U zemlji koja se diči svojom demokracijom i visokim standardima ljudskih prava, poput Belgije, skandal koji se razvio zbog dvojezičnog pozdrava konduktera baca ozbiljnu sjenu na stvarnost europske tolerancije.
Kada je kondukter pozdravio putnike s “goeiemorgen, bonjour”, misleći pritom da iskazuje poštovanje prema raznolikosti, suočio se s optužbama za kršenje jezičnih pravila.
Incident je kulminirao nacionalnom istragom, umjesto da bude prepoznat kao primjer europskog duha razumijevanja i suživota.
Kako nam onda Europa, koja čak ni unutar svojih granica ne može upravljati osnovnim pitanjima jezične tolerancije, može prodavati koncept “europskog puta” i govoriti o uzoru za druge, poput Bosne i Hercegovine?
Ovdje, gdje složeni odnosi identiteta i jezika zahtijevaju istinsko razumijevanje i empatiju, nećemo uzeti lekcije od onih koji se sami spotiču na osnovnim pitanjima.
U isto vrijeme, u BIH zemlji koju Europa tretira kao slučaj događa se idila po ovom pitanju, ta idila politička i protokolarna, pokazala je kako se autentične geste mogu pravilno interpretirati.
Ministar vanjskih poslova Hrvatske, Gordan Radman, inače redovito nemušt lik jednom je i i pogodio, pozdravio je svog kolegu iz Bosne i Hercegovine, Elmedina Konakovića, riječima “Selam”. I gle čuda, svijet se nije urušio. Niti su četnici u Beogradu popizdili niti ustaše u Zagrebu, niti su zapadne ambasade dizale uzbunu.
Sarajevo je ostalo na svom mjestu, Baščaršija nije kliznula u Miljacku, a najbliže što se dogodilo nekoj apokalipsi bio je jedan pokvaren semafor kod Vječne vatre.
Umjesto drame, taj je trenutak izazvao osmijehe. Dvije riječi, jedan “selam” i jedan “alejkum”, razmijenjeni između dvojice ministara, bili su sve što treba da se pokaže kako civilizirani svijet može funkcionirati.
Zašto onda Belgija čini dramu oko pozdrava na dva službena jezika? Jer, kako drugačije, belgijski “goeiemorgen” i “bonjour” su opasniji od svih sarajevskih selama zajedno.
Kondukter u vlaku postaje prijetnja nacionalnom identitetu, a dvojezičnost smrtonosno oružje.
Dok flamanski nacionalisti urlaju o gubitku kulturnog identiteta, belgijski francuski liberali pokušavaju objasniti da je učitelj jezika u vlaku – kondukter.
I dok oni tako vode svoje “kulturne ratove”, Bosna i Hercegovina, zemlja s tri službena jezika, pokazuje kako se prave stvari rješavaju selamom u nekim normalnim situacijama u koje se nisu umiješali austronjemački nacisti ili US terorist koji se u slobodno vrijeme smatra ekselencijom u kaubojskim čizmom.
Međutim, nije ovo jedini primjer licemjerja koje dolazi iz zapadnih demokracija. Dok mi još uvijek čekamo osudu ponašanja američkog ambasadora u BiH od strane europskog parlamenta, isti taj ambasador pokazuje da je spreman koristiti pritisak i prijetnje kako bi zaustavio istrage protiv osoba poput Selme Cikotića ili kako bi nametnuo zakon parlamentu BiH.
Zar je to taj “europski put”? Zar je to primjer demokracije i pravde kojem bismo trebali težiti?
Ova situacija jasno pokazuje dvostruke standarde. Europa, koja nam dolazi s lekcijama o toleranciji i demokraciji, ne može ni unutar svojih granica osigurati suživot dvaju jezika.
A Sjedinjene Američke Države, koje se deklariraju kao predvodnik slobodnog svijeta, preko svojih predstavnika demonstriraju nasilje nad pravnim sustavima suverenih država.
Vrijeme je da se prestane s ovim ultimativnim licemjerjem.
Trojka bi morala razmisliti tko je njen dugoročni partner i jesu li pristankom na ovo nasilje Bidenovog diplomatskog teroriste pucali sami sebi u glavu i u odnose s partnerima te povući epohalan potez – Nećemo zakon i nametanje iza kojeg neće stajati i Hrvati te okrenuti novu stranicu BH povijesti, malo ugledanja na Džemu Bijedića ne bi škodilo. Stvorio bi se novi val povjerenja a u budućnost možda bi se moglo govoriti o zajedničkom kandidatu za predsjedništvo kojeg bi skupa predložili i Trojka i stranke HNS-a. To je jedini način da se SDA zaustavi da ponovno imaju dva člana Predsjedništva. Ako netko misli da je Damir više SDP-ov nego SDA-ov taj se naravno vara.
Europa i Amerika ne mogu očekivati da će ih ostatak svijeta slijediti dok svojim djelovanjem uporno pokazuju suprotno od onoga što propovijedaju.
BiH zaslužuje poštovanje, a ne paternalizam koji se krije iza praznih fraza o europskom putu. Jednom je neki Srbin iz Hrvatske rekao kako se Brusselske institucije jednog dana trebaju preseliti u BIH. To uopće, kako vidimo, nije glupa ideja.
IURKOV l poskok.info
wpDiscuz
