Dok Milorad Dodik sinoć, opušten i s osmijehom, potpisuje ukaze kojima protjeruje institucije BiH iz Republike Srpske, pitamo se što bi bilo da isti potez povuče, primjerice, Dragan Čović ili neki od županijskih premijera s hrvatskim predznakom u Federaciji BiH?
Scenarij je lako zamisliti:
-
Nakon 15 minuta:
Christian Schmidt hitno organizira konferenciju za tisak u Sarajevu, vičući na hrvatskom s jakim njemačkim naglaskom:
„Ovo je napad na mir, stabilnost, ćevape i, najvažnije, mene osobno! Odmah poništavam sve što je taj gospodin Čović potpisao, uključujući i njegov račun za struju!“ -
Nakon 30 minuta:
Specijalne jedinice SIPA-e, iste one koje Dodik upravo izbacio, već su pred uredom Dragana Čovića, čekajući da ga uhite zbog „pokušaja rušenja ustavnog poretka, Daytonskog sporazuma i općeg mira u galaksiji.“ Hrvatski političari redom se ograđuju od Čovića, dok Mate Granić nudi hitnu pomoć Sarajevu. -
Nakon sat vremena:
Američko veleposlanstvo, zajedno s britanskom ambasadom, daje zajedničku izjavu da je ovo najopasniji potez još od Austro-Ugarske aneksije 1908., dok Bakir Izetbegović proglašava stanje pripravnosti i saziva sjednicu na temu: „Kako dodatno oduzeti politička prava Hrvatima – preventivno!“ -
Sljedeći dan:
FTV i sarajevski portali prikazuju specijale o ustaškoj agresiji i govore o tome kako je Čović zapravo cijelo vrijeme pripremao obnovu NDH, ali sad su mu konačno skinuli masku. Fratri iz Bosne Srebrene nude da osobno pomognu u njegovu privođenju. -
Sedmi dan:
HDZ Hrvatske službeno šalje pismo podrške – Sarajevu. Poručuju kako je važno očuvati mir i stabilnost, te nude da osobno dovedu Čovića u Sarajevo na sud.
Zaključak ove paralelne satire jasan je:
Ono što Dodik u Republici Srpskoj radi rutinski kao jutarnju gimnastiku, hrvatskim političarima u Federaciji ne bi prošlo ni kao misaona vježba.
No činjenica da Hrvati ne mogu činiti što i Srbi dokaz je da nisu ravnopravni.
wpDiscuz
