Dok se u Sarajevu i Bruxellesu sastavlja građanska BiH iz snova – ona u kojoj svi imaju jednak broj žila u čelu kad spomeneš Dayton – obični građani Bosne i Hercegovine suočeni su s mnogo prizemnijim problemom: gdje ići na more a da ne moraš prodati bubreg, stan ili Miljacku.
Naime, sedmodnevni odmor za jednu osobu u Hrvatskoj danas košta više od prosječne plaće u BiH, koja iznosi oko 1.506 KM. Da, dobro ste pročitali. To znači da, ukoliko imate dvoje djece i suprugu, trebali biste se pripremiti da ljeto provedete gledajući slike s Instagrama… svojih poslodavaca.
Hrvatska: Zaboravi
U Dubrovniku, noćenje s doručkom u hotelu s četiri zvjezdice kreće se od 239 KM do 558 KM po osobi. Iako zvuči kao satnica švedskog vozača tramvaja, to je zapravo realnost prosječnog Hrvata iz BiH kad mu agent u turističkoj agenciji kaže: “Imamo i paket aranžman – sedam dana tuge za cijenu dostojanstva.”
Crna Gora: Prijateljska, ali i dalje preskupa
Budva i Bečići su i dalje popularni, ali cijene variraju od 143 KM do 298 KM po noćenju. Što znači da ako imate dijete koje jede više od jednom dnevno – bolje je da ga ostavite kod bake. Ili kod Dodika. On bar ne traži da jede na plaži.
Turska i Egipat: All-inclusive iluzija
Svi žele Tursku. Svi sanjaju Antaliju. Tko ne bi volio odmor uz bazen, pun pansion, animatore i 27 kilograma viška? No, kad shvatite da to košta između 2.500 i 5.000 KM za dvoje – shvatite i zašto je “all-inclusive” zapravo “all-expensive”.
Neum: Nada umire zadnja
Naša mala jadranska oaza i dalje drži status najpovoljnije destinacije – s cijenama između 139 i 193 KM za polupansion u hotelima s četiri zvjezdice. Ako rezervirate ranije, možda nećete morati založiti auto. Ali ne računajte na Wi-Fi.
Ljetovanje je, čini se, postalo rezervirano za političke funkcionere, njihove prijatelje i sve one koji rade u javnim ustanovama s dvoznamenkastim dodatcima na plaću. Ostatak populacije – Hrvati, Bošnjaci i Srbi, građani i konstitutivci – mogu se ujediniti barem u jednom: u snu da će im netko jednog dana subvencionirati odmor kao što Schmidt subvencionira zakone.