KONTRAANALIZA: Da nije bilo stranaca možda ne bi bilo ni rata u BiH. Ili bi bio manje krvav…

Na konferenciji pod naslovom “Sigurnost u BiH – temelj mira i stabilnosti”, hrvatski ministar obrane Ivan Anušić iznio je stav, točnije čin divljenja i zahvalnosti a koji se već trideset godina vrti po zapadnim salama, diplomatskim kartelima i kolonijalnim seminarima o Bosni: da nije međunarodne zajednice, u BiH bi već bio novi rat.

Pogrešno. Zapravo jadno je ovo tvrditi nakon svega. Recimo embarga. Pa Z4. Pa ima nema zelenog svjetla. O uvotu mudžahedina i puštanje istih na srpske i hrvatske kuće i to sa zg tablicama da ne govorimo dalje. Osim gdje je rastao ovaj Anušić?

Jer istina je upravo obrnuta: da nije bilo međunarodne zajednice i njihovog legendarnog povika “Alija, povuci potpis” – rata u BiH ne bi ni bilo.

Govorili su Slobi : Imaš tri mjeseca da ovo završiš. Govorili su Tuđmanu: Uz vas smo , derite, ne dajte se. A potom udarili ban na oružje. I da ne bi Rusije, ne bi mi vidili obrane i oružja. No danas je to u Pereciji zabranjeno reći. Oni kažu “To je nama Ukrajina poslala”. I kuš. Nema dalje rasprave. Režim pajdo. Ko  u Tita samo se Tito sad zove Mate. Milke Planinc prknoguard.

ALTERNATIVA KOJU SMO IMALI: MIR

U ožujku 1992. sve tri strane u BiH (Hrvati, Bošnjaci i Srbi) potpisale su Cutilierov plan. Najstrože medijski zabranjena mapa BIH.

Taj plan, poznat i kao Lisabonski sporazum, predviđao je teritorijalno uređenje BiH po etničkim linijama, uz garancije suvereniteta i međunarodnog priznanja. Taj je plan bio uvjet za međunarodno priznanje BiH – u paketu s mirom.

Međutim, pod pritiskom američke diplomacije i uz savjet američkog veleposlanika, Alija Izetbegović povukao je potpis. I BiH je ušla u rat. Rezultat?

• Preko 100.000 mrtvih

• Masovni zločini

• Razaranje infrastrukture i suživota

• I na kraju – vraćanje na gotovo isti model uređenja koji je Cutilier predlagao. Samo s malo većom Srpskom i dosta cjelovitijom.  A Bošnjaci s 40% zbijeni na 23%. I još slave i dalje svoje zapadne partnere.

Drugim riječima, poginuli smo da bismo došli na isto mjesto s kojeg su nas Amerikanci gurnuli u provaliju. A sad se usude govoriti da “da nije njih, bio bi rat”. A rat nije bio bez njih. Rat je bio upravo – zbog njih.

“VELIKI BRAT”: ARHITEKT RATA, A NE JAMAC MIRA

Anušić ističe kako više nema “velikog brata” u BiH. Ali “veliki brat” nije nestao. On je samo promijenio masku. Nije to više Clintonov “good guy” ili Bushova “axis of evil”. Danas je to Ursula, Schmidt i stari aparatčici kolonijalnog tipa, koji BiH i dalje tretiraju kao teritorij za praksu diplomata pripravnika i eksperimenata propale imperijalne EU birokracije.

U tom duhu, pojavi se i naš Hrvat Pranjić iz RS-a koji, naravno, govori kako se “sve smirilo”. Naravno da se smirilo. Po potrebi. Na njegovoj strani. Jer “smirivanje” znači – mir dok ne trebamo novi nemir. A to odlučuje Schmidt. Ili Von der Leyen. Ili netko treći tko ovdje ne živi.

STIER I OSTALI LOBISTI: ŠAPTAČI BRUXELLESKOM KONJU

Davor Ivo Stier, vječni stanovnik europskih hodnika i glasnogovornik “umjerenog hrvatstva”, tvrdi da je promjena u Bijeloj kući donijela hladan tuš za Beograd i Banja Luku. Kako hladan tuš kad prvi put imamo tamo Amere koji Srbe ne jedu za doručak? Pa vidili on kog su poslali u Srbiju u ambasadu?

No ne kaže da je to isti tuš pod kojim je i Sarajevo 1992. skinulo potpis s mira. Niti objašnjava zašto hrvatska politika šuti kad se danas ista stvar događa – samo sada Hrvati nisu potpisnici nego žrtve potpisanog.

