Veliki francuski pisac Viktor Hugo jednom je rekao da ništa na svijetu nije tako moćno kao ideja čije je vrijeme došlo.
Pitanje koje se danas postavlja jest: je li vrijeme došlo za BRIKS i njegovu viziju novog svjetskog poretka?
Organizacija koja je započela kao skup pet zemalja – Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika – danas izgleda kao simbol otpora zapadnoj hegemoniji, pokušavajući stvoriti alternativu dominaciji G7 i globalnog Sjevera.
Iako se tada činilo da ova organizacija ne može parirati moćnoj organizaciji G7, koja okuplja najveće i najuticajnije zapadne zemlje predvođene SAD, vrijeme je pokazalo suprotno. Svojevrsna globalna revolucija koja je tada pokrenuta prerasla je u globalni pokret, koji svojom idejom privlači sve više država takozvanog globalnog Juga. U siječnju ove godine novi članovi postali su Egipat, Etiopija, Iran i UAE, a pozivnica je upućena i Saudijskoj Arabiji. Želju da postanu članice ovog novog kluba iskazalo je čak oko 40 zemalja, a među njima su i azijski divovi Malezija i Indonezija, ali i Turska.
PRAVEDNIJI SVIJET
I nedavno održani samit BRIKS-a u Kazanju, Rusiji pokazao je da je ideja o stvaranju nekog boljeg i pravednijeg svijeta uzela neslućeni zamah. Na samitu je učestvovalo čak 36 zemalja i šest međunarodnih organizacija. Pred njenim vratima, u čekaonici sa zahtjevima za prijem sve veći je broj država. Lavinu koja je pokrenuta nezadovoljstvom i željom da se izađe iz stega zapadne hegemonije – diktirane i sprovođene uz pomoć finansijskih institucija, poput Svjetske banke i Međunarodnog fonda, dolara kao moćnog oružja, ali i sankcija, izgleda da više niko ne može zaustaviti.
Zapadne zemlje predvođene SAD zaboravile su na staru narodnu poslovicu da ničija nije do zore sjala. Vjerovali su da mogu i dalje svoju moć graditi kolonijalnim odnosnom prema drugima. Jedna od najvećih grešaka bila je ta što su SAD smatrale da dolar mogu i dalje koristiti kao moćno oružje za globalnu dominaciju, ali i jednostrane sankcije za kažnjavanje neposlušnih zemalja koje ne žele da se povinuju njihovoj hegemoniji. U Vašingtonu i drugim zapadnim centrima moći vjerovali su da ove buntovne zemlje mogu slomiti novim sankcijama. Umjesto toga danas se suočavaju sa sve više dignutih, umjesto pognutih glava.
MEĐUNARODNO PRAVO
Na samitu BRIKS-a u Kazanju dogovoreni su novi strateški potezi i ciljevi ove organizacije. Utvrđeni su naredni koraci, ali i prezentovani zaključci koji najbolje ilustruju kakav svijet žele članice ove organizacije.
Najvažniji principi Kazanjske deklaracije odnose se na činjenicu da je potrebno uvažiti rast centara moći u izgradnji multipolarnog poretka te da je u skladu s tim neophodno da aktuelna arhitektura međunarodnih odnosa bude usklađena sa novom realnošću. U ovom dokumentu je istaknuta i neophodnost očuvanja međunarodnih povelja i centralne uloge UN u međunarodnom sistemu, koji je ozbiljno oštećen usljed nepoštovanja procedura i raznih kreativnih interpretacija Zapada, naročito kada je riječ o upotrebi sile i odbrane teritorijalnog integriteta.
Međunarodni poredak zasnovan na međunarodnom pravu utemeljenom u principima Ujedinjenih nacija više puta je istican kao svojevrsni “kredo” BRIKS-a i osnova multipolarnog svijeta. S druge strane Zapad insistira na poretku zasnovanom na pravilima – gotovo isključivo onima koje svima ostalima diktiraju najmoćnije zemlje, odnosno svega nekoliko njih ili najčešće samo jedan svjetski igrač.
FINANCIJE
Posebna pažnja posvećena je ekonomskim temama. Ohrabruje se trgovina u nacionalnim valutama, podvlači značaj strateških partnerstava i ekonomske saradnje te mogućnost nesmetanog razvoja svih zemalja. Istaknuto je i opšte nezadovoljstvo aktuelnim ekonomskim poretkom, odnosno mehanizmima putem dominacije dolara i sistema “Svift” koji omogućavaju nesrazmjerno bogaćenje vodećih zapadnih sila, a prije svega SAD, na račun drugih. Ukazano je i na sankcije koje Vašington koristi za geopolitičke obračune i ucjene. Od Kube i Venecuele do Irana, preko Rusije i Bjelorusije, do Kine, koja je predmet stotina američkih restriktivnih mjera. Vlada opšta poplava tarifnih ratova. Kako je poručeno ovom prilikom od glavnih propagatora slobodne trgovine i globalizacije zapadne zemlje su postale njeni najveći kočničari.
Kada su MMF i Svjetska banka stvoreni na konferenciji Breton Vuds 1944. – koja je također utvrdila dolar kao globalnu rezervnu valutu – zapadne sile stekle su značajnu kontrolu nad tim institucijama. Izvorno obećanje dano nakon Drugog svjetskog rata o uspostavi neutralnog međunarodnog monetarnog i financijskog sustava – ostalo je neispunjeno. Štoviše – zlostavlja se. Iako je istina da je rezerve dolara tada dobrovoljno akumulirao ostatak svijeta, početna uloga dolara kao stabilne globalne valute omogućila je SAD-u da postane valutni hegemon.
