Zamisli frajera.
Frajera s filozofskim diplomama, s riječima od dvanaest slova, s vokabularom koji smrdi na knjige koje nitko nije pročitao. Frajera koji piše kolumne o grbovima. O kvadratima. O boji prvog kvadrata. O veličini naroda u odnosu na crveno i bijelo.
Zamisli frajera koji se, u silnoj potrebi da bude duhovit, pametan i ironičan, odluči ući ženi u trbuh.
Zamisli da si trudna. Da nosiš dijete. Da povraćaš. Da ti se mozak bori s hormonima, a tijelo s umorom. I da se, usred svega toga, pojavi on, veliki filozof i kaže: Prenatalna Marija Selak Raspudić.
Ne kaže “političarka”, “konzervativka”, niti “ideološka protivnica”.
Kaže: prenatalna.
Jer tvoj trbuh, trudnoća, tvoje nerođeno dijete — postali su metafora. Društvena fora. Javno dobro.
To je taj naš bijedni hrvatski javni prostor. Muški. Nadrkani. Nadobudni. Sveznajući. Prostor u kojem trudna žena nije čovjek. Ona je lutka za udaranje. Materijal za ironiju. Sve može. Sve prolazi. Dok god nisi frajeru ugrozila status.
Zamisli da je žena napisala kolumnu i rekla da je Vučetić prenatalno bio pizda. Da je netko u povojima već bio papak. Bio bi skandal. Medijski linč. Optužbe za govor mržnje. Feminizam na aparatima. Sudovi. Tužbe.
Zamisli da netko s desnice napiše “prenatalna Sandra Benčić”. Bio bi društveno izopćen.
Ali kad hrvatski ljevičar napiše da je Marija Selak prenatalna, svi klimaju glavom na dosjetki. Jer je to sveta ironija ljevice, nikako privatna stvar na koju kulturan svijet ne bi smio gaziti. Umjetnička sloboda. Jer on ima stil.
Ma dajte.
Nema tu stila. To je obični, usrani jazavac s tastaturom. Jazavac koji kad nema muda da napadne ideju, napadne ženu. Trudnu. U prednatalnoj fazi.
Dakle dno.
A kad si stvarno na dnu, onda ti ironija dođe iz dupeta, ne iz mozga.
Emina Zanki l POSKOK
wpDiscuz