Stier zbori o potrebi promjene izbornog zakona – ali šuti o Schmidtovoj odluci koja cementira diskriminaciju Hrvata. Nešto im je malo vratio ali dokinuo  veto. Pa im se zakon o JPI koji grade Hrvati nametne ko u prosto građanskoj hegemoniji.

Nejasno je – je li mu bitnija EU karijera ili stvarna prava njegovih sunarodnjaka?

ISTUPI NEZNALICA ILI SVEGA SVJESNIH DVOJNIKA

I sad, da se vratimo na zaključak Anušića – da bi bilo rata bez stranaca. Pogledajmo:

• 1992. bez stranaca – rat bi bio izbjegnut.

• 1995. rat su završili stranci – ali tek nakon što su ga sami poticali tri godine.

• 2024. Schmidt poteže neustavne zakone – a tzv. međunarodna zajednica šuti.

Tko je tu stvarno za mir?

Istupi ovakvih komentatora – od Anušića do Pranjića i Stiera – nisu samo odraz neznanja. Oni su simptomi kolonijalnog mentaliteta, divljenja tuđim centrima moći i robovanja mitu o “civiliziranom Zapadu” koji nas spašava – dok nam istovremeno gasi ustav, kroji zakone i nameće nepostojeće funkcije.

Ne, stranci nas nisu spasili od rata.

Stranci su izazvali rat, produžili rat, i sada nas održavaju u kolonijalnom statusu pod etiketom “mirovnog nadzora”. Jer možemo zgodno poslužiti kao fitilj za novi Veliki rat.

Argument za to? Christian Schmidt nije tu slučajno. On je njemački ministar iz 2014 koji je Putinu objavio trgovinski rat  2014. Naravo da ga je to učinilo kandidatom 2021. Jer su tražili nekog kog Rusija ne može podržati. A ako su tražili kandidata koji neće proći u Vijeću sigurnosti što to znači znamo li?

Ili treba sve detaljno pojašnjavati?

To znači da nije poslan tu da spriječava krizu. Nego da ju u datom trenutku stvori. A to je ovaj sad trenutak. Kada treba pod svaku cijenu spriječiti razgovor između Trumpa i Putina.

Dodik tu dakle nije akter. Nego predmet. Bačen u višu igru.

BiH nije država zahvaljujući strancima.

BiH je još uvijek kolonija zbog njih.

Hoće li oni koji će najviše izgubiti biti Hrvati?

Jedino gdje se ne slažemo s Miloradom Dodikom jest – tko će najviše nastradati ako BiH pukne. On kaže – Hrvati. Mi kažemo – Bošnjaci. Jer oni, vođeni svojom politikom “hoćemo sve”, mogli bi na kraju ostati bez svega.

Hrvati su već institucionalno i medijski šutnuti van sustava, nemaju više što izgubiti. Srbi su s pola države – izašli na svoje, no Bošnjaci su još uvijek u zabludi da je OHR njihova svojina, međunarodna zajednica njihova produžena ruka, a Bruxelles i Washington njihova pozadina. Nisu. I više neće biti.

Putin kao čuvar mira

Jedan od glavnih razloga zašto još nije došlo do rata – je Vladimir Putin. Da je u Moskvi još uvijek Jelcin, NATO izvoznici kriza bi nas već zavadili, zakrvili i snimali svoje CNN reportaže. No s Putinom u Kremlju, AustroGermanska masonerija je izgubila apetit za Balkan. Ukratko 3.14čke su. Bili su to oduvijek. Nije više tako jednostavno otvoriti sukob koji ne možeš zatvoriti.

Srećom po sve nas, ni u Washingtonu više nema izvoznika kaosa – Bidenova administracija je na izdisaju, Trump se vraća, a Bruxelles će morati riješiti vlastite požare prije nego ponovno zapali Balkan.

Od ministra Anušića nas ne čudi ništa. Geopolitički gledano – još je u tinejdžerskoj fazi, pa mu oprostimo. Ali od Davora Stiera – čudimo se. Čovjek je bio šef diplomacije. Bio je u sustavu. Zna kako zaudara  Zapad. I opet govori kao da je propustio lekciju iz 1992. Nadamo se da su ga samo naši mediji krivo prenijeli. Što je lahko moguće. Živimo u vremenu u kojem nije bitno što si rekao nego što su napisali da si rekao. A vađenje izjava iz konteksta i potom linčevi, evo to upravo živi jedan kolega novinar. Naravno bez potpore MVP-a Davora Ive Stiera. Kojeg je ne znamo iz kojih razloga ostavio Radmanu. Jer ovaj to spaljuje. Ko da mu je babovina.

EZANKI l Poskok.info – Prva protukolonijalna hrvatska novina