Američki veleposlanik Michael Murphy izjavio je da će Bosna i Hercegovina trebati desetljeća za ulazak u EU ako se trenutni politički trendovi nastave. Upozorio je na pogoršanje etnonacionalizma, korupcije i nedostatak ekonomskih prilika, što tjera ljude na iseljavanje. Murphy je optužio političare poput Milorada Dodika za bogaćenje na štetu građana i blokiranje napretka.
Naglasio je da politika SAD-a prema BiH neće promijeniti smjer unatoč Trumpovoj pobjedi te podržava nastavak djelovanja OHR-a i jačanje izbornog integriteta. Dodik je oštro reagirao, nazvavši Murphyja “trovačem javnog prostora i spletkarošem”.
O svemu ovome Index je izvjestio šturo ne napravivši analizu tko je zapravo Murphey. A ako bi se ta Istraga napravila kao u slučaju Beroš npr, hrvatska javnost bi saznala da je Michael Murphey daleko najgori kriminalac u regionu. Evo priče koja jasno dokazuje da lik uzima masne pare od sarajevskih političara…
Koliko je Sarajevo do sada platilo Murpheyu za prikrivanje njihovog kriminala i zločina. Od Cikotića do Indexove prekucane “diplomatkinje”
Nije rijetkost da domaći mediji, poput Indexa, koji se često predstavljaju kao moralni arbitri i istraživački prvaci, prikažu nečiju imovinu s impliciranom dozom kriminala – čak i kada se radi o stvarima koje posjeduje prosječan poduzetni stanovnik Iloka.
Sjetimo se samo nedavnog slučaja kirurga Rotima: kuća, vinogradi i odmah pitanje “otkud to?” – bez ijedne pravomoćne presude.
Međutim, kad se priča o imovini ili aferama Michaela Murpheya, američkog veleposlanika u BiH, taj moralni radar nekako zataji. Šutnja. Muk. Selektivna indignacija.
Kao karijerni diplomat postavljen tijekom Bidenove administracije, Murphy nije samo promatrač. Njegova reputacija – i nažalost djelovanje – vežu ga uz nekoliko ozbiljnih afera:
- Slučaj Selme Cikotića
Američki veleposlanik bio je ključna figura pritiska na pravosudne institucije da ne procesuiraju Selmu Cikotića, bivšeg ministra obrane BiH, optuženog za zloupotrebu položaja i pronevjeru ogromnih sredstava. Istraga o Cikotiću nije ni približno dobila ozbiljnost koju zaslužuje, dijelom i zbog intervencija visokih diplomata poput Murpheya. U jednu njegovu aferu upletena je i tvrtka iz Zagreba. No kako se Cikotića povezuje s Murpheyem, Index nije kopao po toj priči. A prima sredstva iz EU. - Merzuk Aletić – “slučaj koji nije smio postojati”
Ključni svjedok protiv Cikotića, Merzuk Aletić, navodno se ubio pred očima agenata SIPA-e. No, gdje je istraga? Gdje su kazne za očigledne propuste? Možemo samo nagađati koliko su dugi prsti onih koji žele zataškati ovaj slučaj, ali sve se vodi prema istom pravcu – zaštiti političkih elita koje su Murphyjevi saveznici.No kako se Cikotića povezuje s Murpheyem, Index nije kopao ni po toj priči. A prima sredstva iz EU. - Manipulacije u energetskom sektoru
Murphy je, prema više izvora, vršio pritisak da plinski biznis koji grade Hrvati bude stacioniran u Sarajevu, pod bošnjačkom kontrolom. Ovo nije samo diplomatski presedan već i čista politička pristranost, koja pokazuje Murphyjevo otvoreno svrstavanje na jednu stranu, bez obzira na interese druge konstitutivne zajednice.
Index – tko kome plaća?
Portal Index, koji ne preza od kriminalizacije hrvatskih liječnika bez dokaza, nije se potrudio ni jednom iskopati ove informacije o Murphyju. To nije samo urednička nemarnost. To je tendencioznost. Baš kao što su priredili platformu šutnje za bivšu novinarku Indexa Mlinarević, koja je, krivotvoreći svoj životopis, prešla u Komšićevu diplomaciju, Index sudjeluje u strategiji majorizacije bosanskohercegovačkih Hrvata, sumnjivim temama i prozirnim narativima. Dakle Index, koji istražuje afere, cenzurirao je od hrvatske javnosti korupciju vlastitog kadra koji se odao bošnjačkoj nacionalizmu.
Američki dvojni standardi i Murphyjev odlazak?
Murphyjevo ponašanje postavlja logično pitanje – tko u BiH zapravo destabilizira situaciju? Čini se da njegove aktivnosti govore više o tome nego njegove izjave o “korupciji etnonacionalističkih stranaka”. Dok se on priprema na navodni odlazak s funkcije, ostaće sjena njegovih intervencija i afere koje su ostale nerasvijetljene. Pa tako i afera potpore Indexovoj kolumnisti na Komšićevom zadatku. Eto tu dolazimo do sinergije Indexa i Murpheya u korupciji.
Postavlja se pitanje bi li ga prozvali da je zaustavljao istrage protiv srpskih generala koji su radili zločine u Vukovaru? Bi li pisao o korupciji da je kolumnistica konkurentskog portala lažirala životopis i obmanula državu da ima diplomu? I bi li im smetalo da US ambasador u RH se miješa u unutarnja ifrastrukturna pitanja u RH?
Medijski balans – potreba ili iluzija?
Dok je kriminalizacija bez dokaza postala alat u rukama pojedinih medija, a zataškavanje ozbiljnih afera praksa međunarodnih dužnosnika, postavlja se pitanje: kome zapravo služe ti “moralni arbitri”?
Murphy, Index, Cikotić – tri primjera iste priče o selektivnoj pravdi i medijskom licemjerju.
Vrijeme je da se stvari nazovu pravim imenom. I da se istina počne mjeriti istim aršinom – bilo da je riječ o kirurgu iz Iloka ili američkom veleposlaniku u BiH. Ili pak o korumpiranim kadrovima Indexa koji nikako da steknu te diplome. Pa potom krenu legalno u maltretiranje BH Hrvata.
Dodajmo ovome da je Index, koji je na platnom spisku Vlade RH godinama progonio istu tu Vladu što daje na kapaljku neku lovu BH Hrvatima. A za to vrijeme zaključavali su vrata ako bi im pokucala porezna.
Informaciju da Hrvati Hrvatskoj uprihode godišnje deset puta veći iznos, naravno, nikada nisu niti će objaviti. Kao niti istinu o Murpheyu.