokušaju bijega iz ratnog bugojanskog pakla koji je započeo u ljeto ‘93. Presretnuti su i hicima u glavu, sljepoočnice i usta, pobijeni na lokaciji Gorice, piše Večernji list BiH.

Stravičan zločin

Uz odavanje počasti pobijenima, postavit će se i pitanje zašto ovaj ratni zločin protiv civilnog stanovništva nikad nije procesuiran iako je prijava mjerodavnom tužiteljstvu podnesena još davne 1995. godine. Kako su naveli predstavnici Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Bugojna, paljenje sedam svijeća pred spomen-obilježjem u gradskom katoličkom groblju te molitvom za duše sedam sugrađana u bugojanskoj župnoj crkvi odaje se počast dijelu od 70 civilnih žrtava rata u Bugojnu, njih sedam koji su ubijeni pri pokušaju bijega iz ratnog pakla u Bugojnu 30. listopada 1993. godine. Na ovaj način prisjećaju se jednog u nizu nekažnjenih zločina nad Hrvatima Bugojna, kažu.

Pobijeni civili bili su od onih kojima su teror rata, progona i masovnih zločina, koji su nad Hrvatima Bugojna počeli u srpnju ‘93. napadom Armije RBiH u cilju progona i etničkog čišćenja Bugojna od hrvatskog i srpskog stanovništva, postali nepodnošljivi te su bijegom pokušali pronaći spas od pakla u kojemu su se našli. – Najmlađi ubijeni imao je 50, a najstariji 63 godine. Dogovor o bijegu pod okriljem noći vjerojatno su skupo platili novcem. Ispostavit će se da do slobode koja im je obećana nikad neće doći. Sva su sedmorica okrutno likvidirana pucnjevima iz neposredne blizine na lokaciji Gorice, gdje su sutradan pronađena njihova tijela. Hrvatski logoraši dobili su zadatak pokopati tijela Marijana Bekavca i Marijana Nosića, rođenih 1943. godine, Jure Duspera i Blaža Ivića, rođenih 1939. godine, Dominika Lučića i Josipa Markića, rođenih 1933. godine, te najstarijeg Frane Lebe, rođenog 1930. godine, a koji je imao 63 godine kad je ubijen. Zbog ovog zločina protiv civilnog stanovništva tadašnjem Višem javnom tužiteljstvu u Travniku kaznena prijava protiv jednog ili više nepoznatih počinitelja podnesena je još u studenome 1995. godine. No, počinitelji ni eventualni nalogodavci nikad nisu procesuirani – kažu u bugojanskim udrugama Domovinskog rata.

O ubojstvu brata Dominika Lučića svjedočila je i njegova sestra Milka Šakić, majka kojoj je u Gračanici strijeljan sin Ivica nakon što je zarobljen. S bratom je, kaže, imala dogovor naći se kod katoličkog groblja u naselju Vesela, odakle ih je trebao voditi poznat im Musliman. Milka je, prema njezinu svjedočenju, bila dio skupine civila koji su pokušali napustiti Bugojno. Njezin brat s još šestoricom muškaraca bio je u drugoj skupini. Čekajući da im se pridruže na putu prema Gorici, čuli su pucnjeve. – Vrijeme je prolazilo, a nitko se nije pojavljivao. Oko 21 sat dvije žene iz naše skupine, Gordana i Antonija, otišle su vidjeti gdje su oni koje čekamo. Zatekli su ih pobijene – dio je iskaza sestre ubijenog Dominika Lučića. I sama je otišla vidjeti jesu li zaista pobijeni te je zatekla brata u poluležećem položaju dok mu se krv slijevala niz lice. Bijeg su, prema njezinim spoznajama, trebali platiti 50 tadašnjih njemačkih maraka po osobi. Nakon ubojstva sedmero civila i ostali su se ujutro vratili svojim kućama, natrag u ratni pakao Bugojna.

Uz prisjećanje na ubijenih sedam civila, 30. godišnjica zločina proteći će u postavljanju pitanja odgovornosti i za ovaj zločin. – Tri desetljeća nakon okrutne likvidacije sedam hrvatskih civilnih žrtava pitamo se koliko godina još treba proći i hoće li brojni zločini nad Hrvatima Bugojna, uključujući i progon 15 tisuća Hrvata, logore i okrutna ubojstva civilnih žrtava i zarobljenika, uključujući i nasilna odvođenja u nepoznato, ikad biti rasvijetljeni?

Čekaju pravdu

Bez procesuiranja kreatora i nalogodavaca zločina klupko zločina neće se početi odmotavati jer procesi protiv nekolicine nižerangiranih i neposrednih izvršitelja nisu doveli do rasvjetljavanja i kažnjavanja razmjera zločina koji su ogromni. Nismo pronašli tijela 15 naših nasilno odvedenih logoraša, 70 civilnih žrtva rata još uvijek čeka pravdu. Likvidacija njih sedmero koja se dogodila prije 30 godina samo je dio okrutnog mozaika zločina nad bugojanskim Hrvatima koji i dalje čekaju sudski pravorijek bez kojeg je teško graditi suživot na području ovog grada jer Hrvati koji su se vratili u Bugojno svakodnevno susreću krvnike i nalogodavce zločina nad njihovim sinovima, kćerima, braćom i sestrama, muževima. Među njima su oni koji su uzeli novac za bijeg od sedmorice civila te ih potom hladnokrvno likvidirali pucnjevima u glavu iz neposredne blizine! – naglašavaju predstavnici Koordinacije bugojanskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata./HMS/