Amerikanci se povlače: Je li Trump prepustio Siriju Putinu, i što će sad Erdogan, a što ISIL?

Politička analitičarka Senada Šelo Šabić podsjeća da su sve dosadašnje vojne akcije nakon Hladnog rata – pod egidama ‘humanitarne intervencije’, ‘legitimne vojne akcije’ kakvom je Washington proglasio intervenciju u Afganistanu nakon napada 9/11 ili intervencije u Libiji po konceptu ‘Responsibility to Protect’ (R2P) – praktički izazvale dodatne nestabilnosti na tim područjima. Takve nestabilnosti nastaju u uvjetima ‘praznog prostora’, koji se otvara kada intervencionistička sila nakon rušenja režima ne provodi svoju agendu dovoljno dugo da stabilizira situaciju.

Tome svjedočimo u svim primjerima, navodi analitičarka: niti je Irak stabilan, niti je Afganistan stabilan, Libija je potpuno razrušena, a u Siriji se dugo čekalo s intervencijom, da bi nastupio nagli prekid. Vjerojatno i s te strane dolazi procjena vrha Pentagona i američkih vojnih stručnjaka, poznavatelja situacije na terenu, da nije sazrio trenutak za povlačenje iz Sirije. Vođeni iskustvom prethodnih intervencija, zaključili su da je prerano, zbog čega je James Mattis podnio ostavku.

‘U tom smislu, sigurno se ne može se govoriti o tome da je ISIL uništen ili da će se Sirija sutra probuditi u miru i početi izgrađivati bez sektaških sukoba i unutarnjih opozicija. Odluke koje su vođene isključivo primarnim nacionalnim interesima zemalja koje intevenriaju u drugim zemljama stvaraju kaos, kako u trenutku kada interveniraju, isto tako i u trenutku kada se iz njih odluče povući. S te strane, morala bi postojati odgovornost u međunarodnoj politici da se nastupa oprezno prilikom ulaska, ali i izlaska’, napominje Šelo Šabić.

‘Deal’ Trumpa i Putina?

Je li moguće da je povlačenje SAD-a iz Sirije rezultat dogovora američkog i ruskog predsjednika? Povlačenje američkih trupa iz Sirije i Afganistana, dakle i iz najdugovječnije američka vojne intervencije u povijesti, moglo bi učvrstiti poziciju Donalda Trumpa kod kuće, ne kompromitirajući deklarirano neprijateljstvo prema Iranu, kojemu ovakav razvoj događaja odgovara. Primiren bi bio i turski predsjednik Tayyip Recep Erdogan, ako mu se u sklopu nagodbe omogući preuzimanje kontrole nad dijelovima sjevernog pograničnog područja Sirije pod vladavinom kurdskih milicija.

Sabina Šelo Šabić ne isključuje u potpunosti mogućnost dogovora Trumpa i Putina.

‘Nama je nejasno na koji način Trump donosi oduke i što stoji iza njegovih procjena, jesu li to eventualno neki dogovori s Rusijom, u što ne želim vjerovati. Međutim, u ovoj paranoji koja je stvorena oko američkog predsjednika i svih njegovih dosadašnjih poteza niti to nije isključeno, ili je jednostavno rezultat nedovoljno promišljenih poteza jer on svjesno derogira sve ovo što je do sada napravljeno i sve nas gura u još veću nestabilnost’, upozorava analitičarka.

Avdagić: Ostavka je bila očekivana, moguć kompromis oko izraelskih F-16

Analitičar Denis Avdagić otkriva je već dulje vrijeme poznato da se ministar Mattis nije slagao s politikom Donalda Trumpa po pitanju međunarodne sigurnosti i vanjske politike SAD-a. Svi ozbiljniji akteri očekivali su ostavku, a bilo je i nekih koji su mislili da bi prije toga moglo doći do pokušaj opoziva Trumpa.

Što se tiče Hrvatske, dugogodišnje saveznice SAD-a, ne treba očekivati veće promjene u bilateralnim odnosima, jer same promjene čelnih ljudi u Pentagonu, pa čak i na čelu SAD-a, ne mogu izazvati tektonske poremećaje, iako će dosta toga ovisiti o Mattisovom nasljedniku ili nasljednici, objašnjava Avdagić.

Ne misli da će odlazak ministra koji se protivio hrvatsko-izraelskom sporazumu o kupoprodaji vojnih aviona imati ikakav utjecaj na taj deal.

‘Ne vidim da to može utjecati na konačni ishod. Ta je priča prebačena na Kongres, što znači da je u rukama zakonodavnog, a ne izvršnog tijela. A hoće li izraelska strana u međuvremenu pokušati utjecati na kreiranje politike u SAD-u? Nisam siguran da je to moguće, niti da postoji interes Washingtona da zbog relativno malih poslovima za SAD, kakav je ovaj, mijenja svoje prakse. Valja vidjeti hoće li se naći neko drugo kompromisno rješenje, koje će malo izaći iz očekivanog okvira. Treba uzeti u obzir da je američka administracija, općenito govoreći, izuzetno kreativna, sposobna i upućena’, ocjenjuje Avdagić.

A kakve reperkusije može imati povlačenje Amerikanaca iz Sirije? Turska je već najavila ofanzivu na sjeveru zemlje.

Avdagić napominje da je Sirija i dalje krizno područje, ništa manje nego što je to bilo prije nekoliko mjeseci. Nažalost, ta zemlja ušla je u razdoblje trajnog nemira i taj ‘nikad završeni rat’ tinjat će manjim ili većim intenzitetom. Da bi se to razriješilo, kaže analitičar, potreban je široki međunarodni konsenzus i zajedničko djelovanje svih aktera, ali se to kroz UN nije dogodilo, a dok se ne dogodi teško da možemo očekivati nekakvo bolje rješenje.

