U Novom Travniku već duže vrijeme izaziva podjele naziv vrtića „Sultan Osvajač El Fatih“, koji nosi ime po osmanskom sultanu Mehmedu II., poznatom kao Osvajač. Lik je bio krvnik, silovatelj, zločinac, počinitelj genocida, agresor na BIH, ubojica kralja, progonitelj majke kraljice i supruge kraljice, porobio je djecu kraljevske Bosne i prisilio ih na prihvatanje Islama, nasilnim putem. Ne znamo im za sudbine. Od kraljeve kože načinio je doboš, tim dobošem bunjali su Turci u Jajcu kada su na prevaru ubili kralja. Prije tog odsjekao mu je glavu i naredio da mu glava ne smije gledati vodopade u Jajcu. Te da ju bacu onkraj one druge strane brda. Trebate još argumenata da shvatite da niti malo nije primjereno da se naša malena djeca dive ovom imenu bila ona kršćanska ili muslimanska?
Dok mnogi naziv smatraju duboko neprikladnim i provokativnim, jer veliča osobu koja je povijesno povezana s agresijom na teritorij Bosne i Hercegovine, Ured visokog predstavnika (OHR) već godinama šuti i izbjegava zauzeti bilo kakav stav. Razlog?
Strah od reakcija, možda i fizičkih napada
Unatoč jasnoći da naziv vrtića ne doprinosi izgradnji suživota i povjerenja u BiH, OHR oklijeva poduzeti bilo kakvu akciju. S jedne strane, svjesni su da bi takav potez mogao izazvati oštre reakcije, ne samo u medijima već i na terenu. S druge strane, nisu spremni riskirati političke, a možda čak i fizičke napade, što bi dodatno oslabilo njihov autoritet. Iako se radi o vrtiću, simbolika imena „Sultan Osvajač“ ima duboke implikacije koje dodatno dijele ionako kompleksno društvo u BiH.
Rigoroznost prema Srbima i Hrvatima
Dok su prema ovom slučaju neopravdano popustljivi, prema Hrvatima i Srbima OHR pokazuje zapanjujuću rigoroznost. Povijest je puna primjera kada je Ured visokog predstavnika bio neumoljiv u donošenju odluka koje su se često smatrale nepravednima i neopravdano selektivnima.
Primjerice, OHR je zabranjivao ploče, simbole, pa čak i lokalne odluke, a ta bi rigoroznost mogla ići toliko daleko da zabrani ime brda iznad Posušja koje se od starina zove Radovan. (“Van” je uzvisina na ilirskom pa tako imamo mjesta poput Malovan, Radovan, Vidrovan)
Ako bi savjetnici OHR-a njihove ekselencije Suljo i Muljo zaključili da je ime brda politički problematično, nije teško zamisliti da bi io posuško brdo moglo postati „neprihvatljivo“.
Dvostruki standardi koji razaraju povjerenje
Ovaj dvostruki pristup OHR-a jasno ukazuje na globalističku agendu koja se još uvijek provodi u BIH prema kojem je “nevinima i nepresuđenima koji su se samo branili i nisu činili zločine” dopušteno javno veličanje džihadistočkog manijaka koji nas je 400 godina vodao po ropstvu. Nezamislivo je da “patriotski” narod nastoji Sultana Fatiha unijeti kao vrijednost u našu povijest. Turobnu i robovsku. Zamislimo Izraelce kako žele uvesti faraone u pozitivni dio židovske povijesti? Zamislimo Palestince kako sutra u vrtić daju po Židovima? Zamislimo Sjeverne Irce kako se dive engleskim kolonizatorima te vrtiće daju po engleskim kraljicama. Ali eto taj narod ima tu koji smatra da je lik koji im je djedove i bake nabijao na kolčeve zapravo cool lik. OHR provodi selektivnu pravdu i nedostatak objektivnosti u njihovim postupcima je jasan i vidimo opipljiv.
Dok ignoriraju očite provokacije poput naziva „Sultan Osvajač El Fatih“, koji simbolizira agresiju prema cijeloj BIH, dakle i prema precima Bošnjaka, prema Hrvatima i Srbima provode rigidnu politiku koja često prelazi granice razuma.
Što bi trebao biti prioritet OHR-a?
Ako OHR zaista želi raditi na izgradnji povjerenja i pomirenja u BiH, mora napustiti politiku dvostrukih standarda. Ne može se ignorirati simbolika koja dijeli društvo, poput naziva vrtića, a istovremeno biti nepravedno strog prema drugima. Ravnopravnost i dosljednost moraju biti temelj njihovih odluka, a ne strah ili političke kalkulacije.
Sultan Osvajač i djeca: Kakve veze ima djecoubojica Fatih s kulturom dječijih vrtića?
Postavlja se ozbiljno pitanje: kakve veze Sultan Mehmed II. Osvajač, čovjek poznat po osvajanju i porobljavanju, ima s dječjim vrtićima? Kakvu poruku šalje naziv „Sultan Osvajač El Fatih“ u ustanovi koja bi trebala biti posvećena radu s djecom, učenju o miru, prijateljstvu i povijesnim vrijednostima? Je li taj naziv izabran samo zato da se u Novom Travniku zaustavi inkluzija i da se Srbima i Hrvatima poruči da u taj vrtić nisu dobrodošli?
Ovaj isti „osvajač“ porobljavao je djecu diljem Bosne, odvodio ih u ropstvo u lancima, uključujući i djecu posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Njegova politika devširme – otimanja djece i njihovo preobraćanje u osmanske vojnike i sluge – ostavila je neizbrisiv trag u povijesti ove zemlje. Kakvu poruku šaljemo ako se njegovo ime povezuje s odgojno-obrazovnim ustanovama namijenjenima djeci?
Preimenovanje u čast djece Stjepana Tomaševića
Umjesto slavljenja osvajača koji je donio patnju i uništenje, ovaj vrtić treba preimenovati u čast djece kralja Stjepana Tomaševića. Djeca koju je Sultan Osvajač odveo u ropstvo trebala bi biti simbol otpora, sjećanja i pouke o važnosti slobode i identiteta. Zašto ne dati vrtiću ime po njihovim osobnim imenima i učiti malene Novotravničane tko su ta djeca bila, kako su živjela i kakvu su sudbinu doživjela?
Pouka za budućnost
Ovakvo preimenovanje ne bi samo donijelo pravdu, nego bi poslužilo kao prilika za edukaciju o vlastitoj povijesti. Djeca u vrtiću mogla bi učiti o vlastitoj kulturnoj baštini, o važnosti slobode i o tome kako su naša prošlost i identitet važni za razumijevanje svijeta danas.
Vrijeme je da prestanemo glorificirati likove koji su donosili razdor i patnju te se okrenemo vrijednostima koje odražavaju pravu povijest i težnje za boljom budućnošću. Sultan Osvajač nikada nije i neće biti simbol djetinjstva, slobode ili obrazovanja.