Tijekom bitki kod Bostona 1775. Kongres SAD -a pozvao je Francuze u Kanadi da im se pridruže kao četrnaesta kolonija.
Međutim, kada se to nije dogodilo, Kongres je naredio invaziju na Kanadu. Cilj je bio udaljiti Britance iz dvije kanadske provincije – Quebeca i Ontarija.
16. rujna 1775. brigadni general Richard Montgomery krenuo je s tvrđave Ticonderoga dolinom rijeke Richelieu koja vodi s područja današnje američke savezne države New York na sjever prema Kanadi.
Grad Montreal osvojen je 13. studenog iste godine bez velikog otpora. Naime, britanska vojska koja je branila grad zaključila je da to područje nije prikladno za obranu pa su se radije predali. General Guy Carleton, guverner Kanade, pobjegao je u grad Quebec.
Druga vojska koja je marširala prema Quebecu, predvođena generalom Benediktom Arnoldom, okružila je Quebec.
Nakon nekog vremena pridružio im se i Montgomery sa svojom pobjedničkom vojskom. Napali su Quebec 31. prosinca, ali su ih Britanci porazili.
U borbama je poginuo i američki general Richard Montgomery. Ostatak Amerikanaca ostao je tamo do proljeća 1776. kada su se povukli.
Sljedeći pokušaj osvajanja Quebeca pao je u Troy-Riviersu 8. svibnja 1776.
Britanci su tada krenuli u ofenzivu i pobijedili Arnolda u bitci na otoku Valkur. Montreal je vraćen pod britansku kontrolu 9. svibnja 1776. Arnold je bio prisiljen povući se na početnu poziciju do tvrđave Ticonderoga, odakle je i krenuo.
Cijela američka invazija na kraju je propala i zato Kanada danas nije dio Sjedinjenih Država.
Amerikanci su očekivali da će Kanađani ustati protiv Britanaca i boriti se zajedno s njima, ali su ih krivo procijenili.
Većina običnih Kanađana ostala je odlučno neutralna – odbivši podići oružje protiv svojih britanskih vladara ili američkih pobunjenika.