Među najstrašnijim poglavljima ljudske povijesti nalazi se Holokaust, genocid nad šest milijuna Židova i milijunima drugih nevinih ljudi, žrtava nacističke mržnje. Jedna od tih žrtava bila je i neimenovana žena iz Lavova, čija je priča simbol nezamislive patnje koju su ljudi proživljavali.
Ova žena, majka, sestra, kći i supruga – prije svega ljudsko biće – brutalno je premlaćena, vjerojatno i seksualno zlostavljana, te natjerana da u donjem rublju bježi ulicama, dok su je djeca s palicama tjerala prema njezinoj tragičnoj sudbini. Nedugo nakon što je fotografija snimljena, ubijena je zajedno sa svojom obitelji. Umrla je ponižena, prestravljena i u bolovima.
Ako itko smatra da je takvo nasilje bilo opravdano ili da su te žrtve to zaslužile, riječ je o dubokom nedostatku empatije i morala. Nitko tko je etičan, razuman ili ispunjen ljubavlju ne može opravdavati zločine počinjene nad nevinima.
Židovski narod, unatoč pokušajima njihovog uništenja, preživio je i nastavio njegovati svoju bogatu kulturu i tradiciju. S druge strane, nacistička ideologija završila je porazom, kako moralnim tako i vojnim. Nacisti nisu uspjeli u svojoj zločinačkoj nakani, nisu donijeli nikakvo dobro, a njihovi vođe, u trenucima poraza, često su okončavali vlastite živote, ostavljajući iza sebe samo sramotu.
Holokaust nas podsjeća na važnost borbe protiv mržnje i netolerancije te na nužnost čuvanja sjećanja na žrtve kako se takvi zločini nikada više ne bi ponovili.