Hrvatska, zemlja čija obala miriše na lavandu, povijest pjeva kroz dalmatinske kalete, a more šapuće bajke svakoj jahti i svakom dronu na Instagramu. Ali, iza razglednice leži pitanje: može li zemlja koja svoj opstanak temelji na turistima ostati svoja? Ili ćemo svi zajedno završiti kao simpatična recepcionarka Europe – nasmijana, ljubazna, i s propisanim tekstom u kojem nikad nema mjesta za “ne”?
S gotovo 30% udjela turizma u BDP-u, Hrvatska je ne samo jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija u Europi, već i najovisnija. Kad stranci stignu, veselimo se kao da nam dolaze rođaci s poklonima. No, kad sezona prođe, svi se povlačimo u tišinu, računajući kune i nadajući se da nitko neće primijetiti koliko smo krhki.
Kad sezona prođe, dolazi stvarnost
Turizam u Hrvatskoj nije samo priča o moru i suncu. To je i priča o ekonomiji koja se budi i zaspi s dolaskom i odlaskom turista. Ljeto je bučno i radosno, zima tiha i sumorna. Prihodi su sezonski, a troškovi trajni. Još je gore kad shvatite koliko je sve to osjetljivo – recesije, pandemije, klimatske promjene – samo jedan krivi korak i cijela priča se ruši poput kule od pijeska na Zrću.
Prekomjerni turizam – blagoslov ili prokletstvo?
Turizam nam je donio puno. Dubrovnik i Split su postali filmske zvijezde, a svijet zna za naše čarobne otoke. Ali, taj uspjeh ima svoju cijenu. Centri gradova su preplavljeni turistima, lokalci se povlače, a zrak, zemlja i more sve teže dišu. Overtourism – da, postoji riječ za to, i da, živimo ga.
Recepcija kao sudbina
Ovisnost o turizmu ne oblikuje samo našu ekonomiju, već i naš politički karakter. Kad 30% BDP-a dolazi od stranih gostiju, postavlja se pitanje: može li Hrvatska, nasmijana recepcionarka Europe, zbilja reći nešto neugodno Sarajevu, Ljubljani ili Beogradu? Možemo li riskirati oštar ton prema nekom tko bi mogao smanjiti broj dolazaka? Ili ćemo radije staviti osmijeh i reći: “Izvolite, jeste li zadovoljni sobom s pogledom na more?”
Vrijeme je za promjenu
Naravno, turizam je blagoslov. Ali, ne smije biti sve. Hrvatska mora razviti druge sektore. Tehnologiju, industriju, održivu poljoprivredu. Jer, kad turisti odu, mora ostati nešto više od praznih plaža i prerezanih sezonskih ugovora.
Ako želimo biti više od simpatične recepcionarke, moramo se usuditi. Usuditi ulagati, diversificirati i pokazati da možemo biti domaćini s kičmom, a ne samo s osmijehom. Jer turisti dolaze i odlaze, ali Hrvatska – Hrvatska mora ostati.
E.Zanki l poskok.info
wpDiscuz
