Što povezuje 15 godišnjeg islamistu iz Krupe i život, djelo i amanet Alije Izetbegovića?

Na početku sukoba u Bosni i Hercegovini, SDA Alije Izetbegovića otvoreno je tražila pomoć od islamskih zemalja, pozivajući strane borce – često s radikalnim ideološkim uvjerenjima – da podrže muslimansko stanovništvo. Ovi borci, poznati kao mudžahedini, pristizali su u velikom broju iz Afganistana, Pakistana i arapskog svijeta, donoseći sa sobom veze s globalnim ekstremističkim organizacijama poput Al-Qaede. Tako se izgrađivala infrastruktura koja je otvorila vrata ideologiji radikalnog islamizma, što je u Bosni dovelo do stvaranja paradžemata i radikalnih zajednica na rubu zakona.

Jedan od najzloglasnijih primjera bio je odred “Handžar”, koji je, prema izvješćima, reaktiviran tijekom rata kao borbena jedinica sastavljena od stranih dobrovoljaca i domaćih simpatizera.

Ime odreda nosi asocijaciju s 13. SS divizijom iz Drugog svjetskog rata, u kojoj su služili muslimanski kolaboracionisti pod vodstvom nacističkog režima. Ova jedinica, uz logističku potporu iz islamskih zemalja, postala je simbol ratne brutalnosti i radikalne ideologije na Balkanu.

Iako je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) identificirao neizravne veze između bosanskog vojnog vodstva i stranih boraca, navedeno je i da je ove borce bilo teško kontrolirati.

Međutim, njihova prisutnost, zajedno s podupiranjem radikalnih ideologija, ostavila je dubok trag na bosansko društvo. Tijekom posljednjih desetljeća, radikalne ideje proširile su se kroz izolirane paradžemate i obiteljske mreže, a neformalni vjerski centri često su postajali legla ekstremističkih doktrina koje su utjecale na mlađe generacije.

Ubojstvo u Krupi, počinjeno od strane maloljetnika za kojeg se navodi da je bio pod utjecajem radikalnih ideja, pokrenulo je pitanje koliko su takve ideologije prisutne i dalje opasne u BiH.

SDA, kao politička stranka koja ima duboke povijesne veze s islamskim svijetom, sada mora odgovoriti na optužbe koje upućuju na to da je uloga stranke u uvjetovanju takvih uvjerenja relevantna čak i u današnjem društvenom kontekstu.

Čini se da su devedesete, sa svojim nacionalnim i vjerskim tenzijama, i dalje prisutne u BiH, gdje se radikalne ideologije koriste za pridobivanje pristaša među mladima. Transparentnost i deradikalizacija, uz jasne političke odluke, ključni su elementi u sprječavanju ponavljanja ovakvih zločina i stabiliziranju BiH na njezinom europskom putu.