Na suđenju za zločine počinjene na području Bugojna, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine je rekao da je Dževad Mlaćo bio glavni pregovarač na sastancima Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane, te da ga smatra odgovornim za sve dobro i loše što se događalo u ovom gradu tijekom rata, piše Detektor.ba.
Josip Ljubos, fratar i svjedok, posvjedočio je o sastancima iz 1993. godine između Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), na kojima su, pored njega, bili i predstavnici Islamske zajednice.
“Tema na sastancima je bila da ne dođe do rata između Hrvata i muslimana. Već smo bili napadnuti od srpske vojske. Mlaćo je bio glavni pregovarač. On je rekao kako je rat između Hrvata i muslimana počeo u Prozoru i na još drugim mjestima, te što bi mi bili izuzetak“, ispričao je Ljubos, navodeći da se Mlaćo protivio pečatu Herceg-Bosne.
Prema njegovim riječima, rat u Bugojnu je počeo jedne subote i završio za deset dana, pobjedom Armije BiH, kada je HVO protjeran, a ratni zarobljenici i civili bili po brojnim zatvorima. Ljubos je rekao da su on i odvjetnik Stjepan Vukadin dobili zadatak da naprave popis Hrvata za pregovore, nakon čega su došli u zgradu Općine kod Mlaće na pregovore s promatračima.
“Znaš li ti mene, znaš li ti tko sam ja? Ja sam ovdje glavna vlast, ja sam ovdje država! Nema ovdje više Herceg-Bosne!“, ispričao je svjedok što je rekao Mlaćo promatračima na sastanku.
Na upit tužitelja Mladena Vukojičića o Josipu Škari, svjedok je rekao da je on bio nogometaš „Iskre“ prije rata. Naveo je da je bio premlaćen u zgradi Gimnazije i da ga je njegova sestra kontaktirala u pokušaju da ga spasi. Svjedok je rekao da su njemu pripadnici Vojne policije rekli „da treba pitati Mlaću“.
Ljubos je ispričao da je zatvorenik Mihovil Strujić, nadimka Mićo, bio zatvoren u podrumu salona namještaja, te da ga je pozvao i tražio da dođe do poduzetnika Huseina Smajića, vjerujući da ga može spasiti jer je dobar s Mlaćom, ali da nije uspio, te da je on poslije likvidiran.
Ljubos je rekao da je postojao “famozni Mlaćin popis za likvidaciju ekstremnog dijela HVO-a koje treba likvidirati“, navodeći da je tako i bilo, te da je za taj popis saznao kada je pronađen Mlaćin dnevnik. Podsjećamo, ovaj dnevnik već su ranije spominjali drugi svjedoci, uključujući Miroslava Zelića, koji je naglasio da je u njemu detaljno opisan plan napada i etničkog čišćenja Hrvata u Bugojnu.
Sabina Mehić, braniteljica optuženog Mlaće, pitala je svjedoka o sastanku s europskim promatračima u kolovozu 1993. godine. Svjedok je potvrdio da je na sastanku bio Peter House, kao i tužitelj Mesud Duvnjak zvani Meša.
Na pitanje Mehić sjeća li se da je Mlaćo rekao: „Ja sam jedina legalna vlast ovdje“ ili „Mi smo jedina legalna vlast ovdje“, svjedok je odgovorio da misli da je točna druga verzija, da bi u nastavku na dodatna ispitivanja tužitelja rekao da je točna prva verzija. On je naveo da je Mlaćo zamjerao promatračima što su preskočili njih kao legalnu vlast.
Svjedok je na pitanja Mehić rekao da se ne sjeća da je bio na sastanku Armije i HVO-a u travnju 1993. godine povodom zabrane izdavanja dozvole muslimanima za kretanje. On je rekao da je grupa zatvorenika, koja je bila utovarena na kamione koji su ih trebali odvesti za Zenicu, vraćena u Bugojno zbog barikade, kao i da smatra da njihovo prebacivanje nije dozvolio Mlaćo.
Mlaćo je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, optužen sa Selmom Cikotićem, bivšim zapovjednikom Operativne grupe Zapad Armije RBiH. Mlaći je na teret stavljeno da je naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Cikotiću da nije spriječio ni kaznio podređene pripadnike Armije RBiH zbog krivičnih djela.
Zlatko Brnac je ispričao da je bio pripadnik Treće bojne HVO-a, te da su se civili i vojska povukli 27. srpnja u Hotel „Kalin“. On je rekao da je odatle odveden u salon namještaja, zatim osnovnu školu, pa na stadion „Iskre“, odakle je vođen na kopanje zemunica na linijama prema HVO-u i Vojsci Republike Srpske.
“Dođe vojnik, odvede nas pet, deset, petnaest… Sjećam se, bila je zima, pola metra snijega palo. Spavali smo u nekim šatorima, nije se moglo ni sjesti“, rekao je svjedok, navodeći da su padale granate, te da je dobio šećer.
On je na pitanje tužitelja ispričao kako je Peca Kovačević odveden sa stadiona, a Mića Dilber iz škole, navodeći da se nisu vratili.
Ovaj proces ne samo da predstavlja ključni trenutak za pravdu u Bugojnu, već i test za pravosudni sustav Bosne i Hercegovine u suočavanju s političkim utjecajima i pritiscima.