Na američkom portalu pojavio se tekst u kojem analitičari tvrde da će Republika Srpska biti nezavisna država najkasnije do 2025. godine.
Justin Pottle navodi da se među pet novih zemalja koje bi mogle steći neovisnost, pored Republike Srpske nalaze i Škotska, Katalonija, Quebec i Somalilend.
Kako se nasilje u Sinhi Jangu nastavlja, a tenzije u Čečeniji i Dagestanu se vraćaju u svijest javnosti, vjeruje se da kraj imperijalne nacionalne države nije toliko daleko, piše portalPolicymic.
Postavlja se pitanje da li su velike, multietničke supersile svijeta stvarno dostigle svoj vrhunac. Naravno da nisu i teško da ćemo vidjeti rađanje neke nove međunarodno priznate države, pogotovo na Kavkazu ili srednjoj Aziji. Veliki presedan bi napravila bilo koja uspješna secesionistička priča i time pokrenula novu želju za neovisnošću u velikom broju područja koja već teže za istim. To bi, između ostaloga, drastično uzdrmalo međunarodni položaj supersila. Za lidere Rusije i Kine, zadržavanje granica usprkos secesionističkim izazovima predstavlja suštinski dio održavanja njihovog političkog legitimiteta.
Nadolazeće najave referenduma u nekoliko naprednih demokracija i glasni secesionistički pozivi u manje stabilnim zemljama, mogla bi uskoro dovesti do vrlo različitih država na međunarodnoj sceni.
Navodimo pet zemalja kao mogućih kandidata za nove države u međunarodnom društvu:
1. Republika Srpska
Veoma sličan Putinu, lider Republike Srpske Milorad Dodik ne krije svoj opći prezir prema ostatku države čiji je prividni dio, piše američki portal Policymic. Dok njegove tvrdnje “niko nas ne može spriječiti da održimo referendum” možda zvuče bezobrazno, s napretkom odnosa na relaciji Srbija-Kosovo uspostavljen je legitiman presedan za još jedno uspješno odcjepljenje na Balkanu, piše navedeni portal.
Strane investicije u Republiku Srpsku su relativno velike s obzirom na njena zaduženja, ali njeni presedani – Kosovo i Crna Gora – su bili sigurno i gori u trenutku proglašenja nezavisnosti. Imajući u vidu da je Republika Srpska već sad, manje-više, autonomna i da se ljudi u njoj vide suštinski odvojeno od bosanskih muslimana i od Federacije Bosne i Hercegovine, referendum bi mogao biti iskra koja će zapaliti vatru.
2. Škotska
Škotska Nacionalna Stranka, najveća politička stranka u zemlji, već je sredila kalendarske obaveze za 18. rujan sljedeće godina – za referendum.
Ono što Škotsku čini jedinstvenim slučajem je što je ideja nezavisnosti Škotske za državu od koje se odvajaju, Ujedinjeno Kraljevstvo, sasvim u redu. Premijer David Cameron potpisao je pravni okvir za održavanje referenduma prošle jeseni zajedno sa Prvim ministrom Škotske Alexom Salmondom. Ako se to dogodi, dolazi do velikog broja pitanja i kako dalje i može li Škotska sama?
Po nekim pitanjima samoj Škotskoj može biti puno bolje. Nezavisna vojska mogla bi Škote koštati mnogo manje od onog što sad plaćaju za britansku vojsku. Veća ovlaštenja i autonomija u poreznoj i fiskalnoj politici mogla bi pomoći škotskim zakonodavcima da se bolje nose sa izraženim društvenim problemima, kao što je nejednako obrazovanje po pitanju razlike u stupnju stručne spreme između ostataka UK i Škotske. Ali nezavisnost nije jednostavna: mirovine bi mogle biti smanjene, a u zraku visi i mogućnost nasljeđa dijela nacionalnog duga UK. Ali u ovom slučaju, jedna stvar je sigurna: narod će odlučiti.
3. Katalonija
Kako je španjolska ekonomija u raspadu i premijer Mariano Rajoy uvučen u skandale, nisu čudni pojačani pozivi na nezavisnost Katalonije kako se približava kontroverznom referendumu 2014. godine. U Barceloni stotine tisuća građana Katalonije je prosvjedovalo za nezavisnost usprkos zabrani odcjepljenja u Ustavu Španjolske.
Nezavisna Katalonija bi mogla lako biti održiva: regija pravi četvrtinu ukupnog izvoza Španjolske, a Španjolska uzima više nego što daje, trošeći na Kataloniju tek 57 centi od svakog dolara poreza koji prikupi tamo. Ban Ki-Moon i David Cameron ponudili su malu podršku za samoopredjeljenje Katalonije. Pretpostavlja se da oko 60% Katalonaca podržava odcjepljenje ali tvrda opozicija u ostatku zemlje mogla bi otežati taj posao.
4. Quebec
Quebec će posebno pažljivo pratiti Škotski i Katalonski referendum sljedeće godine. Ako budu uspješni, osigurati će okvir kako da provincija napreduje u svojim dugim i mučnim naporima da postane suverena država. Podrška kanadskom premijeru Stephenu Harperu je opala nakon upletenosti njegove administracije u skandal, što je samo poslužilo jačanju separatističke Stranke Quebeca.
Quebec je zamalo postao nezavisan referendumom iz 1995. godine, a već ranije mu je odobrena velika doza autonomije u unutrašnjim pitanjima – imigracije, zdravstvo i obrazovanje. Nezavisnost će barem u narednih nekoliko godina biti nemoguća.
5. Somalilend
Somaliland, ušvučena između Etiopije i južnih obala Adenskog zaljeva, je relativno stabilna, umjerena demokracija u potrazi za nezavisnošću od zemlje koja je sinonim za promašeno upravljanje – Somalije.
I dok Somaliland zasigurno održava reputaciju oaze mira na Rogu Afrike koja joj ide u korist, prema priznavanju suvereniteta od proglašenja nezavisnosti tijekom somalskog građanskog rata 1991. godine napravljen je mali napredak – nijedna država još nije priznala ovu regiju sa 3,5 miliona stanovnika. Ali ovo bi se moglo promijeniti s obzirom da se stanje u Somaliji postupno popravlja posljednjih godina.
EU i Afrička unija su uspostavile presedan 2007. godine kada su se sastale sa vladom odcijepljenog Somalilanda da razgovaraju o budućnosti regije. Vode se debate o ekonomskoj opravdanosti nezavisnosti Somalilanda koja je, kao i sama Somalija, užasno siromašna, ali strane investicije koje bi mogle doći sa međunarodnim priznavanjem pomogle bi promjeni obrazaca.
(Izvor: Telegraf.rs / DEPO.ba, policymic.com)