Ljudi koji su do sada bili u Lourdesu mogli su se uvjeriti da je količina biznisa, trgovina, suvenirnica, apartmana, hotela, i svega popratnog što prati to marijansko svetište kudikamo veća nego u Međugorju. Međutim francuski mediji ne šprdaju s Lourdesom. Oni koji su vjernici poštuju zakone vjere. Oni koji su nevjernici poštuju zakone ekonomije. Kod nas su stvari malo drugačije. Mjesto koje godišnje u Hercegovinu, dakle u BIH privuče milijun turista i kusur, te potom napuni i džepove Mostaraca svih religija, te spljetskog i dubrovačkog aerodroma, punih je nekoliko desetljeća na udaru najbritkijih ervackih i bosanskijeh pera te sarajskih daidža. Daidžeku Jeleču npr. kad spomeneš Međugorje totalno se sjebe trajna, i taj šik minival nestane kao da ga nije nikada ni bilo, izbaci mu osip pa već sutra mora u kozmetičarke, iako je još jučer bio.
U Hrvata je nekako popularno udarati po svemu domaćemu. To smo mi Hrvati. Osim po domaćim bankama u stranom vlasništvu npr. Lijanovićima, HSP-u i svima koji surađuju s ubergrađanskom gospodom. Ta će Gospa, ona se ne može braniti, a mecene koje stoje iza najljućih gulikoža današnjice mogu. Recimo Ante Tomić, taj će mrtav hladan udariti po međugorskoj Gospi, nazvati je glupačom, opaliti joj šamarčinu a onda i te njene fluoroscentne kipiće koji svjetle u čudu ili bez njeg izgazati u blatu. Ninu Raspudića, napadati će čim mu padne čitanost a gazda gazda Pavić seljutne, ako ga Nino i nokautira u odgovoru on će se opet onako pogažen dići i nastaviti tamo di je stao. Nema predaje dok traje fekalokriopcijska revolucija. Kao da se daklem ništa nije dogodilo.
Pri tome neće provjeriti niti č od činjenica koje iznosi , sve valja fino umotati u malograđanski humor prodati malograđanskim sugrađanima, zapaliti ronhill, prodati TDR-u kolumnu, naćuliti šešir preko face, da ti se ružna faca što manje vidi, i progutati kakicu modernog neoliberalnog kapitalizma. On koji je tako zabrinut za pravdu, istinu i socijalu.
Ante Tomić prije će postati Apač, pljunuti Gospu Međugorsku i Lourdsku, udariti Papu u jaja i deset puta se obrukati u raspravama s Raspudićem, rođenoj materi će opsovati majku nego će napisati slova o eklatantnom kriminalu druga Nine Pavića.
Elem vratimo se na temu priče.
U Lourdesu se ne prodaju kineski medovi, ogrlice i vina. Turistička zajednica tog grada donijela je posebne zakone da sve što se u Lourdesu prodaje mora biti autentičan proizvod napravljen u Midi-Pyrénées, jugozapadnoj francuskoj regiji. Nema tog lokalnog uvoznika, budže ili igrača dobrog s ovim ili onim HDZ-om koji u Lourdesu može prodati kineski antracit na kojem piše Lourdes ili kipić gospe Lourdske načinjen u kineskoj pokrajini poznatoj pod starim francuskom imenom 县、郡的出现.
U Međugorju je drugačije. Dok Općina Čitluk grca u dugovima, par buržujskih familija u Međugorju kontroliraju milijunski biznis. Gotovo sve što se u Međugorju prodaje uvozne je talijanske i kineska proizvodnje. Radi se o milijunima novostvorene vrijednosti koja umjesto da se stvara u regiji Hercegovina, i izvozi, svoj nastanak doživljava daleko od Međugorja, u Italiji ili Kini, i u Međugorje se uvozi. Zašto? Zato što je vlast u Čitluku i u HNŽ-u ili korumpirana ili glupa. Bit će prije da je oboje.
Što mislite koliko bi se ljudi u Hercegovini zaposlilo da turistička zajednica Čitluka i HNŽa u zakon HNŽ-a ugrade zakon o turističkim zonama koji Međugorje proglašava turističkom zonom prvog stupnja, te tim zakonom propišu dizajn suvenira ali i njihovo autentično podrijetlo, kao i sve ostalo što se u tom mjestu prodaje?
Cijena meda ne bi bila naravno više jedan euro, kao što je danas cijena jedne tegle lažnog kineskog meda kojim međugorski trgovci varaju strane hodočasnike , bila bi znatn0 veća, jer bi se u Međugorju mogao prodavati samo domaći med.
Isto bi bilo s vinom, očenašima, krunicama, kišobranima, loncima i poklopcima itd. Sve ostalo što je od uvoza i strano išlo bi pod posebne poreze i bilo bi nekonkrentno. Recimo Jutarnji list ili neko novo političko glasilo Drage Bojića iz dalekog Bošnjakistana.
Pola hercegovačkih obrtnika od sutra bi prestali razmišljati o iseljavanju iz Hercegovine a ojačao bi i ekumenizam jer bi kujundžiluk iz Fejićeve, u Istoćnom, ili kovačnice iz Trebinja također tu našli svoj interes. Na tromeđi koju popularno zovu burza rada u Hercegovini, više ne bi bilo Bosanaca koji čekaju na posao. Ljudi bi radili.
Umjesto toga, par budža, koji su zasjeli nad Međugorjem, prijeti, reketari i drži monopol nad cijelim poslom.
Ispada da se Gospa tu ukazuje zbog njih. I Ante Tomića.
Prvi pljuju po njoj čisto iz svojih lihvarskih razloga. Ovaj potonji zato jer je fekalokripter. Ako želiš prikriti kriminalne fekalije uzornog poreznog platiše Pavića, kao onomad kriminal gazde Sanadera, pljuj po svemu.
Pa i po Gospi.
I nemoj slučajno, prije nego baciš foru, i nasmiješ lacij, da se informišeš…
Zajebantski tim duševne bolnice Poskok l Poskok.info