Situacija je teška za ukrajinske snage, koje se suočavaju s velikim brojem ruskih vojnika i opreme, što dodatno otežava obranu. Prema izvješćima ukrajinske vojske, u posljednjih 24 sata zabilježeno je 148 borbenih sukoba, dok je 38 ruskih napada odbijeno na pokrovskom frontu.
Ratna logika i Putinove namjere
Ruski vojni angažman u Ukrajini otkriva strategiju iscrpljivanja protivnika kroz polagano, ali uporno napredovanje.
Unatoč većim uspjesima u određenim područjima poput Donjecka, ruske snage nisu usmjerene prema brzoj i sveobuhvatnoj ofenzivi koja bi dovela do brzog preuzimanja cijele Ukrajine.
Takav scenarij nosio bi sa sobom visoku cijenu u ljudstvu i logističkim resursima, a uz to bi mogao izazvati još oštrije međunarodne sankcije i izolaciju.
Umjesto toga, Rusija se oslanja na ograničene, ciljane napade s fokusom na osvajanje strateških gradova, kao što su Pokrovsk i okolna područja, što bi omogućilo dodatni pritisak na ukrajinske obrambene linije.
Kontrola nad Donbasom i regijom oko Krima čini se ključnim ciljem Moskve, jer bi osigurala geopolitički i vojno-strateški značajni teritorij.
Ova taktika, često nazvana strategijom usitnjavanja, omogućuje Rusiji da zadrži inicijativu, iako usporenim tempom.
Osim vojne strategije, Putinova politika prema Ukrajini uključuje i širu geopolitičku sliku. On ne želi potpunu kontrolu nad cijelom Ukrajinom, jer bi to izazvalo masovnu gerilsku borbu, dodatno iscrpljivanje ruskih resursa i ozbiljan međunarodni pritisak.
Umjesto toga, Putinov cilj je fragmentirati i destabilizirati Ukrajinu, možda uspostavljanjem marionetske vlasti ili stvaranjem zamrznutog sukoba na istoku, slično situaciji u Pridnjestrovlju u Moldaviji ili Abhaziji i Južnoj Osetiji u Gruziji.
U konačnici, Moskva računa na dugoročnu iscrpljenost Zapada i smanjenje podrške Ukrajini kako bi postigla svoje ciljeve bez nužnog vojnog osvajanja cijele zemlje.