“Mogherinijevo glorificiranje bosanskohercegovačkih „postignuća“ tek je izraz, pa i dokaz evropskoga egoizma, licemjerstva i ciljano, zbog vlastitog dupeta iskonstruiranih laži”
Napisao je to bosanski akademik s početka 21.og stoljeća Slavko Kukić i tako okarakterisao pohvale Federice Mogherini koje je ona uputila vlastima u BIH kao poticaj BIH ka EU integracijama. Nazvao ih je nit manje nit više nego pohvalama zbog vlastitog joj dupeta.
Jedna gramatička digresija. Budući da je gospođa Federica ženskog roda posvojni pridjev izveden od imena piše se također u ženskom rodu. Pa tako nikako ne može biti “Mogherinijevo” glorificiranje, budući da Federica nije Federico.Čisto na znanje ANU-u BIH.
Dupe nije česta viđena riječ u akademskim krugovima. U pravilu se koristi kao pejorativ. Ako neka osoba ima fino oblikovanu stražnjicu, muškarci će u kolokvijalnom govoru doduše kazati “koje dobro dupe”.
No muškarac Slavo nije koristio taj kontekst da pohvali figuru ugledne EU političarke.
On ovdje riječ dupe koristi kako bi uvrijedio. Kakav oportunizam kod Federice Mogherini insinuira dr. Slavko kada “apstrahira” interes njenog “dupeta” to je valjda samo njemu jasno.
Iz konteksta napisanog nije doduše posve jasno u koje dupe profesor točno gađa.
Je li ugledni ahdnamademicus fokus svoje analize imao baš na dupe Federice Mogherini ili je mislio uopšteno na nekakvo europsko kolektivno dupe? Ako jest na njeno, ostaje nejasno što mu, pobogu, smeta dupe Federice Mogherini?
Federica Mogherini – visoka predstavnica EU za vanjsku politiku
Verbalni primitivizam Slavki nije stran. Onomad je Čovića nazvao “karcinomom hrvatskog naroda u BIH”. Bilo bi zanimljivo vidjeti je li taj isti narod to misli. Ili karcinomom smatra možda baš njega Slavku. No Inzko nam zabranjuje referendume o Slavki. Pa to ne možemo znati. Budući da je profesor Slavko zaštićena naddržavna kategorija u rangu Tužiteljstva BIH, uvedena bonskim ovlastima OHR-a.
Slavko je ismijavao i fizički izgled Marinka Čavare uspoređujući ga s Perhanom, Romom, malim Ciganom iz Kusturičinog filma “Dom za Vešanje”. Da je tako nešto napisao bilo tko drugi u BIH dobio bi optužbe za primitivizam a akademija bi se ogradila od njega.
Recimo nedavno je skupa s Vehidom Šehićem na Igmanskoj inicijativi Predsjedništvo BIH nazvao “trojicom đilkoša”. Bili su tu i predstavnici nekih stranih ambasada pa se dotični nisu ogradili od njihove retorike iako su gospoda iz Predsjedništva BIH domaćini stranim ambasadorima.
Bosanska akademija nauka i umjetnosti do sada se nije bavila stražnjicama europskih političarki. No kako Kukić pokazuje patološku opsjednutost Draganom Čovićem, očito su Mogheriničine pohvale Predsjedavajućem koji se ne zove Željko i ne preziva se Komšić bile kap koja je prelila čašu.
Teško je zamisliti da bi Kukić osuo paljbu da je prvi korak ka EU potpisalo njegovo najdraže – Komšić. U Slavka je jednostavna logika – DF ili SDP na vlasti, to znači moji nadzorni odbori i zemlja napreduje. Nema veze što je fenomen Komšić gorivo svih nacionalizama u FBIH, što milijuni odlaze ka Sarajevu i što sve to skupa razara zemlju. Bitno da sam ja u nadzornima.
Ako se poštuje volje hrvatskog naroda u BIH, nema me u nadzornim odborima, dakle država nazaduje i ja sam ogorčen i loše sam volje. I sve je katastrofa. I država je u banani. I Federica laže radi dupeta. I Čović je karcinom. I Čavara je ružan. I svi su đilkoši i kriminalci samo sam ja super. A o Gibraltaru ne znam ništa. Tita mi!
Pravo pitanje je što Kukiću točno smeta u proeuropskoj politici BIH. Zašto komunisti u BIH nisu oduševljeni Europom te prizivaju njen što slabiji utjecaj u BIH?
Boje li se da ulaskom u EU Bosna i Hercegovina dobije obrise europske države u kojoj bi nekadašnji ideolozi jednoumlja i kršitelji ljudskih prava bili demaskirani?
Je li Slavka možda strah da bi dolaskom europskih standarda u BIH bilo zauvijek onemogućeno da javne TV kuće funkcioniraju kao P.R. službe Centralnog Komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine? I da se informativne emisije na njima uređuju privatnim telefonskim pozivima ?
Zamislimo da jednog dana u BIH osvane televizija na kojoj bi lik i djelo Slavke Kukića bio prikazan objektivno?
Je li to razlog da je on već preventivno osuo paljbu na Našu TV?
Boji li se Slavko inat-pretplate koju bi Hrvati u BIH mogli iz protesta prema monstruoznom programu FTV-a uplaćivati upravo ovoj privatnoj TV?
Ulaskom BIH u EU, nekako bi se i lakše otkrivale i financijske transakcije na Gibraltaru. Smije li se dopustiti onda takva BIH? Smije li se dopustiti da netko sutra tu, jednog europskog dana upre prstom u neokomuniste kao glavne kočničare svake normalne BIH?
Što je dakle razljutilo uvaženog nam profesora postkomunistologije, sociologije i metodologije na mostarskoj ekonomiji? Jedinoj ekonomiji na svijetu na kojoj postoji ta katedra. Katedra za Slavku.
Netko će sada reći da je na tom Sveučilištu izmišljena ta katedra samo da bi g. Kukić imao što raditi, no kako je poznato teško da bi to REŽIM KOJI GA PROGONI njemu to dopustio. A znamo da je mostarski režim najtvrđi režim u državi. Ako ne i u REGIONU! Ni sarajevski ni banjalučki nisu mu do koljena. A i bjeloruski predsjednik raspituje se o tečaju režimologije u Mostaru. Toliko je tvrd taj REŽIM da godinama upošljava Platformaškog ideologa, na katedri koja je na svakoj Ekonomiji na svijetu suvišna.
Bit će prije da je g. Markić, nekadašnji dekan Ekonomije, i Slavkin intimus, smatrao, kako je hercegovačka studentska raja nešto gluplja od ostale u regionu, te joj treba dodatna poduka iz ovih društvenih grana znanosti.
Hoće li Federica Mogherini promijeniti retoriku prema unitarnom dijelu sarajevskog establišmenta nakon napada na njeno “dupe” od strane dopisnog člana ANU BIH ostaje za vidjeti.
No svakako bi bilo dobro, za zdravlje, nama važnog profesora, da se prilikom idućih susreta s Europljanima povede, na fotografiranje i gospodina potpredsjednika Dunovića iz profesorove najdraže partije DF-a, na čiji izgled profesor Slavko nema nikakvih zamjerki, ne zove ga Perhanom, ni kancerom ga ne naziva a ni Dunovićevim dupetom nešto se posebno nije bavio.
Čisto zbog toga da nam se ovaj prevažni akademski kadar toliko ne uzrujava. A i manje će vrijeđati uvažene europske dame bude li mu partijski kolega na naslovnicama.
M.Hc l Poskok.info