‘Sklon sam učenju iz prošlosti kad god je to moguće, a u ovom slučaju imamo usporediv slučaj povlačenja Amerikanaca iz Iraka koje je bilo napravljeno na sličan način, kada je i predsjednik Obama rekao da je to postalo stabilno područje. Amerikanci su se povukli, a događaji koji su nažalost uslijedili u iraku proširili su se i na Siriju, pa sada imamo najmanje dvije zemlje u nezgodnom položaju. To naravno nije direktna posljedica isključivo odluke o povlačenju Amerikanaca; netko bi mogao reći da je uzrokovano odlukom da Amerikanci uopće dođu u Iraku’, konstatira Avdagić.

Najgori scenarij: Nove nesigurnosti na Bliskom istoku

U svakom slučaju, najgori scenarij može biti stvaranje novih nesigurnosti, a moglo bi biti veoma nezgodno ako Turska krene u veće ofenzive na sjeveru Sirije. Iako je članica NATO-a i već je vojno djelovala na sirijskom tlu, uđe li ovaj put na taj teriitorij kako bi ga trajno preuzela, to će se moći usporediti s ruskim osvajanjem Krima – bez obzira na povod.

Je li u tom slučaju moguće očekivati radikalizaciju Kurda, kojima su opet iznevjerena sva očekivanja?

‘Ne treba očekivati ništa drastično u tom pogledu. Kurdi u ovim uvjetima žive najmanje desetljećima i neće se dogoditi ništa što već nisu doživjeli u Iraku, Siriji ili u Turskoj. S druge strane, to nije narod od kojeg možemo očekivati terorističke eskalacije, kakve smo vidjeli kod nekih drugih etničkih skupina’, kaže Avdagić.

Moguće je formiranje novih malicioznih skupina

Kada je u pitanju Islamska država, Trump poručuje da ta džihadistička skupina više ne postoji, dok američki predstavnici na Vijeću sigurnosti UN-a istovremeno kažu da je SAD predan ‘potpunom uništenju’ IS-a u Siriji te da će nastaviti s pritiskom za povlačenje pro-iranskih snaga iz zemlje. U kakvom je stanju uopće IS, ostaje li ona i dalje prijetnja, govori se o njezinom ‘pregrupiranju’?

Analitičar obrazlaže da je IS u jednom trenutku uistinu bila snaga s ozbiljnim potencijalom, ali je u tom pogledu odavno nestala. Nije sklon vjerovanju da postoji ekstremna opasnost od revitalizacije Islamske države kao takve. Ipak, odnosi na terenu i miješanje drugih sila mogu doslovno na dnevnoj bazi mijenjati razvoj događaja, pa je moguće i formiranje nekih novih ekstremističkih skupina. Teško je reći hoće li Rusija i Turska sada snažnije djelovati i tko namjerava potkopavati čije interese, ali treba imati u vidu da na bliskoistočnom terenu postoje manje ili više povezane maliciozne skupine, pogotovo na područjima gdje se govori arapski jezik i gdje se dijele propagandni materijali i literatura.

Što očekivati u Afganistanu, gdje se u sklopu misije područje misije ‘Odlučna podrška’ nalazi i stotinjak pripadnika Hrvatske vojske? Avdagić ocjenjuje da knjiga Roberta Mikca ‘Afganistan – Nikad završen sukob’, bez obzira što je sad već klasična literatura, i dalje sjajno odražava stanje u Afganistanu: država koja nije stabilizirana, tzv. failed state ili bolje rečeno functional failed state, ne može funkcionirati bez visoke razine međunarodne potpore.

‘Dok se to ne napravi, da Afganistan bude barem polufunkcionalna samostalna država, ne možemo očekivati pomake na bolje. Afganistanci trebaju visoku razinu međunarodne financijske i vojne pomoći, osobito zračnu i obučnu potporu. U slučaju hrvatskih vojnika, više nema potrebe, kao doslovno kao ‘vanjski zid zaštite’ čuvaju objekte, ali potrebno je i dalje obučavati tamošnje ljude kako tamo više ne bi morala biti ‘zaštitna čizma’ na terenu, iz Hrvatske ili Amerike’, kaže Avdagić.

On ne smatra da se posljednji razvoj događaja može proglasiti pobjedom Putinove Rusije, iako se nažalost ‘propustilo puno više djelovati prema Rusiji na način da se utječe na Moskvu i na one na koji oni mogu utjecati kako bi taj sukob bio, ako ništa drugo, barem što manje krvav i sa što je manje moguće civilnih žrtava’.

‘Svjedoci smo da se to nije dogodilo, stanovništvo je u ogromnom broju napustilo zemlju i ne znam može li se to u bilo kojem pogledu nazvati bilo čijom pobjedom. Rusija je bila i ostala ključni saveznik Bašara al Asada,potrošili su velike vojne resurse i imaju vlastitih žrtava među vojnicima, iako ne znamo koliko jer nisu transparentni. U geostrateškom kontekstu, možemo reći da Rusija nije pobijedila – zadržala je svoju poziciju i ne vidim da je došlo do dramatičnih promjena na tom području’, konstatira Avdagić.

Što se tiče samo Asada, njegova pozicija nije sasvim stabilna, a ukoliko i dođe do neke ozbiljnije stabilizacije Sirije, teško da će se u toj zemlji život moći nastati pod njim kao pod nekakvim neprikosnovenim liderom. ‘Stabilizacija će posve sigurno zahtijevati i promjenu čelništva, samo je pitanje tko se toga uopće voljan primiti i želi li itko više ozbiljno stabilizirati tu napaćenu zemlju’, zaključuje analitičar.