Kroz dvadesetak godina, karta Europe mogla bi izgledati potpuno drugačije nego sada. Teško da će svi do nezavisnosti doći mirnim putem.
Poslije Drugog svjetskog rata granice država su se jako teško mijenjale, a tako je i posljednjih godina. Sljedbenici Viktor Janukoviča, najavili su da će se, u slučaju da na vlast dođe opozicija, poluotok Krim odvojiti od Ukrajine. Dvije države koje bi tako nastale mogle bi samo biti početak.
Vođe Republike Srpske smatraju da nema prepreka da se ovaj entitet osamostali otkako je Kosovo proglasilo nezavisnost od Srbije. Prognoza poprilično anonimnog američkog analitičara Justina Potlea kaže da bi Republika Srpska mogla biti nezavisna do 2025. godine.
U nekom scenariju u kojem bi međunarodna zajednica to dopustila, otvorilo bi se i pitanje druga dva konstitutivna naroda BiH kao i Sandžaka sa većinskim muslimanskim stanovništvom.
Vojvodina ims status autonomne pokrajine, ali neki političari i nevladine organizacije predložili su da Srbija postane savezna država u čijem sastavu bi bili Republika Srbija i Republika Vojvodina. Europska unija govori o potrebi rješavanja brojnih pitanja u vezi sa vojvođanskom autonomijom. Nije realno očekivati da će Vojvodina u skorije vrijeme postati nezavisna država, veća autonomnost mogla bi biti korak da se i to jednog dana ostvari.
Škoti će 18. rujna ove godine odgovoriti na pitanje: “Treba li Škotska biti nezavisna zemlja?”, a većina anketa zasad pokazuje da će Škoti odbiti izaći iz zajednice sa Engleskom, Welesom i Sjevernom Irskom. Ukoliko odluče drugačije, Škoti će odmah ući u pregovore sa Westminsterom i Europskom unijom oko tranzicije nezavisne Škotske u Europsku uniju. Od svih nabrojanih zemalja, Škotska bi do nezavisnosti mogla da doći uz najmanje otpora i uz najmanje tenzija.
Baskija, koja je jednim dijelom smještena u Francuskoj, a drugim u Španjolskoj, već godinama, intenzivnije ili manje intenzivno, traži nezavisnost. ETA, koja je u međuvremenu odustala od nasilne borbe za nezavisnost, to je pokušala učiniti na silu. Katalonci bi ove godine trebali izaći na referendum o samoopredjeljenju koji su im obećali vladajući iz katalonske vlade.
Katalonski parlament je u prošle godine donio Deklaraciju o suverenitetu i pravu katalonskog naroda da odluči i izgleda da će španjolske pokrajine, prije ili kasnije, postati nezavisne. Ali, središnja vlast u Madridu jasno je rekla da se takvo glasovanje neće održati. Želju za nezavisnošću od Španjolske mogle bi da iskažu i Galicija i Andaluzija.
Flamanci su bogatiji od Valonaca pa i više žele nezavisnost, a razlikuje ih i jezik. Teško je očekivati da će ove dvije pokrajine u skorije vrijeme postati nezavisne države, jer je u glavnom gradu sjedište Ezropske unije. Vjerojatniji scenarij bio bi da pokrajine steknu veću autonomiju u sklopu sadašnje države.
Francuska je Korziku 1769. godine zauzela i zadržala je u svom sastavu do danas. U naslovu web stranice koja poručuje Francuzima – “idite kući!”, stoji ”Korzika NIJE Francuska”. Korzikanski pokret za nezavisnost danas nije toliko jak kao na primjer katalonski, ali mogao bi ojačati ako se u Europi pokrene trend stvaranja novih država.
Stanovnici Sardinije mogli bi tražiti nezavisnost od Italije. Sardinija i Korzika su susjedni otoci. Iako je velik broj stanovnika za nezavisnost, stranke koje se zalažu za nju ne dobijaju veliku podršku na izborima, navode neki izvori.
Politička stranka Lega Nord (Sjeverna liga) se od 1991. zauzima za nezavisnu Padaniju, odnosno šire područje doline rijeke Po, koja se nalazi na sjeveru zemlje jer je Italija zemlja podijeljena na bogati sjever i siromašniji jug.
Samoproglašena država Transdnjestar se nalazi između rijeke Dnjestar na istočnoj granici Moldavije sa Ukrajinom, ona je jedan od mnogih mogućih izvora sukoba oko nezavisnosti na području bivšeg SSSR. Moldavija je ne priznaje kao državu. Tu su još i Čečenija, Abhazija, Južna Osetija… Slobodno možemo reći da je opasnost od sukoba na ovim područjima možda i najveća.
wpDiscuz