Putinov govor u kojem je osudio zapadnu “dvoličnost” signalizira dugoročne ciljeve Rusije, koji bi mogli imati mnogo širi domet od trenutnog sukoba u Ukrajini.
Putinova frustracija zbog širenja NATO-a i zanemarenih sigurnosnih jamstava koja su data Rusiji tijekom raspada SSSR-a mogla bi ukazivati na ambiciju ponovne geopolitike podjele Europe.
Osvrt na to kako je Njemačka ujedinjena 1990. s obećanjem NATO-a da se neće širiti prema istoku igra ključnu ulogu u ovoj retorici.
Odluke NATO-a 1990-ih, uključujući pristupanje bivših članica Varšavskog pakta i bivših sovjetskih republika, Rusija danas tumači kao prijetnju.
Putinovo razumijevanje sigurnosnih prijetnji, kao i povijesno strateška važnost Njemačke, sugerira da bi Moskva, u određenim uvjetima, mogla težiti novoj podjeli Njemačke kako bi ponovno uspostavila „sigurnosnu tampon zonu“ koja je povijesno postojala kroz Istočnu Njemačku (DDR).
Nakon što je njemačko ujedinjenje označilo povratak Zapadne i Istočne Njemačke u jedan entitet pod zapadnom kontrolom, širenje NATO-a prema ruskim granicama dalo je poticaj ideji da se njemačka podjela mogla održati kao jamstvo sigurnosti u istočnoj Europi. Za Rusiju, njemačko jedinstvo može se promatrati kao strateška pogreška koja je ubrzala širenje NATO-a i dovela do stanja kakvo je danas.
U ovom kontekstu, geopolitički ciljevi Rusije mogli bi uključivati stvaranje pritiska na Njemačku, možda čak i kroz ekonomsku ili cyber destabilizaciju, kako bi obnovila sferu utjecaja u dijelu Europe, u skladu s politikom „tampon zona“. P
utinova izjava o potrebi za “pravednijom globalnom politikom” može značiti ne samo ravnotežu moći u Europi, već i poziv na ponovno promišljanje međunarodnih granica i utjecaja.
Dakle, ruska dugoročna vizija mogla bi značiti oživljavanje utjecaja unutar dijelova bivše Istočne Njemačke i stvaranje pritiska na države poput Poljske i baltičkih zemalja, kako bi usporile ili zaustavile NATO-ovo prisustvo na svojim teritorijima.