Trumpov savjetnik Bryan Lanza iznio je mišljenje koje je podiglo prašinu – „Krima više nema“, rekao je, aludirajući na to da bi ukrajinski predsjednik Zelenski trebao odustati od zahtjeva za povratkom poluotoka ako želi postići mir. Riječi su bile hladne, izgovorene gotovo s lakoćom, no njihova težina odjeknula je. Krim nije samo teritorij na karti, već dom mnogih ljudi, simbol pripadnosti i suvereniteta.
Trumpov tim se brzo ogradio od izjava, tvrdeći da Lanza ne govori u ime novoizabranog predsjednika. No, pitanje ostaje – je li ovo signal mogućeg smjera buduće politike prema Ukrajini? Trump je poznat po bombastičnim obećanjima, uključujući i tvrdnju da bi mogao završiti rat „u jednom danu“. Kako, nije jasno, a ni ove riječi njegovog savjetnika ne nude mnogo odgovora.
S druge strane, Zelenski je dosljedan – mir dolazi tek s povratkom teritorija. Njegov „plan pobjede“ temelji se na tome da Ukrajina povrati sve svoje, uključujući i Krim. Možda zvuči nerealno u očima Trumpovih savjetnika, ali za Ukrajince to nije samo pitanje politike, već identiteta i budućnosti. Razlike u stavovima su jasne, a pitanje je tko će na kraju biti spreman na veće kompromise – i po koju cijenu.
Zelenski bi mogao ostati i bez Ukrajine, ili pak Ukrajina bez njega, ne pristane li na amputaciju Krima.
Suočava se s opasnom dilemom – ustrajati na obrani cijelog teritorija i riskirati dodatno iscrpljivanje naroda i zemlje ili prihvatiti gubitak Krima kao cijenu za mir. No, mir pod takvim uvjetima nije nužno kraj rata, već početak novih podjela, unutarnjih napetosti i osjećaja izdaje kod vlastitog naroda.
Ako se odluči na tvrdoglav otpor, Zelenski riskira da ga povijest pamti kao vođu koji je vodio zemlju u beskonačan sukob bez jasne vizije izlaza. S druge strane, ako se složi s amputacijom Krima, mogao bi izgubiti povjerenje nacije i postati simbol kapitulacije.
Pitanje Krima nije samo pitanje teritorija – to je pitanje dostojanstva, nacionalnog identiteta i budućnosti. No, realnost na terenu je brutalna – Ukrajina je u utrci s vremenom, iscrpljena ratom, dok svjetske sile postaju sve nestrpljivije i sklone pregovorima koje bi mnogi Ukrajinci doživjeli kao poraz. Zelenski je na tankom ledu, a svaki korak nosi rizik – ne samo za njega, nego za budućnost Ukrajine kakvu danas poznajemo.
Putin poslije Amerike pred izborom
Ako Amerika prizna poraz u ovom proxy ratu (Ta, zbog čeg drugog je Duboka USA država dopustila Trumpa) i ako se odrekne agresije na Rusiju, Kremlj će pokazati pravo lice – ili će krenuti prema miru i realnim ponudama ili će otvoriti vrata novoj agresiji. Neke zemlje iz susjedstva Rusiji to su zazivale, nakon povlačenja Velikog Brata to neće činiti.
Putinovo mirotvorstvo bi bio trenutak istine, ne samo za Rusiju nego i za narative koji su oblikovali globalnu percepciju ovog sukoba. Na toj točki, svijet bi napokon mogao procijeniti je li zapadna propaganda, koja je Kremlj prikazivala kao imperijalnu prijetnju, bila prenapuhana istina ili namjerno nabrijana laž.
Ako Moskva, oslobođena pritiska zapadnog vojnog utjecaja, pokaže spremnost na mirovne pregovore, time bi se potvrdila teza da je ruska agresija odgovor na sigurnosne prijetnje, a ne strateška potreba za širenjem teritorija. S druge strane, nastavak agresije u novim pravcima razotkrio bi Kremlj kao nezasitnog agresora, dajući Zapadu moralno i političko opravdanje za nastavak podrške Ukrajini i oštre politike prema Rusiji.
Ovaj trenutak bio bi ključan za globalnu stabilnost – jer bi napokon maknuo veo dvosmislenosti s oba narativa. Svijet bi saznao koliko su igrači na obje strane govorili istinu, a koliko oblikovali percepciju prema vlastitim interesima. Ipak, velika je vjerojatnost da bi i tada interpretacije bile različite – jer u geopolitici istina često nije crno-bijela, nego iscrtana interesima, moći i percepcijom.
Što s NGO vladom u Kijevu?
Obračun s instaliranim vođama NGO Majdan revolucije neizbježan je u ukrajinskoj političkoj budućnosti. Putin ih neće tolerirati kao susjede, ne samo zbog njihove prozapadne orijentacije nego i zato što ih vidi kao produženu ruku američkog utjecaja. S ruske perspektive, njihova prisutnost predstavlja simbol poniženja iz 2014., kojeg Moskva neće zaboraviti. Ako Ukrajina želi mir, pitanje njihove sudbine moglo bi postati ključni dio pregovora, a sam Zapad bi ih u tom procesu mogao strateški žrtvovati kako bi osigurao deeskalaciju i stabilizaciju regije. Kako će oni biti odrađeni? Vjerojatno “događanjem naroda”.
Desk l poskok.info
wpDiscuz
