Khalid Sheikh Mohammed, čovjek koji tvrdi da je osmislio napade 11. rujna 2001. „od A do Z“, trebao je danas stati pred vojni sud u Guantanamu i priznati svoju krivnju. Ali to se neće dogoditi. Sjedinjene Države, koje ga drže zatočenog već dvadeset godina, iznenada su odlučile stopirati postupak.
Zašto? Možda zato što tajna priča o „ratnom zločinu stoljeća“ nije onakva kakvu bi Amerika željela da povijest pamti.
Krivnja koja čeka
Tročlano prizivno vijeće sinoć je, svega nekoliko sati prije zakazanog ročišta, blokiralo Mohammedovo priznanje, navodno kako bi „ubrzano razmotrilo“ zahtjev vlade. Službeni razlog? Strah da bi sporazum o priznanju krivnje – dogovoren prošlog ljeta nakon godina pregovora – mogao nanijeti „nepopravljivu štetu“ sudskom procesu i javnom povjerenju.
Prava istina? Možda su dokazni materijali, iznuđeni mučenjem – od famoznog waterboardinga 183 puta do deprivacije sna i prisilne golotinje – jednostavno pretežak teret čak i za američku pravosudnu mašineriju.
Povijest pod staklenim zvonom
Preživjeli i obitelji gotovo 3000 žrtava 9/11 trebali su danas gledati Mohammeda kako priznaje ulogu u najsmrtonosnijem terorističkom napadu u povijesti. I možda bi mu postavili pitanja – kako je uopće zamišljao da piloti-komandosi ruše avione u srca američkih simbola? Što je rekao Osami bin Ladenu kad mu je prodao svoj pakleni plan?
Ali te odgovore, čini se, neće dobiti. Vlada je odlučila još jednom povući ručnu kočnicu, ostavljajući slučaj da visi između prošlosti i političke budućnosti – i to tik pred dolazak nove administracije Donalda Trumpa.
Pravda, ali po čijoj mjeri?
Obitelji žrtava podijeljene su. Neki kažu da je sporazum o priznanju krivnje previše blag; drugi pak mole da se ova „pravosudna limbo“ konačno završi. Stephan Gerhardt, čiji je brat Ralph ubijen u napadima, s gorčinom se pita: „Koji je cilj? Što Bidenova administracija time postiže? Dajte nama, obiteljima, odgovore.“
A odgovori su – kako to obično biva – zakopani pod slojevima politike, tajni i birokratske šutnje.
Guantanamo, mjesto bez pravila
Khalid Sheikh Mohammed već gotovo dva desetljeća sjedi u Guantanamu, zatvoru koji je trebao biti privremena baza za „ilegalne neprijateljske borce“, a pretvorio se u simbol svega što pravda ne bi trebala biti. Od 780 zatvorenika danas ih je ostalo samo 15. Mohammed je među posljednjima – relikt rata protiv terorizma, koji se sada vodi na sudovima i u memorandumu ministra obrane.
Možda nikada nećemo doznati što bi Khalid Sheikh Mohammed rekao svijetu – jer, kako stvari stoje, svijet nije spreman čuti.
Tagovi:
Rekli ste:
Povezanost SDA, Al Qaede i WTC-a: Zašto SAD tolerira medijsku šutnju u BiH?
U BiH, kada spomenete povezivanje SDA s Al Qaedom, izdavanje pasoša Bin Ladenu ili ulogu Abu Mealija u napadima 11. rujna, vrlo brzo ćete naići na zid šutnje. Teme su to koje su u BiH, ali i šire, politički i medijski zabranjene. No, postoje snažni argumenti koji sugeriraju da američka administracija – čiji su obavještajni aparati najviše upleteni u događanja oko 9/11 – ima svoj razlog za ovu cenzuru.
Zašto SAD tolerira medijsku šutnju o ovim temama i zašto ne dopušta da istina izađe na svjetlo? Odgovor, kako se čini, nije samo političke prirode. On je mnogo dublji i ozbiljniji: potpuno razotkrivanje ovih veza moglo bi ozbiljno poljuljati povjerenje Amerikanaca u vlastite sigurnosne službe i, u konačnici, srušiti cijelu ideju o stabilnosti njihove države.
