“U ustaškom simboličkom sustavu ovaj je pozdrav ekvivalentan nacističkom ”Sieg Heil”, pa je dakle povijesno kompromitiran”, napisao je u svojoj izjavi Ivan Zvonimir Čičak uime Hrvatskog helsinškog odbora, a na temu Šimunićeva pozdrava “Za dom” navijačima na Maksimiru.
Izjavu HHO o Šimunićevom istupu za koji ga je već prekršajno kaznilo Državno odvjetništvo prenosimo u cijelosti:
“U središtu hrvatske javnosti ponovo se našla rasprava o povijesnom i političkom karakteru pozdrava “Za dom spremni!”. Izravan povod bio je istup Josipa Joa Šimunića, hrvatskog reprezentativca rođenog u Australiji, koji je tim usklikom pozdravio publiku po završetku utakmice Hrvatske s Islandom.
Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO), od svog osnutka prije 20 godina pa sve do danas, upozoravao je i ukazuje na moralnu i političku pogubnost uporabe ustaškog pozdrava “Za dom spremni!”, što očigledno nije naišlo na odgovarajući odjek u javnosti.
Trenutačno koncentriranje medijske pažnje samo na Josipa Šimunića, IO HHO-a smatra nedostatnim i, u stanovitoj mjeri, površnim i pogrešnim. Pozdrav “Za dom spremni” čuo se, naime, ne samo tijekom spomenute utakmice, nego i na drugim susretima hrvatske nogometne vrste posljednjih godina, uz gotovo prešutnu, da ne kažemo odobravajuću podršku dobrog dijela hrvatske javnosti.
HHO je i u svojim izvješćima u okviru projekta “Izravna prevencija navijačkog nasilja”, koji smo provodili uz podršku Hrvatskoga nogometnog saveza, upozoravao na štetnost takvog skandiranja, ali i drugih oblika rasističkih, homofobnih ili šovinističkih ispada te drugih različitih oblika netolerantnog ponašanja na stadionima.
Bez obzira na to što poklič “Za dom spremni!”, kao i ostala ustaška i komunistička ikonografija, u Hrvatskoj nisu zakonom sankcionirani, nego se različitom i neujednačenom sudskom praksom tretiraju samo kao prekršaji, Odbor smatra uporabu i jednih i drugih simbola neprihvatljivom. U suvremenom svijetu utemeljenom na demokratskim načelima, uključujući i antitotalitarizam najvećeg dijela pobjedničkih snaga Drugog svjetskog rata, izvikivanje i isticanje totalitarnih simbola nije samo anticivilizacijski čin, nego i sjeme mogućih novih pogubnih ideologija i pokreta. Upravo stoga najveći dio europskih zemalja isticanje ovih simbola zakonom je zabranio.
Odbor ne želi ulaziti u elaboraciju povijesnog porijekla pokliča “Za dom spremni!”, primjerice u 19. stoljeću, budući da to u ovom trenutku nije relevantno za meritum stvari. Želimo progovoriti o sadašnjem učinku ovog pozdrava na hrvatski društveni i politički život, i na percipiranje Hrvatske i hrvatskog naroda u svijetu kroz prizmu ovog pokliča.
Nakon incidenta sa Šimunićem na utakmici Hrvatska – Island, na hrvatskoj javnoj sceni javila su se i stara apologetska tumačenja pozdrava “Za dom spremni!”. Uglavnom s ciljem odvajanja ovog pozdrava od njegovih fašističkih, odnosno ustaških konotacija. Činjenica je, međutim, da ga je ustaški pokret usvojio i redovito koristio kao stranački znak prepoznavanja, a za trajanja NDH, nametnuo ga je i državnoj administraciji i široj javnosti.
Nije bitno jesu li ustaše koristili već postojeće ili slične pozdrave, niti je važno što su i drugi pokreti koristili slične formulacije. Ovaj pozdrav povijesno je vezan uz ustaški pokret od samih njegovih početaka. Pavelić ga je koristio već 1932. godine, a vjerojatno i ranije. Ovim pozdravom završavali su i sve javne manifestacije za vrijeme ustaškog režima i nalazio se na svim službenim dokumentima NDH. Upravo zbog povezanosti s Pavelićevom diktaturom i negativnim iskustvom NDH, dio hrvatske emigracije pavelićevskog izvorišta napušta ovaj pozdrav već ranih 1950-ih kao politički kompromitantan.
U ustaškom simboličkom sustavu ovaj je pozdrav ekvivalentan nacističkom “Sieg Heil”, pa je dakle povijesno kompromitiran. Te činjenice morao bi, prije uporabe ovog pozdrava, biti svjestan svaki građanin Republike Hrvatske, pa i svaki Hrvat izvan domovine.
IO HHO-a vjeruje da je javnu percepciju ovog pozdrava moguće promijeniti samo demokratskom raspravom, preveniranjem, a ne novim oblicima represije ili javnog linča pojedinaca i skupina.”