Od tada, struktura modernog međunarodnog monetarnog i financijskog sustava služila je isključivo interesima bogatih zemalja na globalnom sjeveru. Kolonizirali su svijet na štetu većine zemalja s niskim prihodima na globalnom jugu. Jednostavno, najbogatije zemlje postale su bankari svijeta, privlačeći višak štednje devalvacijom sigurnih nisko prinosnih sredstava i ulažući te priljeve u profitabilnije pothvate.
NOVA BANKA
Da bi ovaj nakaradni mehanizam decenijama funkcionisao, odnosno da bi bila osigurana zapadna dominacija, postoji prećutni dogovor da predsjednik Svjetske banke bude Amerikanac, a generalni direktor MMF – Evropljanin. Sve ovo pruža značajnu prednost ekonomijama sa visokim dohotkom, koje drže ključne udjele u MMF-u. Interese 35 naprednih ekonomija zastupa 12 direktora, dok preostalih 155 zemalja ili zastupa 12 direktora iz zemalja u razvoju ili su uključeni u izborne jedinice sa razvijenim ekonomijama, gdje se njihova mišljenja i interesi smatraju sekundarnim. Direktori iz zemalja sa visokim dohotkom imaju 63 odsto glasova, iako po paritetu kupovne moći ove ekonomije sada čine samo 46 odsto globalnog BDP-a.
Stoga ne bi trebalo biti iznenađujuće da oni rade u BRICS-u na uspostavljanju alternative za ove financijske institucije. To je Nova razvojna banka (NDB). Osnovana je radi pružanja pravednih, pravovremenih i bez ucjenjivanja sredstava za zemlje u razvoju, posebno infrastrukturne projekte. Banka će davati zajmove u nacionalnim valutama, pokušavajući postupno raspolagati postojećim financijskim sustavom, za koji je istaknuto da nije samo nepošten, već i neučinkovit. Ukazano je i na monopol koji Sjedinjene Države imaju u takvom financijskom sustavu – prisiljavajući globalnu potražnju za dolarima, što mu onda omogućava da desetljećima ima ogroman deficit tekućeg računa. Kako bi obranio nametnut i hegemonski položaj dolara, Amerika je desetljećima vodila jedan križarski rat, bez lišavanja bilo proizvoljno zaplijenivši stotine milijardi dolara u nečiju imovinu.
Američka Batina
Broj ljudi pod američkim sankcijama eksplodirao je za više od 900% u posljednjih 20 godina. Pri tome su vlasti u Americi u više navrata zahtijevale da se neke strane banke isključe sa SVIFT-a, belgijskog sistema za razmjenu poruka koji koristi oko 11.000 banaka u 200 zemalja za transfer sredstava preko granica.
U narednom periodu trebalo bi u većoj mjeri i da zaživi takozvani sistem “BRIKS most”, koji će omogućiti zemljama da sprovode prekogranična poravnanja koristeći digitalne platforme kojima upravljaju njihove centralne banke. On bi trebalo da “zamijeni” “Em most”, iza kojeg stoji bastion poretka predvođenog Zapadom, odnosno Banka za međunarodna poravnanja (BIS).
IPAK SE OKREĆE
I posljednji samit u Kazanju ukazuje na to da je proces početka kraja zapadne prevlasti i nastanak nove ere u kojoj se konačno čuje glas globalnog juga, zahuktao. Umjesto da prihvate realnost, zapadni centri moći, pogotovo oni sa adresom u Vašingtonu, prijete novim sankcijama.
Ne shvaćaju da su njihovi napori poput Sizifovog posla. Kamen koji su napravili, a koji se protrljao po svijetu, postao je ogroman teret, koji se unatoč svim naporima ne može pomaknuti natrag na vrh brda. Jednostavno rečeno, Amerika se obogaćuje glavom njihove slijepe superiornosti i upotrebe dolara u geopolitičkim sukobima i mnoštvima ratova.
I svi službeni pokazatelji to ukazuju. Prvo, ni na koji način ne treba izgubiti da zajedničke zemlje BRICS-a imaju 3,25 milijardi stanovnika, što je više od 45 posto svjetskog stanovništva, dok zemlje članice G7 imaju oko 780 milijuna.
S 20 posto svjetskih rezervi nafte i plina, tridesetak posto svjetskih šuma i pitke vode te rudnika dijamanata i zlata, Rusija, zajedno s Kinom i Indijom, ima važnu ulogu u ovoj organizaciji.
Podaci Svjetske banke za prošlu godinu pokazuju da je udio zemalja članica BRICS-a u globalnom BDP-u po paritetu kupovne moći dostigao rekordnih 35,7 posto, dok je udio ekonomije G7 smanjen na 29 posto. Od svog osnutka BRICS je stoga povećao svoje sudjelovanje u svjetskoj ekonomiji za gotovo 10 postotnih bodova – onoliko koliko je G7 izgubio u ovom razdoblju. Zaključak: Vrijeme djeluje za BRICS. I ne samo vrijeme, već i nastavak politike koju zapadne zemlje vode prema ostatku svijeta, što je do sada bilo dovoljno kolonijalne pozicije.
Veljko Zeljković