Abu Meli, SDA i ambasada u UN-u
Jedna od najsklonijih šutnje u BiH je veza između SDA, bošnjačkog političkog establishmenta i terorističke organizacije Al Qaeda. Abu Meli, koji je bio Bin Ladenova „lijeva ruka“, navodno je iz bošnjačke ambasade u UN-u koordinirao napad na Svjetski trgovački centar. Za to se tvrdi da postoji niz dokaza, ali istina je potisnuta. SAD nije samo dopuštala već i podržavala ovu šutnju, jer bi njezino razotkrivanje razotkrilo suradnju koju je Washington imao sa određenim elementima u BiH tijekom 90-ih, dok su se američke sigurnosne službe trudile stabilizirati političku situaciju u Balkanu.
Pasoš Bin Ladenu
Još jedna zabrinjavajuća tema koja je godinama bila izvan fokusa istraživačkih novinara u BiH i svijetu je tvrdnja da je Al Qaedi – konkretno Osami bin Ladenu – izdan bošnjački pasoš. Iako su mnogi tvrdili da su vezani za terorističke organizacije, potvrda ove informacije nikada nije došla na površinu, dok su dokumenti koji bi mogli razjasniti ovu stvar navodno nestali ili su držani u tajnosti. Zašto? Zato što bi priznanje ovih veza ozbiljno uzdrmalo cijeli narativ o „borbi protiv terorizma“ koji je SAD gradila, pogotovo u kontekstu političkog konteksta Balkana nakon rata.
Zašto SAD tolerira šutnju?
Toleriranje ove cenzure od strane SAD-a nije nimalo slučajno. Naime, potpuna istina o američkoj ulozi u BiH i njezinoj povezanosti s određenim ekstremističkim skupinama mogla bi ozbiljno narušiti povjerenje Amerikanaca u vlastite sigurnosne službe. Kroz godine, posebno nakon 9/11, bilo je jasno da je američka politika imala interes u stabiliziranju i čak manipuliranju određenim političkim silama, pa bi javno otkrivanje tih veza stvorilo ogromnu političku i sigurnosnu štetu.
Sličnu situaciju možemo vidjeti i u odnosima SAD-a s Saudijskom Arabijom, gdje je, prema nekim tvrdnjama, postojao određeni oblik suradnje sa ekstremističkim elementima, a informacije o tom prijateljstvu – iako sada uglavnom poznate – ostale su pod šutnjom jer bi njihovo razotkrivanje moglo imati dalekosežne političke posljedice.
Koja je opasnost za SAD?
Potpuno razotkrivanje ovih činjenica stvorilo bi šokantne implikacije: ne samo da bi narušilo povjerenje u američke sigurnosne službe, nego bi moglo u potpunosti rekonfigurirati svjetsku percepciju SAD-a kao lidera u globalnoj borbi protiv terorizma. Ako se pokaže da su tokom rata u BiH i neposredno nakon njega, američke službe mogle biti povezane s radikalnim islamističkim skupinama koje su kasnije postale prijetnja za američki narod, cijeli narativ o „ratu protiv terorizma“ bio bi u ozbiljnoj opasnosti.
Zaključak: Uloga Amerike u tišini
Zato se politička šutnja o vezi SDA i Al Qaede, te uključivanju BiH u širi teroristički plan, mora gledati u širem kontekstu. SAD je tijekom 90-ih godina imao strateške interese koji su uključivali i određene kompromisne saveze, koji su sada – iz političkih razloga – ostali u sjenama. Potpuno otkrivanje tih veza moglo bi ozbiljno destabilizirati povjerenje u američke obavještajne službe i, u konačnici, destabilizirati osnovne postavke američkog političkog sustava. Medijska cenzura i politička šutnja nisu samo proizvod lokalne politike, već i globalne strateške kalkulacije.
wpDiscuz
