Alarm upaljen: Hutisti prijete presijecanjem internetskog kabela koji povezuje Europu i Aziju

Stanje na Bliskom istoku ubrzano se pogoršava uslijed niza sigurnosno krajnje osjetljivih događaja koji su uslijedili nakon izraelskog rata u Pojasu Gaze koji je zgrozio tamošnju i svjetsku javnost po pitanju brutalnosti, stradavanja civila i materijalnih razaranja.

Uslijedili su osvetnički napadi različitih proiranskih milicija na američke vojne baze u Iraku i Siriji, posljedični – nedavno pokrenuti američki napadi na položaje i infrastrukturu tih milicija, a jedna od prvih i najozbiljnijih posljedica spomenutog izraelskog rata bili su napadi vojnog krila jemenske stranke Ansar Allah iza koje stoji Iran – tzv. hutista, na trgovačke brodove koji plove Crvenim i Arapskim morem. Prije svega u zoni strateški prevažnog tjesnaca Bab el-Mandeba kojeg na istoku omeđuje Jemen, a na zapadu afrička – strateški važna državica Džibuti u kojem svoje pomorske baze imaju i SAD i Kina.

Službeni predstavnici hutista su više puta ponavljali kako su njihovi napadi usmjereni na brodove koji su u vlasničkom smislu povezani s Izraelom, ili koji prevoze teret u izraelske luke, kao i to – da će napadi prestati onoga trenutka kada Izrael prekine sa svojim ratom u Pojasu Gaze. Međutim, takvo objašnjenje, naravno, nije moglo umiriti svjetske brodare, pa se značajan dio njih odlučio na preusmjeravanje prometa iz Europe u Aziju i obratno, na staru pomorsku rutu uzduž zapadne obale Afrike i preko Rta dobre nade na njenom krajnjem jugu – koja se stoljećima koristila prije izgradnje Sueskog kanala 1869. godine.

Hutisti zaprijetili krajnje opasnim potezom

Međutim, kako se napadi međunarodne koalicije predvođene SAD-om u sklopu operacije zaštite slobode plovidbe Crvenim morem na hutiste i dalje nastavljaju jer potonji ne pokazuju znakove za prestanak onih svojih, dolazi do nove eskalacije.

Najprije su, prije dva dana, predstavnici hutista javno zaprijetili Italiji kako će postati meta ako njezini vojni brodovi u sklopu odobrene misije Europske unije za pratnju trgovačkih brodova kroz Crveno more budu vojno djelovali po Jemenu (ta misija službeno počinje sredinom veljače, a prema riječima visokog povjerenika EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepa Borrella, isključuje vojne napade na Jemen, dok joj je primarna zadaća odbijanje napada hutista na brodove).

Ali hutisti su jučer otišli još i korak dalje. I to kakav korak! Upozorili su Sjedinjene Države kako posjeduju podmorske dronove, koje će, u slučaju nastavka američkih i britanskih napada na Jemen, iskoristiti za presijecanje internetskog i televizijskog kabela koji dnom Arapskog i Crvenog mora povezuje Europu i Aziju.

Nije potrebno govoriti što bi takav potez značio ukoliko bi bio izveden u praksi i kolike bi posljedice nanio prije svega Europi koja već ionako najviše stradava u čitavom ovom kaosu (a da o onom ukrajinskom i ne govorim). Jer osim otežane dostave bliskoistočnih energenata na europsko kopno, hutisti su nedavno počeli i s napadima na trgovačke brodove koji u Europu prevoze indijsko voće i povrće što prijeti ozbiljnim nestašicama i poskupljenjima zbog poremećenih ruta i lanaca opskrbe.

Iranski „šlag na tortu“ i golemi paradoks

„Šlag na tortu“ jučer je stavio Iran, čiji je državni vrh službeno objavio kako će se krajem ožujka održati iransko-kinesko-ruske vojnopomorske vježbe te je pozvao i druge zemlje regije da im se pridruže, jasno ukazavši kako one predstavljaju jasnu poruku Sjedinjenim Državama da je došao kraj njihovog monopola i pomorske dominacije u regiji.

Iz svega se ovoga najbolje vidi koliko je ukupno sigurnosno stanje na Bliskom istoku postalo zamršeno i, zapravo, nikad složenije i opasnije. Postoji i jedan veliki paradoks: uz Portoriko najsiromašnija zemlja na svijetu – Jemen, vojno se suprotstavlja najmoćnijoj vojnoj sili svijeta – Sjedinjenim Državama! I to na način da ova potonja zapravo i ne nalazi rješenje za slamanje ove prve, čiji fanatični borci kao da uživaju u ulozi u kojoj se sada nalaze i koja im je omogućila dolazak na naslovnice svjetskih medija. Istodobno vrše svoju „svetu misiju“ borbe protiv „Velikog Sotone“ – kako redovito nazivaju Ameriku prema obrascu pok. iranskog ajatolaha i vođe Islamske revolucije imama Rohullaha Homeinija.

Nikada u povijesti nije bilo više međusobno suprotstavljenih i vojno i ekonomski približno izjednačenih vanjskih silnica aktivno uključenih u bliskoistočne procese i borbu za kontrolu tog prostora i njegovih prirodnih resursa. Pritom je jasno kako će upravo vojna komponenta biti odlučujuća za zaštitu tih interesa. Nikakva međunarodna pravila, nikakva ekonomska snaga – nego isključivo vojna sila.

Zato je sada ključno pitanje, slijedi li konačna, završna bitka za regionalni a onda i globalni poredak, ili će se sve svoditi isključivo na pokazivanje mišića? Odgovor ne zna nitko. Regionalni rat, koji bi se vrlo lako mogao proširiti i skupa s onim ukrajinskim dobiti golemu kumulativnu energiju za pretvaranje u Treći svjetski rat odnosno kataklizmu sigurno nitko ne želi. Pitanje je samo može li se on izbjeći s obzirom kako niti jedna od globalnih i regionalnih silnica ne želi položiti oružje i potpisati kapitulaciju.

Multipolarni svijet je definitivno rođen u svojim porodiljnim mukama, a sada je najvažniji problem što u njemu još ne postoje nikakva pravila igre kojih će se svi morati pridržavati. Sadašnja borba pokazivanjem mišića djelom je i usmjerena upravo na njih i njihovo usvajanje, jer nije isto hoće li ta pravila biti uravnotežena ili će pak naginjati prema nekoj od strana i time iznova generirati buduće sukobe.