Na dan kada je poginuo Andrija Matijaš, 9. listopada 1995. godine, već se više od dva mjeseca vijorio hrvatski barjak u Kninu, u koji je Pauk među prvima ušao sa svojim tenkistima.
U jednoj od anketa, provedenih među sudionicima Domovinskog rata, na pitanje kojeg ratnog zapovjednika najviše pamte, navedena su četvorica: Ante Gotovina, Damir Tomljanović Gavran, Blago Zadro i – Andrija Matijaš Pauk.
Karizma i autoritet
Imao je, pričaju i danas njegovi suborci, karizmu i autoritet kakvi su se rijetko viđali. Andrija Matijaš rođen je 31. srpnja 1947. u mjestu Pozorac, općina Marina kod Trogira. Prelazi iz JNA u Hrvatsku vojsku i postaje zapovjednik samostalne satnije. Svoje prvo vatreno krštenje ima na Banovini. Od prvih zarobljenih tenkova ustrojava Oklopnu bojnu 4. gardijske brigade, da bi konačno 10. studenog 1992. godine postao njezin zapovjednik.
Tijekom Operacije „Maslenica“ njegova bojna kod Kašića razbija srpske tenkove, a on je ranjen prilikom obilaska položaja kada je minobacačka granata pala dva, tri metra od njega. Unatoč ranama po cijelom tijelu, bježi iz zadarske bolnice i vraća se na bojište.
Među prvima u Kninu i Šipovu
Nakon „Maslenice“ radi na daljnjem opremanju Oklopne bojne te prolazi šibensko bojište jednom, a zadarsko dvaput, prije nego je 1. listopada 1993. prepustio mjesto zapovjednika mlađima i postao načelnik oklopnih postrojbi Četvrte brigade.
Godinu dana kasnije postaje načelnik brigade, a zbog ranjavanja dozapovjednika Damira Krstičevića preuzima vodstvo u pripremama za operacije „Oluja“, „Zima ’94“, „Ljeto ’95“ tijekom kojih je osobno predvodio napredovanje u Bosansko Grahovo.
Kao zamjenik zapovjednika Četvrte, u „Oluji“ je među prvima sa svojim tenkistima ušao u Knin i Šipovo. Poginuo je 9. listopada 1995. godine u borbama na prilazima Mrkonjić Grada, tijekom operacije „Južni potez“. U čast Andrije Matijaša Pauka, Četvrta gardijska brigada dobila je naziv „Pauci“, a on je posmrtno promaknut u čin general-bojnika.
Misterij pogibije
O samoj pogibiji Matijaša Pauka nema mnogo detalja. Prema svjedočanstvima, Pauk je život izgubio u finišu bitke zbog tehničkog nesporazuma. U svom terencu krenuo je prema srpskom položaju, gdje je već bila izvješena bijela zastava, no nije dobio potvrdu da su svi srpski tenkisti obaviješteni o prestanku borbenih djelovanja. Jedan tenkist, koji se zatvorio u tenk i više nije primao vezu, vidio je hrvatsko vozilo koje se približava, pa je ispalio projektil prema njemu, ubivši Pauka. Neki su ovaj događaj pokušali prekriti teorijama zavjere, no ovo je jedina informacija o njegovoj pogibiji koju smo uspjeli doznati. Drugi tvrde da je Pauk preminuo u borbi.
Politička realnost
Legendarni ratnik položio je svoj život na položajima Mrkonjića i Šipova. Ipak, te su teritorije kasnije zamijenjene u Daytonu za zadebljanje istočnih područja današnjeg Sarajeva, iz kojeg će se nakon zamjene teritorija iseliti tisuće Srba. To je ono Sarajevo danas, u kojem ako ste Hrvat, ne gledaju vas baš umiljato. Pauk i danas nema ulicu u Sarajevu, ali zato imaju neki koji su progonili njegov narod.
To je primjer plastične surovosti mudre politike Hrvatske.
Neka mu je laka hrvatska zemlja!
wpDiscuz
