Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman održao je govor na HDZ-ovom skupu u Šibeniku koji je, umjesto političke mudrosti, ponudio pravo filozofsko remek-djelo.
A što rade neuki, naravno, rugaju se!
To se pokazalo točnim i u ovom slučaju kad je skupina neshvaćenih mudroslova iz redova Index.hr-a uhvatila pero i krenula u napad na govornika koji ih je jednostavno intelektualno nadmašio.
Naravno, predvođeni svjetionikom zadarske mudrosti, Jure Zubčićem, objavili su ministrove “nespretne rečenice” na bivšem Twitteru, danas X-u, misleći da time dokazuju kako je Gordan Grlić Radman “elokventno zakazao”.
A zapravo su se obrušili na nešto što nisu mogli shvatiti – a to su viši misaoni svjetovi.
I dok novinari Indexa bez sumnje tipkaju svoje članke iz udobnosti Starbucksova klimatiziranog prostora, ili Taiwanskih balkona, mi se ovdje bavimo nečim mnogo ozbiljnijim.
Pa, hajde da krenemo s dekonstrukcijom ovog govora, koji bi – da je sreće i prave obrazovanosti – završio u udžbenicima postmoderne filozofije, negdje između Nietzschea i Dostojevskog.
“Kažu da se jutro pozna, da je bolje, ovaj, krenuti od večeri, jer ovaj povečeri večer je takva, međutim po večeri se dan pozna.”
Zbunjeni Zubčići i ekipa će reći: “Što je ovo?” No, ovdje Grlić Radman priziva pojam cikličnog vremena koje smo već davno vidjeli kod ruskih filozofa poput Pjotra Florenskog, koji u svojoj knjizi “Stupovi vremena” (str. 112) objašnjava kako večer zapravo predskazuje ciklus novog dana. Dakle, ono što je Grlić Radman ovdje napravio nije lingvistički lapsus, već suptilna posveta ne samo Florenskom, nego i Nikolaju Berdjajevu, čiji je rad na filozofiji povijesti (str. 87) pokazao da linearnost vremena nema smisla ako ne uzmemo u obzir povratak.
“Moramo zasukati rak rukave. Moramo se dobro oznojiti jer jedino na taj način možemo učiniti nešto.”
Ovo se svakako odnosi na Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, koji u “Zapisima iz podzemlja” (str. 56) piše da samo kroz rad i patnju dolazimo do samospoznaje. Ne samo da je Dostojevski shvatio moć znojenja, već je i Radman ušao u taj misaoni svijet, povezujući fizički napor sa samospoznajom. Zasukati rukave, znojiti se – to nije samo politička floskula, to je poziv na duhovnu i fizičku regeneraciju.
“Moramo biti hrabri, moramo biti mudri. Ne možemo biti hrabri jer hra, ako je hrabrost, može biti ludost.”
Što reći osim – briljantno! Ovdje ministar ulazi u domenu Lava Šestova, poznatog ruskog egzistencijalista, koji u “Potrazi za smislom” (str. 211) istražuje dualnost hrabrosti i ludosti. Grlić Radman ovdje duboko ukazuje na paradoks hrabrosti – da hrabrost bez mudrosti lako prelazi u ludost. Šestov bi bio ponosan.
“Mudrost, nije dovoljno sjediti pod šljivom i misliti o filozofiji jer biti u sigurnoj zoni ne dobivaš ništa, a gubiš puno.”
Iako bi Indexovci možda zlonamjerno povukli paralelu sa stereotipnim seoskim mudracem, ovdje imamo sofisticiranu aluziju na Alekseja Loseva, koji u “Dijalektici mita” (str. 132) tvrdi da pasivna mudrost vodi u ništavilo. Grlić Radman ovdje jasno poručuje – ne sjedite pod šljivom, ili ćete završiti kao statična figura, promatrač povijesti, dok svijet prolazi pored vas.
Dame i gospodo, ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske.
Lijepa naša…. pic.twitter.com/b4dxVP5hlD
— Jure Zubčić (@jurezubcic) October 22, 2024
Naravno, ako pogledamo Juru Zubčića i njegovo javno djelovanje, možemo primijetiti da je on u svojoj karijeri poznat po duhovitim reakcijama i kritičkom osvrnu na političke događaje, ali teško bismo rekli da je ikada dosegnuo dubinu mudrosti Gordana Grlića Radmana.
Dok Grlić Radman koristi mistična filozofska načela koja sežu duboko u srž ljudske egzistencije – poput kombinacije hrabrosti i mudrosti te neobičnog razumijevanja vremena i prostora – Zubčić se bavi ispravljanjem grafita i sitnim društvenim komentarima.
Možemo reći da se Zubčićevi komentari, iako zabavni, nikada nisu bavili tako dubokim filozofskim pitanjima poput onih koja preispituju suštinu hrabrosti, mudrosti i šljiva pod kojima sjedimo dok razmišljamo o svijetu. Dok Radman spaja hrabrost s mudrošću i stvara jedinstvenu simfoniju umnih misli, Zubčićeva satira, iako korisna, ne doseže te visine.
Zaključno, možemo samo izraziti žaljenje što Jure Zubčić nije uspio osloboditi unutarnjeg mudraca poput Grlića Radmana – čovjeka koji, usudio bih se reći, više nalikuje na Nietzschea ili možda čak na ruskog mistika poput Fjodora Šuškanova nego na tipičnog političara.
Dakle, dragi čitatelji, sada kada smo proveli Radmanove riječi kroz leće ruske filozofske elite, nadamo se da ćete ubuduće dvaput razmisliti prije nego što se pridružite masama koje se rugaju mudrijima od sebe. Jedino što u svemu ovome može biti problematično, jest što je ministar malo previše citirao Ruse, a znamo kako nam geopolitičke okolnosti trenutačno stoje. No, njegov govor je zapravo majstorska kombinacija ezoterične mistike, filozofske kontemplacije i političkog pragmatizma. Drugim riječima – remek-djelo za povijest.
Ivan Urkov l poskok.info
wpDiscuz